Bivša Bidenova savjetnica sad drma UN-om, šokirala izjavom o migrantima: Europi se ne piše dobro

Nova glavna direktorica UN-ove Međunarodne agencije za migracije (The International Organization for Migration – IOM), Amy Pope, bivša savjetnica američkog predsjednika Bidena za migracije i zamjenica savjetnika za pitanja domovinske sigurnosti bivšeg predsjednika Obame, započela je svoj mandat preuzet 1. listopada u barnumovskom stilu.

U trenucima kada se prema svim pokazateljima prema Europi pokreće novi veliki migracijski val, izjavila je, ni više ni manje, nego da su migracije korisne i da ih treba poticati jer su blagodat za države prema kojima su usmjerene. Dakako, polazeći od takvih postavki, nije – dok je bila Bidenova savjetnica za migracije – predložila predsjedniku i američkoj administraciji uklanjanje zidova na južnoj američkoj granici pa se utemeljeno može pretpostaviti kako je njezina poruka prije svega upućena Europi zapljusnutoj novim velikim migracijskim valom.

U svome prvom javnom nastupu kao čelnica IOM-a 2. listopada u Ženevi izjavljuje: “Dokazi da migracija i migranti zapravo koriste gospodarstvima neosporni su.” Pope ističe kako imigracija nije problem, nego, “naprotiv, potiče inovacije, osigurava radnu snagu i sudjeluje u revitalizaciji zajednica čije stanovništvo stari”.

Božinović: ‘Pada lišće pa se lakše uočava migrante’

Prema izvješću Hine, u tom je kontekstu istaknula i potrebu ulaganja u stručno osposobljavanje migranata, koje bi omogućilo usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada. Pritom bi trebalo voditi računa o sustavnom prikupljanju podataka. Takav bi alat mogao biti vrlo koristan i u suočavanju s izazovom klimatskih promjena, koje mogu rezultirati golemim raseljavanjem stanovništva. Ovakvi bi podaci trebali omogućiti stabilizaciju ugroženih zajednica ili ih pripremiti na budućnost u nekoj drugoj zemlji, zahvaljujući odgovarajućoj obuci i stručnome osposobljavanju.

Stoga su, smatra Pope, migranti blagodat, ne problem.

Utvrđene činjenice

Svojim istupom nije zapravo rekla ništa novo, nego je samo najavila još radikalniju realizaciju planova UN-ove Međunarodne agencije za migracije na poticanju i upravljanju  migracijama. Pope je udarila novi, jači ton onomu što ta agencija godinama u praksi aktivno provodi i usporedno pokušala dodatno zamagliti problem. Stoga treba uvijek iznova pred javnost iznositi sve ranije utvrđene činjenice koje se odnose na migracije jer vladajuće elite koje upravljaju migracijskim tokovima očito računaju na zaborav javnosti.

Tako još u listopadu 2014. godine tadašnji glavni direktor te iste Međunarodne organizacije za migracije (The International Organization for Migration – IOM) William Lacy Swing i tadašnji glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (The European Council on Refugees and Exiles – ECRE) Michael Diedring u Europe’s Worldu objavljuju zajednički programski članak koji poziva na scenarij velikog otvaranja granica migracijama. Izrijekom navode: “Došlo je vrijeme za otvaranje glavnih putova migraciji – ‘highroad’ scenarij, kojim će se olakšati migracije, a ne ih ograničavati.

To je scenarij koji treba biti potaknut vizijom migracije kao procesa kojim se upravlja, a ne problema koji treba riješiti. U globaliziranom svijetu ćemo, ako nastavimo graditi prepreke umjesto veza između naroda i pojedinaca, samo nazadovati. Ako se humano provodi, imajući u vidu sigurnost, red i dostojanstvo, migracija ima bezbroj prednosti.

Ona pruža brojne mogućnosti, povećava prihode i životni standard i omogućuje ljudima da se obrazuju i slijede svoje ambicije. Europska populacija u međuvremenu stari, a u EU-u se predviđa masovni manjak radnika, dok će radno sposobno stanovništvo u sljedećih 50 godina pasti za 45 milijuna.

Kod Novske pokušao prokrijumčariti strane državljane: Pokušala su mu pomoći trojica muškaraca

U mnogim zemljama migracije su usporile ili čak preokrenule trend starenja i zaustavile neodrživi omjer između radne i neradne populacije. Migracija donosi korist u lokalne zajednice. U Torinu, na primjer, porezni prihodi od stranaca donijeli su neto dobit od 1,5 milijardi eura… Uz pomoć migranata popunjavaju se praznine na tržištu rada, a nova snaga pridonosi razvoju novih sektora gospodarstva. U javnosti mnogih europskih država prema imigrantima prevladava netrpeljivost i ksenofobija.

