Foto: Guliver, Michael Reynolds/POOL via CNP/INSTARimages.com

Amerika se suočava s prijetnjom koju nije očekivala: Ovo nisu vidjeli od 1968. godine

Autor: Zoran Meter/7dnevno

Gotovo sva američka sveučilišta, uključujući i ona prestižna poput Harvarda ili Stanforda, nedugo nakon što je Kongres odobrio vojnu pomoć Izraelu u visini od 26 milijardi dolara zahvatio je veliki val studentskih, propalestinskih prosvjeda, na kojima sudjeluju tisuće studenata. Prije su se takvi prosvjedi pokretali spontano, bez ikakve organizacijske strukture, a na njima su sudjelovale manje grupe studenata. S njima se rektorat uspješno obračunavao samostalno, prijetnjama sankcijama, od nemogućnosti izlaska na ispite do prijetnji zabrane studiranja najčešće pod pritiskom moćnih američkih židovskih organizacija koje su i najveći sponzori uglednih američkih sveučilišta. Međutim, sada je stanje potpuno drukčije.

Studentski bunt prošloga tjedna buknuo je diljem SAD-a. Studenti su ovoga puta čvrsto organizirani i međusobno koordinirani, pa su tako na prosvjede pozvali medije, pripremili zalihe hrane i vode u svojim šatorima koje su postavili u sveučilišnim kampusima – očito namjeravajući ustrajati u svojim akcijama osude pomoći Izraelu u njegovu genocidu nad Palestincima u pojasu Gaze. Izraz genocid nedavno je prvi put objavio UN, preciznije, rečeno je kako vojne akcije Izraela u Gazi sve više poprimaju obilježja klasičnog genocida.

Međutim, teško da će bilo što od ovoga pomoći studentima – ni dobra organizacija ni izjave UN-a niti mediji. Jer vlasti su, očito, silom odlučile razbiti prosvjede, što je neviđeno još od velikih studentskih prosvjeda 1968. Inače, prosvjedi su zahvatili i čuvena sveučilišta Massachusetts i Columbia u New Yorku, sveučilište Emory u Atlanti, gdje je policija čak uhitila i jednu profesoricu koja je podržavala studente, veliko sveučilište Texas u Austinu, sve do sveučilišta u Kaliforniji.

Foto: Guliver Image/AP Photo/Ohad Zwigenberg/Ilustracija

Deseci uhićenih

U studentski kampus u Austinu poslana je policija na konjima i do zuba, dugim oružjem naoružana Nacionalna garda. Uhićeni su deseci studenata, a republikanski guverner Teksasa Greg Abbott na svojoj je platformi X napisao: “Ovim prosvjednicima mjesto je u zatvoru. Antisemitizam se neće tolerirati u Teksasu. Točka. Studenti koji se pridružuju mržnjom punim antisemitskim prosvjedima na bilo kojem javnom koledžu ili sveučilištu u Teksasu trebaju biti izbačeni.”

Na prosvjedima su studenti svih rasa i porijekla, a ne samo Palestinci i muslimani. Ništa čudno: studenti su oduvijek i svagdje, od svih društvenih skupina, najotvoreniji idejama slobode, pravde i istine. Sveučilište Austin priopćilo je da je prosvjed organizirao Palestinski odbor solidarnosti, koji nastoji “paralizirati rad sveučilišta diljem zemlje”.

Blasfemično i destruktivno nuklearno oružje moglo bi zapravo biti spasonosno za čovječanstvo




Međutim i upravi sveučilišta i guverneru Abbottu na X-u je odgovorila demokratska zastupnica u Kongresu Gina Hinojosa riječima: “Dobar pokušaj, ali ovdje nije riječ o antisemitizmu. Ovdje je riječ o ratu kojem se studenti protive i njihovu pravu da se okupe i prosvjeduju protiv njega. Ovo su naša djeca, guverneru. Prestanite ih pokušavati namamiti da služe vašim političkim ambicijama.”

