‘BOJIM SE DA ĆE ME PREBITI, PRIJETE MI’! Marinu vlasnici stana izbacili na ulicu kao zadnje smeće, žena plače od muke: ‘Imali su samo jedan uvjet, ja sam pazila’

Potraga za stanom za najam mnogim Hrvatima je sinonim za tešku agoniju, a ruže ne cvjetaju ni u susjedstvu. Dokaz toga je i deprimirajuća priča iz Beograda gdje je Marina (46) iz Sarajeva doslovno završila na ulici usred zime. Kada je stigla u srbijansku metropolu prijateljica joj je pomogla da pronađe smještaj, točnije sobu u zajedničkom kućanstvu s još dvoje cimera.

“Prijateljica poznaje vlasnicu stana, a dečko i cura koji su u najmu tamo već jako dugo žive”, započela je svoju priču Marina za Telegraf i otkrila kako je dogovorena cijena iznosila 150 eura.

No, stanodavka je imala “zlatno pravilo” koje se moralo poštovati, tj. budno paziti na potrošnju struje.

‘Nisi mi legla’

“Kada sam uselila rekli su mi da pazim jer ne žele ući u crvenu zonu. I pazili smo, ali kako nas je dosta trošili smo više od očekivanog, što smo na koncu i sami plaćali, točnije ja”, tvrdi Marina.

A onda je došlo do drame. Marina priča kako ju je 12. siječnja nazvala vlasnica stana i poručila joj da mora iseliti.

“Rekla mi je da joj ‘nisam legla’ i da sam ja kriva za veliku potrošnju struje. Ja sam svaki račun platila, i to nije sporno, ali je sporno što me izbacuje iz stana po zimi. Molila sam ju da ostanem još tjedan dana do plaće, ali nije me htjela ni ćuti. Osim toga, rekla mi je da je već našla drugu djevojku i da imam vremena izaći iz stana do 1. veljače”, nesretno će Marina i dodaje da ju u stanu konstantno prate i gledaju što radi pa se osjeća da nema slobode iako još uvijek plaća stan.

Ugovor, nažalost, potpisala nije, a tvrdi i da ostali stanari nisu prijavljeni.

Strahuje od nasilja

“Otkazni rok je mjesec dana, ali nitko za to ne želi čuti. Ja ne znam gdje ću. Nemam novac, nemam gdje i zaista sam u problemu. Uza sve to još mi i prijete”, otkriva pa nastavlja iznositi još strašnije detalje:

“I njezin muž je dolazio, dok sam bila u toaletu, govorio da napustim stan i da ih ništa ne zanima. Čak su mi pisali i da ako ne izađem da će mi zagorčati život, bojim se da me neko ne prebije.”

Cimeri se, kaže na kraju, prave da se ništa ne događa.

“Znam da zvuči čudno, ali moji cimeri uopće ne reagiraju. Hladni su. To su mladi ljudi i vjerojatno im ja smetam, ipak sam ja za njih baba. Svakako ne znam što ću, ali želim javno reći što se događa. Napomenut ću i da kuća ima dva kata, tri nelegalna stanara, a samo jedan mjerač struje. Ja sam sama plaćala račune po 7.000 dinara i očigledno sam bila žrtveno janje”, poručuje za kraj Marina.