Europa neće privući migrante ako ne uvidi da promicanje veće tolerancije i razumijevanja vrijedi jednako koliko i raznolikost koju migranti sa sobom donose.”

Programski dokument

Treba napomenuti da Europsko vijeće za izbjeglice i azilante – ECRE financiraju Europska komisija i UNHCR. Tadašnji glavni direktor Međunarodne organizacije za migracije – IOM, William Lacy Swing (preminuo u lipnju 2021.), bio je karijerni diplomat, bivši veleposlanik SAD-a u više zemalja i posebni predstavnik glavnog tajnika UN-a za mirovne misije u Zapadnoj Sahari i Kongu. Taj autorski članak čelnika uglednih međunarodnih organizacija koje se bave migracijama označio je prekretnicu koja je otvorila vrata masovnim migracijama. On, dakako, nije nastao slučajno i nema karakter uobičajenog medijskog teksta, nego je postao programski dokument migracijskih zbivanja koja su uslijedila na europskome tlu.

Iz kakvog bi drugog poriva inače hladni i proračunati tadašnji njemački ministar financija i bivši predsjednik Bundestaga Wolfgang Schaeuble filantropski krajem 2014. godine poručio da je imigracija dobra za zemlju te da političari moraju bolje objašnjavati kako od nje svi imaju korist: “Svijet je otvoreniji a imigracija svima pomaže. Baš kao što smo koristili milijune izbjeglica i protjeranih nakon Drugoga svjetskog rata za ponovnu izgradnju zemlje, tako i danas trebamo imigraciju”, izjavio je tada za Bild i dodao: “Naravno da moramo zajedno živjeti s imigrantima. To će promijeniti naš svakodnevni život, no neće ga pogoršati, nego uglavnom poboljšati.”

Zaklada Bertelsmann objavljuje u to vrijeme studiju prema kojoj će Njemačka idućih desetljeća svake godine u prosjeku trebati više od pola milijuna imigranata kako bi zadržala stabilnost mirovinskog i socijalnog sustava i popunjavala manjak radne snage, a njezin čelnik Joerg Draeger otvoreno upozorava “da se ne treba oslanjati isključivo na imigrante iz Europske unije, već se mora pripremati teren za još veći broj imigranata iz zemalja Bliskog istoka, Afrike i Azije”.

Razvoj događaja

Predsjednik Bundesbanka Jens Weidman u to vrijeme za Suddsche Zeitung pak izjavljuje da Njemačkoj već neostaje 1,8 milijuna radnika i da je “imigracija šansa za Njemačku ako se ti ljudi dobro integriraju u društvo i tržište rada”. Uslijedili su potom ohrabrujući pozivi njemačkih političara i predstavnika najmoćnijih njemačkih korporacija te predstavnika  Bundesbanka, a onda i njemačke kancelarke Angele Merkel, a ono što je uslijedilo jest “highroad” scenarij migracije iz članka Michaela Diedringa i Williama Lacyja Swinga.

Tada početne negativne reakcije njemačke i europske javnosti tijekom 2015. godine pokušavaju preusmjeriti na navodno neželjene posljedice globalizacije, koju je tobože nemoguće kontrolirati, pa je tadašnji njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble na marginama sastanka MMF-a i Svjetske banke u Limi hladno ustvrdio da je imigracijska kriza u Njemačkoj i Europi samo “odraz realnosti globalizacije”, a Jean-Claude Juncker, tadašnji predsjednik Europske komisije koja zapravo financira ECRE Michaela Diedringa i njegov “highroad” imigracijski scenarij, proročanski objavljuje da bi izbjeglička kriza u Europi mogla potrajati godinama.

I zaista, razvoj događaja odvijao se u tom smjeru, ali ne zato što je Juncker bio vidovit, nego zato što su on i cijela briselska administacija kao transmisija njemačke politike i kancelarke Angele Merkel marljivo na tome radili.

Plenković pokušava prikriti sramotu: ‘Slovenske kontrole na granici nemaju veze s Hrvatskom’

U jeku imigracijske navale u kolovozu 2015. godine europska politička elita iz najmoćnijih država članica predvođenih Njemačkom prikazuje nastali imigracijski kaos kao sastavni dio  tobože neizbježne globalizacije koja prema njima ima odlike elementarne nepogode, više sile na koju se ne može utjecati. Kako je globalizacija neizbježna i teško se može kontrolirati, objašnjava se da je takva i imigracija i da joj stoga ne treba pružati otpor, nego joj se prilagoditi.

