APSURD NAŠE DRŽAVE! Drama zbog vitlanja zastavom Jugoslavije ima neslavni nastavak: ‘U to pitanje ne miješam obiteljsku memoriju’

Nakon medijske halabuke i prašine koju je podignulo isticanje zastave Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u Požegi, koju je 47-godišnjak istaknuo na svojoj kući, taj je potez otvorio i neka važna pravna pitanja, na koja, kako se čini, nema konkretnog i univerzalnog odgovora.

Policijska uprava požeško-slavonska na svojoj web stranici u srijedu je tako priopćila da je “tijekom dana u mjestu Jakšić u Kolodvorskoj ulici, 47-godišnjak na prednjem dijelu svoje kuće do ulice istaknuo zastavu bivše države Jugoslavije čime je vrijeđao moralne osjećaje građana te je protiv njega podnesen optužni prijedlog zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.”

Međutim, samo se nameće pitanje zbog čega policija sankcionira ovakve pojedinačne ‘incidente’, ako to ne radi, primjerice na Dan Mladosti u Kumrovcu gdje se jugoslavenske zastave ističu na javnom mjestu i u velikom broju. Za komentar ovakve nelogičnosti i selektivnog provođenja zakona pitali smo političkog analitičara Matu Mijića, koji je objasnio zbog čega je, po njegovom mišljenju, tome tako, ali i može li se ustaško znakovlje usporediti s onim bivše države, kao i što misli o tome kada Viktor Orban ističe kartu velike Mađarske.

‘Na masovno kršenje zakona, država žmiri’

Iako u svom priopćenju o incidentu u Požegi policija nije objasnila čije moralne osjećaje je mještanin Jakšića povrijedio, kao niti po kojem zakonskom članku će ga kazniti, optužni prijedlog je podignut zbog isticanja simbola propale države i to baš na dan 29. studenoga kada se u Jugoslaviji slavio Dan Republike, kao jedan od najvažnijih praznika te zemlje, Mijić objašnjava zašto dolazi do ovakvih situacija.

“Državne se službe i institucije kod nas izbjegavaju baviti bilo kojim problemom koji je masovna pojava jer to traži ozbiljan rad i sustavan pristup. Pa tako na masovno kršenje zakona, pogotovo ako se radi o manjim prijestupima, država u pravilu zažmiri”, navodi Mijić.

On dodaje da se u ovom konkretnom slučaju radi i o političkom pitanju koje izaziva podjele pa se u to pogotovo nitko ne želi petljati.

“Činjenica je da u Hrvatskoj ima podosta ljudi koji iz ovog ili onog razloga vole isticati simbole koji s neovisnom demokratskom Hrvatskom nemaju previše veze i koje bismo konačno trebali ostaviti u povijesti. Osobno sam protiv kažnjavanja bilo koga zbog pukog isticanja simbola, ali sam apsolutno za to da puno više radimo na tome da se budućim generacijama jasno i nedvosmisleno prenese kakvo je zlo pod njima počinjeno”, kazao je.

O većem zlu svatko iz vlastite perspektive

Naglasio je da “kod isticanja simbola totalitarnih i autoritarnih režima mora biti jasno da osobe koje to čine, osim vlastitog romantičnog pogleda na ta vremena, podržavaju dokazane i dokumentirane masovne zločine, pokolje, sustavne pljačke, masovna kršenja ljudskih prava, političke likvidacije, sve ono čemu u civiliziranom društvu nema mjesta”.

Slična je situacija i s ustaškim znakovljem, a na pitanje može li se to usporediti sa znakovljem bivše SFRJ, analitičar ističe da će na to pitanje svatko gledati iz vlastite perspektive.

“Ljudi čijim su obiteljima komunisti nekoga ubili ili nanijeli im neku drugu nepravdu, smatraju da su komunistički simboli veće zlo, dok će onima drugima, žrtvama ustaškog terora, ustaški simboli biti najgora stvar na svijetu. Ja nastojim u to pitanje ne miješati obiteljsku memoriju, nego mu pristupiti pravično – oba su režima iz perspektive današnjeg uređenja u kojemu gradimo neovisnu Hrvatsku neprihvatljiva i nema ništa dobro u isticanju njihovih simbola”, jasno će Mijić.

‘Oko Orbana stvari se svjesno prepumpavaju’

Međutim, tema isticanja neprihvatljivog političkog znakovlja u javnom prostoru vrlo je delikatna i slojevita, pa se ona može lako i proširiti. Tako, primjerice, Hrvatima nije prihvatljivo kada mađarski premijer istakne na šalu ili majici kartu Velike Mađarske, što uopće zapravo ne mora imati predznak teritorijalnih pretenzija na našu zemlju.

“Uvijek treba odvajati folklor od stvarnih teritorijalnih pretenzija. Opreza nikad dosta, ali u slučaju Mađara mislim da se, zbog Orbanovog političkog profila koji ne odgovara političkom i medijskom establishmentu u Hrvatskoj, stvari svjesno prepumpavaju. Mađari istinski štuju sv. Stjepana, on je njihov nacionalni svetac i važan dio nacionalnog identiteta, i u tom se kontekstu ističu zemlje krune sv. Stjepana. Nisu to etnički mađarske zemlje, već zemlje koje su u drukčijem društveno-političkom uređenju bile okupljene pod jednu krunu”, objašnjava analitičar.

Osim toga, on dodaje kako mađarska kolektivna memorija Trianonski sporazum bilježi kao najveću nepravdu pa se i u tom smislu nacionalna svijest ističe tom predtrianonskom kartom.

“Hrvatska tu nema razloga za brigu jer, u etničkom smislu, naš je teritorij doista hrvatski i tu ni Mađari ni bilo tko drugi nema što tražiti. Nije naodmet biti oprezan, ali ne treba ni histerizirati bez razloga”, zaključio je Mate Mijić.