BOZANIĆ U ZRINU: ‘Je li istraživanje istine o Drugom svjetskom ratu u nas revizija povijesti?’ Boji li se netko istine o komunističkim zločinima?

Autor: Dnevno

Sedamdeset i šesta obljetnica stradanja stanovnika Zrina obilježena je u subotu u Zrinu, naselju nadomak Dvora, u sjećanje na blagdan Male Gospe 9. i 10. rujna 1943. godine, kada su domaći partizani i četnici (iz okolnih srpskih sela) u zajedničkom krvavom pohodu ubili gotovo trećinu žitelja Zrina – Hrvata, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, a većinu kuća opljačkali i zapalili. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin. Prije partizanskog uništenja župe i mjesta u Zrinu je živjelo oko 800 stanovnika, ubijerno ih je 291. Žene i djeca su protjerani te im je sva imovina oduzeta, odlukom Kotarskog suda u Dvoru od 7. veljače 1946. godine, tako da se nikada nisu smjeli niti mogli više vratiti u svoj rodni kraj. Zbog toga je Zrin jedina župa Sisačke biskupije bez vjernika katolika jer oni danas ne žive na njenom području.

Subota 14. rujna bit će posebno zapisana u povijesti ovog povijesnog hrvatskog mjesta u kojem je rođen i Nikola Šubić Zrinski i u kojem od rujna 1943. ne žive Hrvati. Naime prvi put nakon 8. rujna 1943. godine ove subote u selu su se čuli zvuci crkvenog zvona s obnovljene crkve Našašća Sv. Križa. Crkva je obnovljena na mjestu porušene, a blagoslovio ju je kardinal Josip Bozanić, koji je u zajedništvu s biskupima Vladom KošićemIvicom PetanjkomVjekoslavom HuzjakomIvanom Šaškom i Josipom Mrzljakom, predvodio svetu misu za sve poginule Zrinjane. Sedamdeset i šesta obljetnica stradavanja Zrina okupila je više tisuća hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše je bilo prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. Među okupljenima je bio i osuđeni ratni zločinac Darijo Kordić.

Kardinal Bozanić i biskup Košić u svojem su se obraćanju vjernicima založili za utvrđivanje istine o stradanjima hrvatskog naroda u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraću.

Prisjećajući se žrtava Zrina danas smo i radosni jer otvaramo novu spomen-crkvu. Stradanja su uzrokovale snage koje su se iz četničkih pretvorile u partizanske postrojbe, pitanje je kome je Zrin smetao. To je bilo očito zbog katoličkog identiteta mjesta. Više nikada ne smijemo zatajiti našu istinu i nećemo zaboraviti imena žrtava, rekao je biskup Košić.

Obraćajući se mnoštvu vjernika i uzvanika, kardinal Bozanić je rekao kako je ‘na ovom povijesnom hrvatskom tlu, nekoć središtu knezova Šubića, koji ovdje podigoše grad Zrin te su po njemu prozvani Zrinski, sada ponovno sagrađena crkva Našašća svetoga Križa i na njoj je uzdignut Križ’. – Križ u Zrinu u davnoj hrvatskoj prošlosti uzdignut je i čašćen kao znak Božje ljubavi prema svim ljudima i ostao je živjeti kao sjeme i kao plod u narodu protjeranom i raseljenom, u Zrinjanima i njihovim potomcima kojima su takozvani ‘osloboditelji’ (kakve li ironije!), zabranili vratiti se na vlastita ognjišta, rekao je kardinal i nastavio: – Zadnji put su ovdje zvonila zvona drevne crkve Našašća svetoga Križa na Malu Gospu, 8. rujna 1943. godine, jer su dan poslije, 9. rujna 1943. godine, naoružani partizani napali mirno pučanstvo Zrina. A da bi na ovim prostorima Hrvatske napravili čisti etnički prostor, mjesto je moralo biti uništeno, imovina opljačkana, a njegovi žitelji poubijani ili protjerani. Na pročelju sada nove crkve Našašća svetoga Križa, poput dviju ploča Mojsijevih koje nas pozivaju da častimo Boga i poštujemo čovjeka, čitamo imena, litanije pobijenih. U mjestu koje tada nije imalo ni 900 stanovnika, nalazimo 291 ubijenog, a svi su ostali protjerani. Ovdje su prije sedamdeset i šest godina partizani, očito po nalogu zapovjednika, koji su u komunističkome režimu nakon Drugoga svjetskoga rata u nas vršili najviše dužnosti, u Križu vidjeli neprijateljstvo i po njemu neprihvatljivost da ovdje žive Hrvati. Ubijeni su civili, ubijen je narod, od takozvane ‘narodne vlasti’, rekao je kardinal Bozanić.


