Foto: Luka Gerlanc / CROPIX

Dio SDP-ovaca već je zažalio zbog Milanovića: Evo zašto misle da će potopiti stranku

Autor: Iva Međugorac/7dnevno

Nagledala se hrvatska javnost u svojoj kratkoj, ali turbulentnoj političkoj povijesti svega i svačega, ali ovo što je izveo predsjednik Zoran Milanović još nismo vidjeli. Predsjednik je, kao što je poznato, potkraj mandata poželio još jednom biti premijer. Situacija je to kakvoj dosad doista nismo svjedočili, i kakva se nije očekivala, jer da jest, valjda bi se i o tome pokoja rečenica našla u Ustavu pa bi i sukob oko Milanovićeva angažmana u kampanji za parlamentarne izbore bio nešto manji.

Nemoguće je, međutim, s Milanovićem izbjeći sukobe. On se bacio u vatru i krenuo u beskompromisan obračun s HDZ-om i premijerom Andrejem Plenkovićem. Nije ovaj odnos više tvrda kohabitacija premijera i predsjednika, sada već govorimo o ozbiljnom nadmetanju u borbi za osvajanje vlasti. Razumljivo je da u takvom nadmetanju obje strane javnosti nude svoj program i iznose prljavo rublje, ali mi, osim gomile uvreda i udaraca ispod pojasa, od Milanovića dosad nismo imali prilike čuti što on to točno u svojem programu nudi potencijalnim biračima i po čemu će biti drugačiji od onih koji nas sada vode.

Nema dvojbe da su brojni Plenkovićevi potezi pogrešni i da je HDZ nakon dvaju Plenkovićevih premijerskih mandata zarobio institucije, ali što bi točno građani trebali očekivati od Milanovića koji je članove Ustavnog suda nazvao gangsterima, zaboravljajući da je dio njih na toj poziciji još iz ere njegove Kukuriku koalicije?

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Brojne slabosti

Ono što se od Milanovića može očekivati predsjednik već demonstrira pa tako HDZ naziva kriminalnom organizacijom, a Plenkovićevu vladu lopovskom bandom, izbjegavajući uljuđenu komunikaciju, pa i sučeljavanje s Plenkovićem koji mu je nedavno, znajući da su dueli njegova najsnažnija karika, bacio rukavicu u lice. Ne pada Milanoviću zasad na pamet da stane pred kamere i sučeli se s Plenkovićem jer vrlo dobro zna da u takvim duelima ne prolazi argument sile i dernjava koju on predstavlja. Osim toga, Milanović se ne misli pred kamerama uživo obračunati s Plenkovićem jer je premijerov preduvjet za takav oblik sučeljavanja da Milanović podnese ostavku, što uostalom nalaže i Ustav, a u konačnici i demokratska načela jer ni u jednoj uređenoj zemlji nije zamislivo da se predsjednik odluči kandidirati za parlamentarnog zastupnika dok još obavlja predsjedničku dužnost. Milanović ostavku ne namjerava podnijeti iako bi time opet oživio izborni proces, ali i SDP koji bi konačno mogao izgovarati njegovo ime i zvati ga na svoje stranačke skupove.

Milanović koristi skriveni kod, ali neki strahuju: ‘Hoće li on biti njegova hrvatska verzija?’

On svojeglavo ostaje na svojoj funkciji iako je sasvim jasno da nakon ulaska u kampanju više nije predsjednik svih građana s obzirom na to da je odabrao stranu. Međutim, Milanović naglašava kako se sa svoje aktualne funkcije ne kani povući jer Hrvatsku ne želi prepustiti Plenkoviću i njegovoj kriminalnoj organizaciji, no istovremeno bježi od izravnog sučeljavanja s protivnikom kojemu ima priliku sve sasuti u lice, a pritom još i iznijeti vlastiti program. Nije uobičajeno da u kampanjama onaj koji nastoji zadržati vlast zove konkurenta na sučeljavanje, a Milanovićeva slabost ogleda se u tome što to odbija iako inače djeluje veoma rječito.




