Foto: Marko Todorov / CROPIX

Birali ste MILANOVIĆA? Dobit ćete BERNARDIĆA ZA PREMIJERA

Autor: Iva Međugorac / 7dnevno

Političkog protivnika eliminira se promaknućem. Jedan je to od nepisanih političkih postulata na kojem zagrebački gradonačelnik Milan Bandić gotovo dva desetljeća opstaje na vlasti. Isti taj Bandićev postulat na predsjedničkim izborima mudro je primijenio šef SDP-a Davor Bernardić, čovjek koji je u najvećoj oporbenoj stranci preživio bure i oluje, bivajući u isti mah i na vrhu i na rubu jer su njegovu fotelju poput gladnih lavova vrebali Milanovićevi nekadašnji ministri željni prijestolja i moći.

Postojano je mladi Bero stajao kada su ga ismijavali na društvenim mrežama, nije se opirao kada ga je medijska mašinerija proglašavala amaterom i neiskusnim političarom koji će uništiti SDP. On je fokus, po svemu sudeći, stavio na stranku koju je, onoliko koliko je to bilo moguće nakon Milanovićeve vladavine, ipak doveo u red. Nije Bero, da se razumijemo, nikakav pobjednik europskih izbora, on se na njima profilirao kao političar kojemu taština nije na prvome mjestu, koji je poslušao sugestije i pozicije prepustio iskusnim europejcima koji su mu osigurali četiri mandata, čime je stranku tek dijelom vratio s ruba provalije, litice na koju su je uigrano gurale sve relevantne rejting-agencije. Kada je stao na noge i oporavio se, što od financijskog, što od kadrovskog rasula, nastavljajući kormilariti bez članstva koje se raspršilo po sabornici, pred njim se pojavila teška odluka: koga kandidirati na predsjedničkim izborima? Milanovića? Dok se o tome raspravljalo, taj se potez činio nemogućim i suicidalnim, uostalom, i sam je Bero u jednom intervjuu priznao s kakvom je štetočinom SDP imao posla.

Mudra igra

“Moja je greška što sam u nakani da pomirim sve struje propustio članstvo suočiti s političkim nasljeđem moga prethodnika i njegovih sekundanata koji sada urlaju ‘držite lopova’. A to je nasljeđe – zapuštenost organizacije, pasivizacija članstva, pasivnost lokalnih organizacija. Nevidljivi forumi, pasivnost savjeta, nedostatak političkih rasprava, slab liderski kapacitet vodstva, autoritarnost predsjednika, klijentelizam, neispunjena obećanja, loše gospodarsko stanje, izostanak reformi”, komentirao je šef Partije Milanovićevu ostavštinu, ali baš se tu treba vratiti na početak priče i čuveni Bandićev poučak.

Bernardić je na predsjedničkim izborima odigrao jednu od najmudrijih, ako ne i najmudriju igru u svojoj karijeri. Dopustio je Milanoviću i njegovim pulenima da zavladaju Pantovčakom, pustio ga je u kampanju, organizirao stranačku infrastrukturu, pa čak i financije, a Milanović je umjesto njega, svjesno ili ne, odradio najteži dio posla, onaj pregovarački s ostalim liberalnim i lijevim strankama koje Beri ostaju kao nasljedstvo za parlamentarne izbore. Nije čudno, stoga, što je Beri, kakve li simbolike, Milanovićeva pobjeda na predsjedničkim izborima stigla baš na rođendan, nije čudno ni to što mu je oko zasuzilo. Pa Bandićev učenik i šegrt iz Gradske skupštine mogao bi postati premijer. Šef Vlade! San je to koji ovaj ambiciozni mladić godinama sanja.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Bernardić je, tvrde oni koji ga dobro poznaju, iznimno šarmantan, drag i susretljiv dečko, kojega su u politici pomazile i sreća i okolnosti. U svemu što radi, bilo da je riječ o politici, ženama, sportu, on je iznimno zanesen, povremeno i pomalo naivan, ali u svemu tome iznadprosječno tvrdoglav, strpljiv i ambiciozan. Baš je ambicioznost karika uz pomoć koje opstaje i koja bi ga mogla dovesti u Banske dvore ako Plenkovićev HDZ nastavi voditi vlastitu samoubilačku politiku.

Bernardić je plan za preuzimanje vlasti na parlamentarnim izborima u rujnu već skrojio, a družina koju je oformio slikovito nosi naziv Kobasica koalicija, jer iza njega stoji desetak stranaka – osim SDP-a, tu su Glas, HSS, Snaga i nekolicina manjih lijevih i liberalnih političkih opcija. Pregovore Bero navodno vodi i s jednim istaknutim HNS-ovcem, a u Međimurju, pak, lobira za naklonost župana Matije Posavca. Nije mu strana ni suradnja s Čačićem, navodno razmišlja da pod svoj kišobran primi i Daliju Orešković, ali ključni partner trebao bi mu biti IDS s kojim još nisu dogovorili suradnju za parlamentarne izbore iako su IDS-ovci Milanovića podržavali u borbi za Pantovčak.




Berina vlada

Bernardićeva ambicija da postane premijerom neće, međutim, ići posve glatno, i to, po običaju, zbog unutarnjih faktora. Naime, premda je konsolidirao stranku i postavio je na noge, u Partiji vlada uvjerenje da on za premijersku poziciju nije sposoban, a dio članstva otišao je tako daleko da su ga i uoči predsjedničkih izbora počeli nagovarati da odustane od kandidature za premijera te da, u slučaju da SDP okupi većinu u Saboru, tu poziciju prepusti nekomu drugomu. Bernardiću to dakako ne pada na pamet, premda njegovi kritičari vjeruju kako on u srazu i u debatama s Plenkovićem ne bi imao nikakve šanse.