Minimalne nadnice

Iako je od samog početka, već površnim uvidom u kauzalni niz događaja tijekom posljednjeg desetljeća na geopolitičkoj karti Europe i Bliskog istoka bilo jasno da u pozadini svega stoji veliki novac, u trenutku pokretanja masovnog imigracijskog cunamija gospodari europske financijske i gospodarske moći, potpuno uvjereni u uspjeh imigrantske operacije, u jednom trenutku skidaju maske i javno trijumfalno objavljuju svoju pobjedu.

Tadašnji predsjednik Njemačke industrijske komore (BDI) Ulrich Grillo još u prosincu 2014. godine praktički najavljuje i potiče masovnu imigraciju otvoreno za DPA izjavljujući: “Zbog negativnog trenda našeg demografskog razvoja, daljnji prosperitet i razvoj učvršćujemo zahvaljujući imigraciji. Ova zemlja oduvijek je bila otvorena imigraciji i tako treba ostati, moramo primiti više izbjeglica, ne samo radi razvoja gospodarstva nego i iz kršćanske ljubavi prema bližnjima.”

Uzgred rečeno, Grillo je, gle čuda, bio sudionik konferencije grupe Bilderberg održane u Hertfordshireu 2013. godine. U to se vrijeme procjenjivalo da je namjera krupnog kapitala u prvome naletu samo na njemačko tržište rada upucati barem 800 tisuća novih radnika i da bi za održanje tadašnje stope rasta njemačke industrijske proizvodnje do 2020. godine trebalo imigracijom povući oko 2,5 milijuna useljenika. Svi oni poslušno bi radili za minimalne nadnice, ne pitajući za nekakve kolektivne ugovore i slične izmišljotine pregažene europske socijalne paradigme, a i lako bi ih se bilo i riješiti – jednosmjernom kartom prema državama porijekla.

Migranti ‘zauzeli’ parkić u centru Zagreba, reagirala policija: Poslali i upute ljudima

Barem su tako računali europski veliki politički i gospodarski stratezi, uvijek iznova zanemarujući činjenicu da stvarni život piše svoju povijest, bitno drugačiju od planirane u njihovim pohlepnim i nakaradnim društvenim projekcijama.

Financijski interesi

Dovoljno je danas pogledati Francusku nakon masovnog uvoza novih radnika iz njezinih bivših kolonija 70-ih godina prošlog stoljeća s enklavama na njezinu teritoriju u kojima se gotovo ne priznaju francuski zakoni i u koje čak i francuska policija ulazi samo kada mora i uz prethodne pripreme. Jedino je potpuno slobodan ulaz lokalnih i državnih socijalnih transfera – novac i socijalni stanovi da, ali ne i francuska kultura, zakoni i predstavnici vlasti. A francuski gospodarski i politički lideri u doba masovnog useljavanja govorili su isto ono što je 2014. godine govorio Ulrich Grillo.

Pritom se kršćanskim milosrđem, na koje se Grillo licemjerno poziva, blasfemično prikrivaju financijski interesi, pritisci na europsku radnu snagu i građane i zahtjevi za promjenu useljeničkih zakona i radne regualtive.

Samo nekoliko dana nakon što je bivši predsjednik najmoćnijeg njemačkog sindikata IG Metalla, Detlef Wetzel, upozorio da masovni priljev imigranata već ugrožava zarade njemačkih radnika i da imigranti ne bi smjeli biti izgovor za smanjenje plaća, na sindikalnoj konferenciji u Frankfurtu 21. listopada 2015. godine, na kojoj je izabran novi predsjednik sindikata, Jörg Hofmann, osvanula je sama njemačka kancelarka Angela Merkel. Nakon zagovaranja sindikalne podrške svojoj politici, Merkel je tada objavila da je imigracijska kriza samo odraz globalizacije koja je Njemačkoj osvajanjem novih tržišta dosad donijela neizmjerne koristi: “Vaše iskustvo globalizacije dosad je bilo da naše gospodarstvo prodire u druge zemlje, otvara tvrtke, prodaje proizvode i pozitivno utječe na zapošljavanje. A sada smo svjedoci obrnutog kretanja – globalizacija dolazi k nama. Ono što smo mislili da je daleko od nas, pa tako i rat u Siriji ili kaos Libije, postaje dio naše stvarnosti u vidu izbjeglica. Morat ćemo prihvatiti određeni stupanj legalne imigracije, to je globalizacija.”

Radna iskoristivost

Prvi je to put da je tako visoki državni dužnosnik izrijekom izravno i otvoreno stavio u vezu globalizacijske procese, koji se odvijaju u neobuzdanom pohodu društvenog i gospodarskog liberalizma, s bliskoistočnim ratovima i imigracijskom krizom u Europi. Dodatnu težinu tom otvorenom izrazu liberalnog i globalizacijskog trijumfa i oholosti, koji više nije želio tajiti svoju moć, daje činjenica da je došao od čelnice gospodarski vodeće države Europske unije.

