ČEKAO ŠEST GODINA DA SAHRANI SUPRUGU! Vesna se žrtvovala za višu svrhu, Zlatko progovorio: ‘Ovo mi je bila zadnja prilika da budem s njom’ 

Donacija tijela u Hrvatskoj više nije nepoznanica niti tabu tema, a jedan umirovljenik je čekao čak šest godina da sahrani svoju suprugu.

Naime, njegova supruga donirala je svoje tijelo Medicinskom fakultetu. Obično do sahrane prođe dvije godine dok se tijelo ne iskoristi, a on je na sahranu čekao šest godina.

Darivanje tijela nakon smrti u medicinske svrhe se provodi već dugi niz godina, a u Zagrebu se tijela mogu donirati Medicinskom fakultetu. Donirana tijela koriste studenti medicine kako bi ovladali tajne građe ljudskog tijela, bolje naučili gradivo i bili spremni za rad.

Odlučili su se

Umirovljeniku Zlatku je supruga preminula prije šest godina, donirala je tijelo Fakultetu, a njezina je urna nedavno položena u grobnicu na Krematoriju.

Predstojnik Zavoda za anatomiju na Medicinskom fakultetu u Zagrebu Zdravko Petanjek rekao je da postoje podaci kako je bilo godina kada je donirano više od 100 tijela u godinu dana. Nakon 1970. godine taj se broj znatno smanjio pa su na Zavodu za anatomiju od 1990. do 2005. godine dobivali do tri tijela godišnje. Sada dobivaju oko 30 tijela godišnje, a nadaju se kako će nakon obnove Medicinskog fakulteta ovaj broj još i rasti.

Nakon što tijela više nisu potrebna za medicinske svrhe, slijedi proces kremiranja i stavljanja pepela u urne, a potom se one polažu ili u zajedničku grobnicu posebnom ceremonijom u Velikoj dvorani Krematorija na Mirogoju ili se predaju obitelji te se urne polažu u obiteljsku grobnicu.

Povezana s medicinom

Nitko nije očekivao da će od odluke o doniranju tijela do Vesnine smrti proći tako malo vremena. S druge strane, od doniranja tijela Fakultetu do polaganja urne u grobnicu, spletom raznih okolnosti, prošlo je šest godina, dok je očekivano vrijeme za ovaj proces – dvije godine.

“Kada je umrla, prema informacijama koje sam dobio s Medicinskog fakulteta, pretpostavlja se period od dvije godine, od trenutka kada tijelo dođe na Medicinski fakultet do isporuke urne. Ipak, u njezinom slučaju je prošlo šest godina od smrti do polaganja urne. Prvo je bila pandemija koronavirusa, a potom i potres koji je oštetio zgradu Medicinskog fakulteta na Šalati. Sve skupa je na neki način zastalo, objasnio je Zlatko.

Što se tiče samog polaganja urni, ona se može položiti u obiteljsku grobnicu bilo gdje u Hrvatskoj ili se može položiti u zajedničku Grobnicu darivatelja tijela na Krematoriju, pri čemu je onda organizirana posebna ceremonija. Vesna se odlučila za potonju opciju.

Svečano polaganje urne u zajedničku grobnicu je bilo u ožujku. Ja sam izrazio želju da ja nosim urnu jer mi je ovo bila zadnja prilika da budem s Vesnom. Inače urne nose brucoši Medicinskog fakulteta po točno određenom protokolu iz dvorane na Krematoriju do kripte, a ovo je bio unikatan slučaj. Bilo je više od 100 ljudi, a položeno je 25 urni. Nastupao je pjevački zbor Medicinskog fakulteta, bile su recitacije, govori i zahvale studenata i nastavnika Fakulteta. Tijekom ceremonije objavljena su i sva imena darivatelja. Brucoši su onda nosili urne do kripte, odnosno Grobnice darivatelja tijela, gdje su ih unutra postavljali radnici groblja. Za vrijeme polaganja je pjevao zbor. Kasnije je kripta zatvorena i tim postupkom je moja supruga konačno pronašla svoje mjesto. Njezina želja je bila da i ja svoje tijelo doniram fakultetu pa ću to i napraviti da nekome isto tako pomognem, ispričao je Zlatko za portal mirovina.hr.