Osim toga, u dio SDP-ovih skeptika uvukao se strah od famozne velike koalicije. Naime, smatraju da Bernardiću uopće ne bi bio problem nakon izbora koalirati s HDZ-om jer je on političko dijete Milana Bandića kojemu stranački dresovi ne znače previše, bitno je vladati, pošto poto. Da Bero uistinu ima želju vladati, svjedoče i oni koji ga dobro znaju te dodaju kako on već u obrisima ima dijelove svoje vlade, pa se tako kao potencijalni ministri spominju Davorko Vidović kao ministar rada, Rajko Ostojić koji bi se vratio u resor zdravstva, potom Josip Tica kao potencijalni ministar financija te Ivo Jelušić kao ministar gospodarstva, a u tim kombinacijama kao potpredsjednik Vlade spominje se i notorni Krešo Beljak. To što Bernardić kroji i kombinira, nakon Milanovićeve pobjede na predsjedničkim izborima ne čini se nerealno, iako će se mnogi u danom trenutku vrlo vjerojatno pobuniti protiv opcije da ih Bero predstavlja kao premijer, tražeći i svoj djelić kolača zbog zasluga koje imaju za SDP-ovo preuzimanje Pantovčaka, no šef Partije zasad je pokazao da takve ipak uspijeva držati pod kontrolom.




Bernardić u politici nije od jučer i sada je pravi trenutak da to naplati, on je u SDP-u aktivan od 18. godine i prošao je sve što se proći moglo. Bio je aktivist zagrebačkog Foruma mladih SDP-a, kojim je u to vrijeme rukovodila Marija Lugarić, za stranku je dijelio letke, nosio transparente i obavljao ostale fizičke poslove, istodobno nižući uspjehe i na studiju. Naime, na PMF-u je diplomirao s prosjekom ocjena 4,93 te je postao inženjer fizike. Nakon toga bio je i znanstveni novak te asistent statističke fizike. Taj je status zamrznuo prije deset godina zbog politike. U to doba prvi put postaje šef zagrebačkog ogranka SDP-a, a zatim ulazi i u zagrebačku Gradsku skupštinu u kojoj postaje zastupnik – mandat mu ustupa Zoran Milanović. To što je napravio svoje prve ozbiljnije političke korake Beru nije zaustavilo u školovanju pa na Ekonomskom fakultetu prijavljuje doktorsku disretaciju s temom ekonomike obrazovanja, koju uspijeva i obraniti. U Bernardićevu životopisu stoje i funckije potpredsjednika, a zatim i šefa Foruma mladih SDP-a grada Zagreba, a u tom je periodu surađivao i s pokojnim Ivicom Račanom na projektu škole Foruma mladih, paralelno preuzimajući predsjedničku funkciju u Forumu mladih SDP-a Hrvatske. Bernardića na listu za Sabor 2007. godine stavlja Milanović prepuštajući mu sedmo mjestu u prvoj izbornoj jedinici, ali SDP te godine osvaja šest mandata. No, već iduće godine Bero se uspijeva domoći Sabora, i to kao zamjena za Bandića koji kao gradonačelnik Zagreba nije istodobno mogao biti zastupnik pa mu je prepustio svoju saborsku fotelju.

Bernardićeva ambicija mogla se vidjeti i kada je postao predsjednik zagrebačke gradske organizacije SDP-a bez potpore šefa Milanovića koji je u tom periodu stajao iza Ive Jelušića. Kada je preuzeo gradski SDP, zasjeda na čelo Skupštine Zagrebačkog holdinga, a potom i na čelo Gradske skupštine, nakon čega nastavlja svoju karijeru i u Glavnom odboru SDP-a. Istini za volju, Milanović aktualnog šefa SDP-a nikada nije simpatizirao, o čemu svjedoče i oni koji se sjećaju 2012. godine, kada Zoki svojem kolegi Beri nije dopustio da se kandidira za zagrebačkoga gradonačelnika: po njegovu naputku, Gradski odbor zagrebačkog SDP-a dao je potporu Rajku Ostojiću, koji gubi izbore od Bandića. Za razliku od njega, Bero pobjeđuje kao nositelj liste za Gradsku skupštinu koja osvaja najviše mandata, ali SDP ipak završava u oporbi. No Beri je iz te ere ostalo partnerstvo s Ostojićem koje do danas nije raskinuto.

Bandićeva škola

Da ipak nije naivac kojega se da kupiti foteljama, Bero je pokazao kada je odbio Milanovićevu ponudu da u zamjenu za zagrebačku kandidaturu bude na SDP-ovoj listi za EP, a da o politici zna vještije plivati i od Milanovića, dokazao je i na izborima za šefa zagrebačke organizacije stranke. I tada se, naime, Milanović nekorektno upleo u priču nastojeći stopirati Beru, zbog čega je u tu borbu poslao svoje ministre Mrsića i Marasa, ali Bernardić i iz te borbe izlazi kao pobjednik, i to već u prvom krugu izbora. Bernardić gotovo dva desetljeća strpljivo čeka svoju priliku da pokaže što zna i umije, a priliku koja mu se nasmiješila Milanovićevom pobjedom pokušava mu sabotirati sam Milanović i njegovi kadrovi, stvarajući od njega nesposobnjakovića koji nije u stanju biti predsjednik Vlade. No, dovitljiv kakav je dosad bio, tu bi prepreku Bernardić mogao eliminirati i zavladati državom kao premijer. Jer Bandićev učenik nije naivan kao što se čini, on je upravo zbog premijerske ambicije oživio Milanovića, unaprijedio ga i dopustio mu da preuzme Pantovčak. Otvarajući njemu ta vrata, sebi je otvorio vrata Banskih dvora.

Autor:Iva Međugorac / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.