Human Rights Watch i Američka unija za građanske slobode osudili su uhićenja studenata i pozvali vlasti na poštovanje njihovih prava na slobodu govora. Američki ministar obrazovanja Miguel Cardona izjavio je kako njegovo ministarstvo pozorno prati prosvjede i ono što je nazvao “vrlo alarmantnim izvješćima o antisemitizmu”. Međutim, aktivisti su oštro zanijekali antisemitizam, rekavši kako im je jedini cilj izvršiti pritisak na sveučilišta da se odreknu tvrtki koje pridonose izraelskim vojnim akcijama u Gazi.

Foto: Guliver

Dvostruka igra

U vrijeme pisanja ovog teksta studentski prosvjedi, usprkos svemu, još se više šire i na brojna druga sveučilišta, uključujući i jedno od najvećih – ono u Ohiju. Jačaju sukobi s policijom, a svoj su kampus zauzeli i u njega se zatvorili studenti sveučilišta Columbia. Posebno je masovan prosvjed studenata u Kaliforniji.




Studentski prosvjedi “dolijevaju ulje na vatru” sve veće ideološke podjele unutar američkog društva. Demokratska administracija predsjednika Joea Bidena zbog toga se suočava s velikim problemom. Nakon što je Biden prije tjedan dana, poslije pola godine teških političkih borbi, konačno slomio republikance u Kongresu i izvojevao veliku pobjedu u pogledu pružanja pomoći Ukrajini, a što ovih dana slavodobitno demonstrira u svojim medijskim istupima, pravo breme na leđima predstavlja mu nastavak izraelskog rata u Gazi.

On ubrzano šteti Bidenovoj predizbornoj kampanji jer se njegovo biračko tijelo sve jače protivi politici njegove administracije prema Izraelu koja se više ne razlikuje od one republikanske. Naime, za razliku od republikanaca koji su tradicionalno beskompromisni kada je riječ o pružanju pomoći Izraelu, za koji su spremni učiniti sve, Demokratska stranka uvijek je bila sklonija pokušajima pronalaska pravednijeg rješenja palestinskog pitanja, a bila je sklonija i pokušaju smanjenja višedesetljetne velike napetosti i međusobne netrpeljivosti u američko-iranskim odnosima.

Oba ova elementa bila su jasno vidljiva u prvoj operativnoj fazi Bidenova mandata. Već su tada ti potezi izazivali otvoreni otpor izraelskih konzervativnih krugova i Netanyahuovih koalicijskih partnera iz redova ortodoksnih vjerskih stranaka. Međutim, nakon brutalnog terorističkog napada palestinskog Hamasa na sjever Izraela i posljedične izraelske vojne operacije u pojasu Gaze Biden je sve više i brže odustajao od navedene tradicionalne politike demokrata i prometnuo se u zaštitnika Netanyahua i izraelske politike koju on predvodi.

Foto: Guliver Image/AP Photo/Ariel Schalit

Odbačena rezoucija

Raskorak Bidenove politike prema ratu u Gazi svima je jasno uočljiv: s jedne strane, on pokušava kritizirati Izrael zbog prekomjerne uporabe vojne sile i govori kako Netanyahu sada ne treba kretati u novu vojnu operaciju na posljednji neosvojeni grad Rafah na jugu pojasa Gaze, na samoj granici s Egiptom, a s druge strane, sve to vrijeme Izraelu isporučuje suvremeno naoružanje, da bi mu prošlog tjedna dodijelio i 26 milijardi dolara vojne pomoći. Istina, od tog iznosa oko 8 mlrd. namijenjeno je za humanitarnu pomoć Palestincima, ali koja korist? Kako sam jednom napisao u svojim prethodnim analizama, Bidenova politika slikovito se može prikazati kao ona koja Izraelcima govori “samo vi i dalje rokajte”, a Palestincima “držite se, dečki, šaljemo vam humanitarnu pomoć”.

