Preminuo pokušavajući zaroniti na 72 metra

U slobodnom ronjenju, ronioci ne koristeći ikakvu opremu poput kisika ili peraja, pokušavaju oboriti rekord sa samo jednim udahom. Za tisuće entuzijasta slobodno ronjenje predstavlja iskustvo kao niti jedno drugo.

Njujorčanin je pokušavao postaviti rekord u slobodnom ronjenju na dah, preminuo je nakon što je izronio s 72 metra dubine. Micholas Mevoli, 32-godišnjak iz Brooklyna, nadao se da će doseći dubinu od 72 metra, samo s jednim udahom bez pomoći peraja. Kada je izronio, pokazao je rukom da je u redu, zatim je 30 sekundi kasnije izgubio svijest, kažu iz organizacije događaja. Mevoli je krenuo na rekord u Dean Blue Hole na Bahamima. Sa 202 metra, smatra se da je to najdublja rupa na svijetu koja sadrži morsku vodu.
Desetodnevno natjecanje okupilo je 56 ronioca iz 21 zemlje. Iz organizacije kažu kako pokušavaju shvatiti što se dogodilo.
”Natjecanje se pokušava organizirati sa što manje riskiranja, no taj sport nikada ne može biti manje rizičan, to shvaćaju svi ronioci”, stoji u priopćenju organizacije Vertical Blue.
U slobodnom ronjenju, ronioci ne koristeći ikakvu opremu poput kisika ili peraja, pokušavaju oboriti rekord sa samo jednim udahom. Za tisuće entuzijasta slobodno ronjenje predstavlja iskustvo kao niti jedno drugo.

”Sreća dok se nalazite u vodi, u potpunoj tišini i u velikoj dubini, je nevjerojatna”, rekao je William Trubridge, koji je osvojio na desetke svjetskih prvenstava.
Za CNN Trubridge je opisao ronjenje: ”Puno se psihičkih promjena dogodi tamo dolje.”
”Najvažnija stvar koja se dogodi u ronjenu, a koja se ne događa u niti jednom drugom sportu je ”mjenjanje krvi”. Tada je krv potisne iz ekstremiteta i u istom trenu tvoja pluća postanu opterećena težinom vode. Tada se sva krv udruži u plućima. To je jednako mentalni sport koliko i fizički. Gotovo je nemoguće da ste u vodi i da razmišljate o svojim problemima. Čim uđete u vodu, vaši problemi nestaju i vi se samo ondje.”

2006 godine, izgubio je svijest i tada je isto tako izgubio osjetilo okusa koje se nikada nije vratilo.
Još uvijek nema točnih podataka koliko se ozljeda ili smrti dogodilo. ”Statistike su mutne”, kaže Outside magazin. ”Neke smrti nikada nisu objavljene. No objavljen je podatak da su umrli 21 ronioc u 2005, a 60 do 2008. godine.
Fotograf Logan Mock-Bunting, koji je snimao zadivljujuće fotografije natjecanja iz 2012., kaže kako su usprkos opasnosti, ronioci rijetko kada nesmotreni. Oni slijede ronioce koji ih čekaju pri površini te im se tamo odmah pri ruci nalazi prva pomoć.
The Sout Florida Dive Journal je ovaj fenomen opisala ovako: ”Zamislite učinkovitost pokreta koju ima riba ili dupin sa svojim hidrodinamičnim dizajnom, i nije niti čudno da ljudima treba toliko dugo da iskuse tu euforiju.”