Screenshoot

Dan državnosti! Jeste li sigurni da znate što se zapravo slavi?

Autor: Dražen Krajcar

Sutra, 25 svibnja, Lijepa naša proslavit će Dan državnosti što bi po definiciji trebao biti najveći državni praznik. Njime se slavi hrvatska neovisnost te, neposredno, pobjeda u Domovinskom ratu. Samo nažalost kod nas nije baš tako. Neki će kazati da smo sada ionako dio Europske unije pa sama samostalnost i nije tako bitna kada smo već uklopljeni u veću integraciju, pa je valjda bitniji dan kada smo primljeni u EU.

Ipak nije to baš tako u zemljama EU i cijelom svijetu gdje se taj dan obilježava kao kao najveći nacionalni praznik. Amerikanci, Francuzi, Nijemci… Svi imaju jedan dan kojega s ponosom obilježavaju.

Kakva je situacija kod nas? Mi i ne znamo što slavimo. Dakle, 25. lipnja, je službeni praznik koji bi trebao obilježiti hrvatsku samostalnost, a kada pitate obične ljude većina će vam reći da nemaju pojma što se taj dan obilježava. Po nekim nedavno objavljenim anketama trećina građana nema pojma što se slavi taj dan. Tipična smo zemlja kaotičnih vrijednosti.

Kako smo došli do toga da se praznik, koji bi trebao biti najveći, u rangu s najvećim kršćanskim blagdanima, tako minorizira? Zar se doista sramimo svoje države? Nama se najveći državni praznik, koji se svugdje u svijetu slavi uz vatromet i parade, svodi na posjet državnog vrha groblju i suhoparne izjave za medije kojih se ne bi sramili niti spin majstori iz vremena komunizma.

Jednostavan odgovor je da se datum obilježavanja Dana državnosti prečesto mijenjao pa su ljudi jednostavno zaboravili kada se i što obilježava. Podsjećamo, mijenjanje datuma praznika je počelo još 2000. godine tzv. Škrabalovim zakonom.


Tada je Dan državnosti preko noći premješten sa 30. svibnja.

Do tada se Dan državnosti ipak slavio, a nacija se prisjećala 30. svibnja 1990. godine kada su se prvi puta nakon dugo godina ispred Hrvatskoga državnoga Sabora zavijorile hrvatske zastave sa šahovnicom i konstituiran prvi višestranački Sabor RH. Istovremeno su zgrade i trgovi bili okićeni hrvatskim zastavama i obilježjima.

Teži odgovor je da nama Hrvatima praznici služe da ih se ‘spoji’ s vikendom, a što se slavi – koga briga. Tu već ulazimo u o onu općeprihvaćenu činjenicu da su Hrvati neradnici i da samo čekaju priliku da ništa ne rade, što baš i ne stoji. Pa pogledajte samo zemlje EU i recite da li bi kod njih ljudi radili da nisu plaćeni mjesecima.

Treći i najteži odgovor bila bi, pak, konstatacija da jednostavno ne marimo za vlastite vrijednosti, radije ćemo pljuvati po svemu domaćem i pozivati se na neke tzv. europske vrijednosti koje će nam ‘prosvijetliti pamet’.

Istovremeno razni hrvataski mudrijaši će se snebivati ako se dostojno ne proslavi Dan antifašističke borbe ili, nedaj bože, Dan mladosti, svakome nabijajući na nos da je to stečevina Europske unije koje smo dio. Ali pri tome zaboravljaju da ti Europljani na koje se pozivaju itekako poštuju svoje nacionalne praznike i ne daju da se diraju, bili u oni u EU ili ne.

Ponavljamo, sutra je Dan državnosti. Zagreb je već prazan. OK, ljudi su spojili praznike te otišli na more. Ali oni koji su ostali trebali bi izvjesiti državne zastave ako ništa drugo u sjećanje svih onih koji su prolili svoju krv da bi mi danas živjeli u slobodnoj i demokratskoj državi. Isto tako bilo bi lijepo da se političari svih orijentacija bar za taj jedan dan ujedine u svetkovanju tog dana – Dana državnosti.

Uostalom, ima nas dovoljno starih da se sjećamo vremena bivše Jugoslavije. Pa svaki državni praznik slavio se nadugačko i široko, posvuda su se vijorile državne zastave, nosila se štafeta, pioniri su skakutali po trgovima a ‘zaslužni’ su držali govore i dijelili nagrade i priznanja. Dobro, ne treba nam pretjerivanja tipa Slet, štafeta, radne akcije i slično, ali malo dostojanstva ne bi škodilo.

Kako je rekao jedan pjesnik: „Jebeš narod koji ne drži do sebe i do svojih vrijednosti“.

Da ne završimo u turobnom tonu prisjetiti ćemo se svega onoga značajnog što se dogodilo u 22 godine hrvatske samostalnosti:

– izborili smo samostalnu i neovisnu državu,
– pobijedili smo u ratu iako nam nitko nije davao šanse,
– primljeni smo u UN,
– kako-tako smo izgradili zemlju nakon ratnih razaranja,
– ušli smo u NATO,
– primljeni smo u EU

One loše stvari nisu za slavljeničku atmosferu. Ipak je praznik.

POVIJESNI KONTEKST

Sabor Republike Hrvatske 25. svibnja 1991. godine donio je povijesnu “Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske”, kao i “Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske”. Međutim, zbog prosvjeda misije Europske zajednice, provođenje tih dviju odluka odgođeno je na tri mjeseca tzv. Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja 1991. godine. Moratorij od tri mjeseca istekao je 8. listopada iste godine, dan nakon raketiranja Banskih dvora u Zagrebu.

Tako je tek 8. listopada Sabor na sjednici u podrumu INA-ine zgrade u Šubićevoj ulici donio službenu “Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ”, kojim je konačno ostvareno odvajanje od Jugoslavije.

 

Autor:Dražen Krajcar
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.