A danas se ta uvezena imigracijska masa tiho raspoređuje po svim državama članicama Europske unije, uključujući i one koje s tim cijelim procesom nisu imale ništa ili su mu se otvoreno protivile. Radna iskoristivost imigranata pokazala se krajnje upitnom i veliko je pitanje radi li uopće i deset posto njih. U poluslužbenom Deutsche Welleu 14. prosinca 2017. godine objavljen je članak pod naslovom “Bajka o nedostatku stručnjaka u Njemačkoj” u kojem autor Dirk Kaufmann argumentirano dovodi u pitanje tvrdnje o nedostatku radne snage za njemačko gospodarstvo i radnoj iskoristivosti  imigranata.

Alarmantno na hrvatskim granicama: ‘Vizni režim prema Srbiji, sad odmah i točka’

Za to vrijeme njemački i europski politički vrh ponaša se kao da je u periodu vrhunaca imigratskog vala imao kolektivni moždani udar pa se više ničega iz tog perioda ne sjeća. Na njihovu žalost, europski građani ipak nisu zaboravili tko je javno poticao, pozivao i podržavao imigracijsku navalu.

Da ne bude zabune, isti politički krugovi, ista politička i poslovna elita koja je tada iz gospodarskih i financijskih interesa, a ne nekakvih humanitarnih, podržala, pokrenula i kontrolirala imigracijske procese, to nastavlja raditi i danas, ali na modificirane i perfidnije načine.

Imigracija je na toj elitnoj razini važan poslovni projekt najmoćnijih europskih država. U njega je puno uloženo i on će se nastaviti bez obzira na posljedice na ostale europske države i njihove građane.

Bitne odrednice

Nije stoga nimalo neobično da se u životopisu nove glavne direktorice UN-ove Međunarodne agencije za migracije Amy E. Pope, objavljenom na službenoj stranici agencije, navodi kako “Pope čvrsto vjeruje da je angažman sa svim dionicima, uključujući i države članice, privatni sektor, organizacije civilnog društva i same migrante, ključan za iskorištavanje snage migracije”. Bitne odrednice politike koju zastupa UN-ova Međunarodna agencija za migracije sažete su u posljednje tri riječi citiranog – iskorištavanje snage migracije. Naglasak je na iskorištavanju migracija, a ne na njihovu reguliranju i svođenju na prihvatljive razmjere.

Radna snaga kakvu trebamo

Nakon Grilloa, u podršci imigraciji oglašavaju se i čelnici najvećih industrijskih korporacija, pa bivši predsjednik uprave Daimlera Dieter Zetsche izjavljuje za Bild am Sonntag da su izbjeglice idealna radna snaga i prilika za njemačko gospodarstvo među kojima treba treba tražiti radnike za njemačke tvrtke: “Moguće je da ćemo u azilantskim kampovima informirati izbjeglice o mogućnostima i uvjetima rada u Njemačkoj ili kod nas u Daimleru. Većina izbjeglica je mlada, dobro obrazovana i motivirana – radna snaga kakvu mi zapravo trebamo.” Prema Zetscheu, potrebno je uključivanje cjelokupnog državnog sustava kako bi se izbjeglice koje će raditi u Njemačkoj što prije i kvalitetnije integrirale u njemačko društvo, očito smjerajući pritom na nužne zakonske izmjene u cilju liberalizacije useljavanja i zapošljavanja.

Hoćemo li opet morati pokazivati dokumente kod prelaska granice? ‘Moguće je, ali neće biti kao prije’

Ponosnom pokazivanju trofeja nove kvalitetne i jeftine radne snage pridružio se i tadašnji čelnik Audija Rupert Stadler: “Sada u Njemačku dolazi dosta visokokvalificiranih osoba i zašto ne bismo ponudili posao ako imamo mogućnost za to? Trenutno je najvažnije da ih socijalno podržimo na najbolji način.”

Stopa nezaposlenosti

Znanstveni okvir za integraciju nove izbjegličke radne snage javnosti u to vrijeme pokušava dati dr. Ulf Rinne, zamjenik ravnatelja istraživanja Instituta za budućnost rada u Bonnu: “Načelno gledano, uvijek postoji konkurencija oko radnih mjesta i to se jednako odnosi na doseljenike i na domaću radnu snagu. Ali ne postoji ni jedan znanstveni dokaz da domaći ostaju bez posla samo zato što u zemlju dolaze imigranti.

Baš suprotno, stopa nezaposlenosti bila bi znatno veća kada ne bi bilo doseljavanja. Iznimka od tog pravila bila bi samo u situaciji da na tržištu postoji točno određen i nepromjenjiv broj radnih mjesta, a to je nemoguće. Navodni efekt potiskivanja domaćih radnika ne postoji, posebice ne na području visokokvalificirane radne snage.”