Obraćajući se potomcima Zrinjana koji su rođeni u drugim krajevima Hrvatske, jer im u Zrin nije dopušteno vratiti se, kardinal Bozanić je zapitao: – Zašto se o ovom i tolikim drugim zločinima komunističkoga režima – križnim putevima, jamama, prikrivenim grobljima u predgrađima naših gradova, na livadama i u šumama, kao i na sličan način i o drugim uništenim mjestima, desetljećima šutjelo, strogo branilo objektivno povijesno istraživanje? A i danas se nerijetko istinu želi zataškati, prešutjeti ili bar umanjiti. Stoga na ovome mjestu i u ovome slavlju, osjećam svojom crkvenom i domoljubnom dužnošću postaviti neka pitanja. Kakvo je to oslobođenje – ma s koje strane dolazilo – u kojemu se u tamu smrti odvodilo ljude bez stvarne krivice i bez suđenja? Kako je moguće da se desetljećima utjerivalo strah u kosti ljudima koji su znali istinu, a o njoj nisu smjeli progovoriti? Je li istraživanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću u nas revizija povijesti? Tko se boji istine i istraživanja povijesnih činjenica taj u suvremenim okolnostima omogućuje širenje mržnje i netrpeljivosti. I ovo današnje spomen-slavlje nije revizija nego vizija povijesti, koju smo dužni prenositi mlađim naraštajima. Oni danas moraju znati istinu o kojoj je komunistička vlast nametnula šutnju. Nećemo se uspjeti suočiti s prošlošću, sve dok se ne rasvijetli istina o žrtvama totalitarističkih režima. Kao što sam na Dan državnosti rekao, ponavljam i ovdje: Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putevima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat. Drago mi je da su u posljednje vrijeme na tom području vidljivi pozitivni pomaci, rekao je Bozanić.

Nastavio je kako nakon Drugoga svjetskog rata djeca nisu o tome učila u školama, nije se raspravljalo unutar povijesnih istraživanja, a ni danas se istina o tome ne uspijeva probiti na pravi način u hrvatsku javnost, te zaključio: – Istina o zločinu etničkoga čišćenja koji je proveden ovdje vodi dalje, do same srži režima koji nije birao sredstva i koji je odveo u nove zločine razaranja, progonstva i mržnju prema Hrvatskoj, očitovanu u Domovinskome ratu. Ta je činjenica još tužnija u spoznaji da nemar za ljude iz Zrina nije vezan samo uz prošla vremena, nego se još uvijek vidi i u postupcima državnih dužnosnika, odnosno u tromosti i nesposobnosti našeg pravnog sustava da omogući ispraviti nepravde. Nadamo se da će i molitva i ova podignuta crkva biti vidljiv poticaj da svi u svojoj društvenoj odgovornosti na državnoj i lokalnoj razini omoguće da istina ne samo oblikuje savjesti, nego da ona bude vidljiva u odlukama koje ispravljaju nepravdu i umjesto zla šire istinu. Puno je još zala nanesenih Hrvatskoj i našemu narodu koja se skrivaju. Zbog toga je uvijek iznova moguće sijati neistine i unositi nemir. I ne trebamo se čuditi da će se od toga zla skretati pozornost na nešto drugo. Ako se sami ne zalažemo da istina bude promicana, čini se da je nismo dostojni, kao ni žrtve koja je podnesena za nas, kazao je kardinal u subotu u Zrinu.

Pred ulaznim vratima nove crkve postavljene su dvije spomen ploče s imenima 291. ubijenog stanovnika Zrina. Ploče su otkrili Andrija Feketić i Stjepan Petanjak (otac krčkog biskupa Ivice Petanjka), preživjeli Zrinjani, koji su kao dječaci svjedočili zločinu u Zrinu u rujnu 1943. godine i stradavanju većine članova svojih obitelji. Obojica su istaknula da ih jako žalosti što još uvijek ne mogu do svoje zemlje, koja im je kao narodnim meprijateljima oduzeta odlukom suda u Dvoru odmah nakon rata, prenosi Jutarnji list.

Autor:Dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.