Upravo su to razlozi studentskog bunta u SAD-u. Nije riječ ni o kakvom antisemitizmu, već o stvarnim i istinskim ljudskim vrijednostima koje su iznad bilo kakve i bilo čije politike. Eventualni izljevi antisemitizma samo su izolirani slučajevi i isprovocirani isključivo ovim o čemu je bila riječ.

Prošlog tjedna pravu buru u javnosti izazvala je vijest o pronalasku masovne grobnice pokraj palestinske bolnice u Gazi s desecima mrtvih tijela pogubljenih Palestinaca, od kojih su neki imali i žicom vezane ruke na leđima. Iskapanja se obavljaju pod nadzorom UN-a, a tijela je sve više, o čemu se priopćenjem oglasio i sam glavni tajnik UN-a Antonio Gutteres, rekavši kako ovo što se u Gazi događa on više ne može gledati. Istodobno predstavnik State Departmenta na pitanje novinarke je li upoznat s podatkom UN-a o masovnoj grobnici Palestinaca navodi kako je za to čuo, ali da State Department još nije uspio uspostaviti kontakt s izraelskom stranom kako bi dobili cjelovitu sliku.

Foto: Guliver Image/ AtiaDarwish

Nema pobjede

Neravnoteža između želja i mogućnosti kada je riječ o izraelskoj politici prema Palestincima sve je više vidljiva u Bidenovoj administraciji. Ona će definitivno morati nešto konkretnije poduzeti da se promijeni negativan smjer koju takva politika ima kada je riječ o američkim predsjedničkim izborima 5. studenoga ove godine. Jer Netanyahu jednostavno zna da može činiti što hoće. U protivnom to ne bi radio, kao što ne bi odbacio ni nedavnu, pravno obvezujuću rezoluciju VS-a UN-a o izraelskoj privremenoj obustavi vojnih operacija za trajanja muslimanskog mjeseca ramazana, kojoj se čak nije usprotivio ni SAD, već je ostao suzdržan.

Smatram da zbog ovakvih postupaka u Gazi, neviđenih u suvremenoj ljudskoj povijesti, Izraelu puno više od vojne i sigurnosne ugroze prijeti izolacija od međunarodne zajednice. Više ne samo u smislu gubitka imidža i simpatija koje je imao u velikom dijelu svijeta izvan onog muslimanskog, ali i tamo kada je bila riječ o pogromu Židova (holokaust) u vrijeme nacističke Njemačke. Jer ono što on sada radi u odnosu na Palestince, kako to navodi UN, ima sve elemente genocida.

Putin ima pakleni plan za Zapad i sastao se sa zloglasnim čovjekom koji zagovara nuklearno oružje

Izraelu prijeti i neugodno dugoročno slabljenje ekonomskih odnosa sa svojim arapskim susjedima i Turskom, čiji je predsjednik Recep Tayyip Erdogan prošlog tjedna rekao da je sada gotovo i da Turska “prekida sve gospodarske odnose s Izraelom”. Turska izvlači veliku ekonomsku korist, prije svega od isporuka nafte za Izrael. Preciznije, azerbajdžanske nafte koja stiže kroz naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan i koja zadovoljava čak više od 60 posto izraelskih potreba za “crnim zlatom”.

Međutim, čak je i izraelska vojna pobjeda nad Hamasom vrlo upitna. Nakon više od šest mjeseci rata u Gazi i u samom Izraelu više malo tko govori da je Izrael pobijedio, osim samog Netanyahua. Čak je i vojska u tom smislu puno opreznija s izjavama.

Foto: Guliver Image/ TheNews2

Spremni na mir

Od “uništenja Hamasa jednom zauvijek” u međuvremenu se prešlo na “slabljenje njegove vladavine”, a pokrenuti su i pregovori o primirjima i oslobađanju izraelskih talaca. Do ovog posljednjeg još nije došlo iako je upravo to bio jedan od ključnih ciljeva vojne operacije. Tako je Ron Ben-Yishai, izraelski stručnjak za sigurnost, u mediju Yedioth Ahronoth upozorio da se Izrael nalazi u “strateškoj mrtvoj točki” i da je u pogledu oslobađanja zatvorenika izgubio utjecaj na Hamas. Kaže kako Izrael mora ublažiti svoj stav prema Palestincima i poslušati pozive iz Washingtona. Upozorio je kako bez strateške suradnje s Washingtonom Izrael neće ostati samo zaglavljen nego će se suočiti i s porazom u ratu.