Ogleda se Milanovićeva slabost i u tome što je odlučio predvoditi oporbu i u kampanji za parlamentarne izbore oživiti svoj SDP. Iako je na početku uistinu s Milanovićevim angažmanom SDP-ov rejting u anketama skočio, prosvjedni skupovi lijeve koalicije koji su nedavno održani u pet gradova ipak nisu privukli željeni broj ljudi. To je Plenkovićev HDZ vješto okrenuo u svoju korist tvrdeći da su jako zadovoljni odazivom na skupove lijeve oporbe koja se u međuvremenu osula pa tako SDP na izbore više ne ide s deset nego s pet partnera, pri čemu smo ovih dana doznali da nema dogovora ni između SDP-a i platforme Možemo. Uz Grbina, odnosno uz Milanovića, time su ostale samo male stranke ili one koje doslovce ovise o imenima svojih šefova poput primjerice Glasa Anke Mrak Taritaš ili stranke koju predvodi Dalija Orešković.

Foto: Damir Skomrlj / CROPIX

Bijeg od Zorana

Stranke koje su samostalno mogle ovoj koaliciji donijeti koji mandat, poput primjerice IDS-a i Fokusa, napustile su Milanovićev brod, kojim više ne putuju ni PGS ni Radnička fronta pa će se velika Milanovićeva lijeva koalicija dugoročno ipak morati oslanjati na one s desnog političkog spektra, odnosno na Most koji bi Milanoviću trebao poslužiti kao instrument za dolazak na vlast. Na to ne gledaju blagonaklono ni lijevi birači, među kojima je sve više onih koji istinskog predstavnika traže u Možemo, koji će se nakon Milanovićeva ulaska u kampanju očito nastojati graditi kao autonomna lijeva stranka koja, za razliku od SDP-a i Milanovića, nije podlegla populizmu.

Taj populizam uglavnom se svodi na žestoku Milanovićevu retoriku koja bi se do izbora mogla pretvoriti u mjehur od sapunice koji će se ispuhati što od Milanovićeve medijske sveprisutnosti, a što zbog toga što predsjednik u svojim istupima djeluje pomalo neugodno, previše glasno i poprilično teško. Građane već sada bole uši od zveketa Milanovićeva oružja jer su njegove rečenice u odnosu na smirenog Plenkovića jednostavno pretjerane i preteške, a takvo što teško da se može održati sve do 17. travnja, do kada bi Milanović trebao vrištati sa svih medija u zemlji.




Skupo bi Milanovića moglo stajati i to što je u nedostatku sadržaja i programa počeo prijetiti obračunom, što u najmanju ruku nije primjereno i što bi moglo biti gorivo za HDZ-ovce i njihove birače koji će glasati protiv Milanovića samo kako on i njegovi ne bi došli na vlast. Izgubila se u takvim prijetnjama i takvoj retorici bit kampanje pa su i važne teme pale u drugi plan, HDZ više ne spominje svoja postignuća, a oporba ne nudi nikakva rješenja – umjesto toga, sva se borba još jednom svela na društvene podjele, čime su birači odavno zasićeni.

Foto:Goran Mehkek / CROPIX

Najgora vlada

Birači su, doduše, Milanoviću kao premijeru povjerenje već jedanput dali, a Kukuriku vlada koju je predvodio pokazala se kao jedna od najlošijih u povijesti zemlje, što bi također mogla biti jedna od njegovih prepreka u rušenju Plenkovića. Milanovićevi pogrešni premijerski potezi i potpuno promašena politika rezultirali su time da je u Hrvatskoj gospodarska kriza potrajala sve do 2015., premda je većina svijeta iz krize izašla 2012.

Ne treba zaboraviti ni Plan 21 koji je Milanovićeva koalicija u vrijeme njegova premijerskog mandata nudila kao program za gospodarski oporavak, a od kojeg na koncu nije bilo ništa. Milanovića su u trenutku dolaska na vlast dočekale 302 tisuće nezaposlenih, a u travnju 2013. godine bilo ih je 355 tisuća. U Milanovićevu je mandatu javni dug narastao za 72 milijarde kuna, a iza njega je ostao i Linićev predstečajni zakon koji mnogi analitičari i danas nazivaju pljačkom stoljeća. Mnogi se pitaju i kako nazvati Milanovićev predsjednički mandat u kojem nije učinio ništa značajno, osim što je uspio zbuniti i ljevicu koja ga je dovela na vlast i koja se sada pita je li on njihov istinski predstavnik kojega bi trebali podržati na parlamentarnim izborima iako je s Pantovčaka otvoreno koketirao s desnicom, vraćao odličja Glavašu, družio se s Rojsom i vrijeđao svakoga tko mu se našao na putu.

Milanović u velikom intervjuu: ‘Ja sam protiv ilegalnih migranata. Njih ne treba žaliti’

Milanoviću pada popularnost

Da se na ljevici doista propituju, vidljivo je iz posljednjeg Crobarometra, prema kojem je Milanoviću u ožujku drastično pala popularnost. Premda je SDP-ov rejting s njime značajno porastao, istraživanje o premijerskim kandidatima donijelo je dramatičan obrat pa je Plenković s potporom od 31,7 posto prešao u vodstvo, slijedi ga Milanović s 23,5 posto, ali i padom rejtinga od 8,5 posto, što je u dijelu SDP-a zazvonilo kao alarm za uzbunu.

Dio članova Grbinove stranke otvoreno priznaje da je “vau” efekt Milanovićeve kandidature splasnuo i da je sada građanima nužno ponuditi sadržaj koji nemaju ni on ni Peđa Grbin, a za to vrijeme u HDZ-u zbijaju redove i rastu, što im i Milanović omogućuje svojim istupima nakon kojih Plenković ispada pristojan. Primjećuje to i politički analitičar Žarko Puhovski, koji je nedavno rekao kako se dogodila kratkotrajna politička eksplozija, nakon koje je situacija lošija nego što je bila prije. “Sada se još ne vidi da ono što Milanović dobiva pod SDP-om više nije SDP. Milanović je pregazio SDP i taman da i dobije izbore, SDP je upropaštena stranka”, smatra Puhovski.

Foto: Josko Ponos / CROPIX

Desni populizam

Upućeni smatraju i da će Milanoviću u rušenju Plenkovića prepreka biti i to što on na poziciji predsjednika Vlade nije prihvatljiv ni Europskoj uniji ni Amerikancima, što nije nevažno, baš kao što nije nevažno ni to da bi se njegovoj pobjedi poveselili tek Milorad Dodik, Viktor Orban i Vladimir Putin. Strahovi su to koje dio SDP-ovaca ne izgovara naglas, no među sobom ipak priznaju kako su možda i pogriješili što su dopustili da njihovu odlučujuću kampanju predvodi Milanović koji se pretvorio u desnog populista i zaigrao iznimno opasnu igru koju mu je Grbin prepustio a da to prije nije ispregovarao na stranačkim tijelima koja su tim manevrima potpuno pregažena.

S tim je Grbinovim gaženjem u SDP-u ugašen kakav-takav demokratski sustav, a da je situacija u Partiji daleko od idealne, dalo se naslutiti i iz istupa europarlamentarca Tonina Picule, koji je Milanovićevim ulaskom u kampanju potpuno degradiran na SDP-ovim listama za Europski parlament, na kojima je završio na posljednjem, 12. mjestu. Kako nikada nije bio sklon Milanoviću, tako je Picula i sada kritizirao odluku o predsjednikovu ulasku u kampanju. “Sebi ne mogu dopustiti nikakvu vrstu naivnosti. Mislim da smo se na ovim izborima s jedne strane SDP i ja izložili svojevrsnim rizicima, a SDP nosi taj rizik obvezujući se na političku ambiciju Zorana Milanovića.

Milanović konačno pohvalio jednu stranku: ‘Oni su mi 10 puta bliži nego HDZ’

To je odluka koju će verificirati hrvatski građani. Što se mene tiče, mislim da se SDP previše izložio na ovaj način”, rekao je Picula te dodao da je Milanović postao zaštitno lice formacije koja izaziva ozbiljne kontroverzije. A kada to kaže netko tko je dio SDP-ove koalicije, pa možda i jedan od ponajboljih SDP-ovih političara, tada se i u stranci moraju ozbiljno zamisliti nad time je li Milanovićev angažman uistinu bio ispravan potez za spas stranke, kojoj je upravo on kao vođa stvorio goleme probleme s kojima se njegov nasljednik Davor Bernardić nije znao izboriti. Nedvojbeno je da je Milanović zamutio hrvatsku političku baru i izazvao glavobolje Plenkoviću, no isto je tako sve jasnije da se on od favorita polako, ali sigurno pretvara u onoga tko bi u ovoj kampanji mogao najviše izgubiti.

Autor:Iva Međugorac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.