Izraelski filozof Yuval Noah Harari za medij Haaretz kritizira Netanyahuovu vladu zato što se fokusirala na osvetu, a ne na šire ciljeve, jer nije uspjela osloboditi sve zarobljenike i uništiti Hamas.
A taj isti Hamas u svom je priopćenju od 26. travnja rekao kako je spreman sklopiti sporazum o prekidu vatre s Izraelom na razdoblje od pet godina ili dulje, razoružati se i postati politički entitet ako se stvori neovisna palestinska država unutar granica iz 1967.

Utjecajni američki medij Foreign Policy objavio je autorski tekst poznatog analitičara Stephena M. Walta i Renéea Belfera, profesora međunarodnih odnosa na Sveučilištu Harvard, pod naslovom “Amerika je raspirila vatru na Bliskom istoku”. U tekstu se navodi kako odluka Irana da uzvrati na izraelski napad na njegov konzulat u Damasku otkriva koliko je loše Bidenova administracija postupila s Bliskim istokom. Autori podsjećaju na katastrofalne procjene Bidenove administracije objavljene desetak dana prije Hamasova terorističkog napada na Izrael 7. listopada, kako je Bliski istok postao nikad mirnija regija zahvaljujući njezinim naporima.

Foto: Guliver

Opskrba oružjem

Tako se u tekstu FP-a navodi kako su “američki dužnosnici od tada odgovorili na načine koji su pogoršali lošu situaciju” i da je “najviše što se može reći u njihovu obranu to da imaju puno društva: Trumpova, Obamina, Busheva i Clintonova administracija također su uglavnom napravile svašta”. Odgovor administracije na Hamasov napad imao je tri glavna cilja.

“Prvo, nastojala je prenijeti nepokolebljivu potporu Izraelu: podržavajući ga retorički, redovito razgovarajući s najvišim izraelskim dužnosnicima, braneći ga od optužbi za genocid, stavljajući veto na rezolucije o prekidu vatre u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i osiguravajući mu stalnu opskrbu ubojitim naoružanjem. Drugo, Washington je pokušao spriječiti eskalaciju sukoba u Gazi. Na kraju, pokušao je uvjeriti Izrael da djeluje suzdržano, kako bi ograničio štetu palestinskim civilima i kako bi umanjio štetu imidžu i ugledu Sjedinjenih Država.”

Ova politika nije uspjela jer su joj ciljevi bili inherentno kontradiktorni – navode dalje dvojica autora u FP-u. “Davanje bezuvjetne potpore Izraelu nije dalo njegovim vođama malo poticaja da poslušaju pozive SAD-a na suzdržanost, pa nije iznenađujuće da su ih ignorirali. Gaza je uništena, najmanje 33.000 Palestinaca sada je mrtvo, a američki dužnosnici sada priznaju da se tamošnji civili suočavaju s uvjetima gladi. Hutističke milicije u Jemenu nastavljaju gađati brodove u Crvenom moru, još tinja sukob niske razine između Izraela i Hezbollaha, a nasilje je naglo poraslo na okupiranoj Zapadnoj obali. A sada je Iran uzvratio na bombaški napad na njegov konzulat 1. travnja lansiranjem bespilotnih letjelica i projektila na Izrael, povećavajući izglede za još širi rat.”

Foto: Guliver Image/ FADI AMUN

Ratoborna okupacija

Iako autori navode kako je za njih Iran “brutalni teokratski režim”, ukazuju na to kako on ipak nije za sve ovo jedini krivac, čak ni u kontekstu da šalje oružje Palestincima na Zapadnoj obali. Pritom podsjećaju da prema Ženevskim konvencijama stanovništvo koje živi pod “ratobornom okupacijom” ima pravo na otpor okupacijskim silama. S obzirom na to da je Izrael kontrolirao Zapadnu obalu i istočni Jeruzalem od 1967., kolonizirao ove zemlje s više od 700.000 ilegalnih doseljenika i ubio tisuće Palestinaca u tom procesu, nema sumnje da je ovo “ratoborna okupacija”.
“Slično tomu, odluka Irana da uzvrati nakon što je Izrael bombardirao njegov konzulat i ubio dva iranska generala teško da je dokaz urođene agresivnosti, pogotovo s obzirom na to da je Teheran više puta signalizirao kako nema želju proširiti rat…”

“A ova nesretna situacija omogućila je Iranu da zagovara palestinsku stvar, približi se posjedovanju nuklearnog oružja i spriječi američke napore da ga izolira. Da su Američko-izraelski odbor za javne poslove (AIPAC) i njegovi saveznici sposobni za samorefleksiju, bili bi poniženi time onim su pomogli Izraelu da sam sebi učini. Nasuprot tomu, mi koji smo kritizirali neke izraelske postupke – da bismo bili lažno ocrnjeni kao antisemiti, mrzitelji Židova ili još gore – zapravo smo preporučivali politiku koja bi bila bolja i za Sjedinjene Države i za Izrael.

Da su slijedili naš savjet, Izrael bi danas bio sigurniji, deseci tisuća Palestinaca još bi bili živi, Iran bi bio dalje od bombe, Bliski istok bi gotovo sigurno bio mirniji, a ugled Sjedinjenih Država kao principijelnog branitelja ljudskih prava i poretka temeljenog na pravilima i dalje bi bio netaknut. … Ali sve dok ne dođe do temeljitijeg zaokreta u američkoj politici prema Bliskom istoku, te mogućnosti kojima se nadaju ostat će nedostižne, a pogreške koje su nas dovde dovele vjerojatno će se ponoviti”, zaključuje se u tekstu Foreign Affairsa.

FOTO: Guliver Image/AP Photo/Fatima Shbair)

Izravna misija

Autori teksta u Foreign Affairsu zaključuju: “Konačno, Europa mora razmotriti izravnu borbenu misiju koja bi zaštitila ukrajinski teritorij zapadno od Dnjepra. Osim što će olakšati teret ukrajinskim oružanim snagama u tim područjima, prisutnost europskih trupa učinit će malo vjerojatnim da će Rusija prijeći rijeku i zaštitit će glavni dio Ukrajine od osvajanja. Jedna potencijalna ruska meta je Odessa, glavna ukrajinska luka, odakle potječe većina izvoza.

Ako se ruske trupe približe gradu, obližnje europske trupe imat će pravo braniti se i otvoriti vatru na vojnike koji napreduju. Oni bi mogli pomoći u sprečavanju ruske ofenzive koja, s obzirom na strateški položaj Odese, prijeti gušenjem ukrajinskog gospodarstva i pružanjem odskočne dasku ruskim trupama za invaziju na Moldaviju. Moskva će svaki smrtonosni odgovor na ruski napad pokušati prikazati kao europsku agresiju, ali Rusija će snositi odgovornost za svaku eskalaciju.”

Ovakvi stavovi, nažalost, nisu izuzetak u američkoj analitičkoj misli i u tamošnjim medijima pa je time jasno kako inspiraciju pronalaze i u strukturama same vlasti. Ono što se u ovom tekstu implicira, i na što bi sadašnje europske političke elite morale obratiti pozornost, jest da se ukazuje na mogući prestanak američke vojne pomoći Ukrajini dolaskom na vlast Donalda Trumpa, zbog čega bi onda europski vojnici, a kako bi u perspektivi obranili Europu od hipotetskih daljnjih ruskih agresija, morali krenuti u rat u Ukrajini s ciljem sprečavanja ruske pobjede.

Autor:Zoran Meter/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.