fbpx
Foto; Guliver image/State Emergency Service of Ukraine/Ilustracija

‘ALARM U WASHINGTONU!’ Zbog ukrajinskih napada nije im svejedno: ‘Moskva već ionako pokazuje veliku dozu strpljenja u ovom čudnom ratu’

Autor: Zoran Meter/geopolitika.news

U posljednja dva dana ukrajinskim su dronovima izvršena čak tri napada na ruske vojne aerodrome, duboko unutar teritorija RF – na kojima su stacionirani ruski strateški zrakoplovi.

Jasno je kako nije niti potrebno govoriti koliko se zbog toga povećava opasnost od eskalacije ukrajinskog rata ne samo u smislu jačanja ruskih raketnih napada i korištenja samih strateških bombardera za napade na ukrajinske vitalne ciljeve (što je, zapravo, već i počelo), već i od uvlačenja u rat i samih Sjedinjenih Država – kao glavnog sponzora Kijeva u svakom pogledu – političkom, vojnom, financijskom.

I to neovisno o tome što Bidenova administracija permanentno (i iskreno) naglašava kako nikada neće dozvoliti neposredni vojni sukob NATO saveza (time i SAD-a) s Rusijom tj. da se NATO savez nikada neće neposredno uključiti u rat u Ukrajini (o tome jučer piše i američki Bloomberg, o čemu više nešto kasnije u tekstu), već će nastaviti s isporukama oružja i vojne opreme „koliko god to bude potrebno“.


Sovjetski dron Tu-141 “Striž”, isti kakav je u ožujku pao na Zagreb

Dronovi, kojima je ukrajinska vojska izvršila napade na ruske vojne zrakoplove, prema ruskim vojnim analitičarima su Tu-141 „Striž“ (isti kakav je 10. ožujka pao na Zagreb), sovjetske proizvodnje, s kraja 70-ih godina prošlog stoljeća i koji su u uporabu sovjetske vojske stavljeni sredinom 80-ih godina. Proizvedeno ih je, prema ruskim izvorima, svega oko 1000 komada. Zapravo se radilo o prvim dronovima proizvedenim u svijetu uopće, naravno, bez satelitskog navigacijskog sustava koji u ono vrijeme nije niti postojao. Imali su domet od respektabilnih 1000 kilometara. Dron je projektiran u moskovskom vojno-tehnološkom institutu a sklapan je u ukrajinskom gradu Harkovu, u tamošnjoj sovjetskoj tvornici oružja, pa se pretpostavlja da ih ukrajinska vojska sigurno još ima dovoljno na raspolaganju (precizniji broj nije poznat), piše geopolitika news.

Naravno, iz današnje perspektive gledano, taj je dron tehnološki primitivan i potrebna mu je duboka modernizacija, prije svega  upravo u navigacijskom smislu (iz kojeg je razloga završio u Zagrebu, slično kao i ukrajinska protuzrakoplovna raketa iz sustava S-300 nedavno u poljskom pograničnom selu tema je za neke druge analize). Ali svejedno, domet drona Tu-141 dovoljan je da ukrajinske zračne snage Rusima priređuju neugodna iznenađenja što se i pokazalo pri napadima na vojne aerodrome, kada su poginula i dvojica ruskih vojnika.

Ono što je sada važno je to, na koji su način ti zastarjeli i u bojevom smislu ne toliko učinkoviti dronovi uopće mogli prodrijeti tako duboko u ruski teritorij, pri čemu ćemo za ovaj put zanemariti pitanje gdje je pri tome bila ruska protuzračna obrana, barem ona koja štiti tako strateški važne vojne objekte?

Prema jučer objavljenim mišljenjima pojedinih ruskih vojnih stručnjaka u tamošnjim medijima, za ovakav pothvat ukrajinskih zračnih snaga bila im je nužna američka satelitska navigacijska potpora.

Općenito, pružanje satelitske obavještajne potpore ukrajinskim snagama za napade na ruske postrojbe u Ukrajini Washington niti ne skriva i o njima posve otvoreno govori. Osim toga, pružanje takve vrste pomoći, isto kao i one vezane uz masovne isporuke naoružanja Kijevu, američka administracija (i NATO) smatra dozvoljenim potezima koji nikako ne znače neposredno američko vojno uključivanje u rat u toj zemlji. Međutim, Rusi se već od ranije ne slažu s takvim mišljenjem, a još će se manje slagati ako je američki suport bio i u navedenim napadima dronovima na ruske strateške vojne ciljeve.

Drugim riječima, Moskva, prema mnogim svjetskim i ruskim analitičarima, već ionako pokazuje veliku dozu strpljenja u ovom čudnom ratu (u kojem je Ukrajina ponajmanje važna i zapravo je „kolateralna žrtva“ globalnih geopolitičkih interesa), pa je pitanje do kada će to još htjeti (i moći) činiti. I upravo je to glavna nepoznanica i za mnoge u Moskvi i za američke stratege koji donose ključne odluke – potpuno svjesne moguće eskalacije, ali i uvjerene da se to još ipak neće dogoditi.




Međutim, čini se kako su navedeni ukrajinski napadi „uključili alarm“ u Washingtonu, iako ih se i u tamošnjoj visokoj politici i u medijima izbjegava neposredno osuditi i radije ih se stavlja u kontekst moralnog prava Ukrajine na odgovor na rusku agresiju.

Ali da u pozadini nije baš sve tako jednoznačno i da se javljaju određene „pukotine“ u dosadašnjim zajedničkim interesima i ciljevima između SAD-a i Ukrajine najbolje svjedoči i gore spomenuti tekst američkog Bloomberga. pod naslovom „Attacs on Russia Test the Limits of US-Ukraine Alliance“ od 6. prosinca.

Test američko-ukrajinskog savezništva

U njemu se navodi kako su SAD jasno dale do znanja da im sprječavanje rata s Rusijom nije ništa manje važno od pomoći Ukrajini i da je sukob u Ukrajini otkrio gorku istinu: u partnerstvu Zelenskog i Bidena postoje ozbiljne razlike.




Bloomberg najprije podsjeća na uspješne ukrajinske vojne operacije odnosno primijenjenu taktiku u kojoj vješto koristi ključne tehnologije – „na primjer, uništava ruska skladišta streljiva, logistička središta i zapovjedne centre raketnim salvama HIMARS-a koje je isporučio SAD – zatim namami neprijatelja i izvodi ciljane udare“, kako je potopljen i vodeći brod Crnomorske flote, krstarica Moskva.

Dalje navodi kako Rusi imaju nadmoćnu vatrenu moć, ali je koriste loše „i nenadahnuto“, a da Ukrajinci svojom asimetričnom domišljatošću kompenziraju prednost Moskve.

Potom se tekst osvrće na spomenute ukrajinske napade dronovima, prije svega na rusku zračnu bazu Engels-1 u blizini Saratova, i podsjeća da je Ukrajina prethodno koristila male jeftine bespilotne letjelice za izviđanje, napade na ruske tenkove i vozila, i za uništavanje malih koncentracija neprijateljskih vojnika i td.

Pozornost koja se pridaje ukrajinskim napadima na Rusiju ističe drugu asimetriju: moralnu, navodi Bloomberg. „Rusija je pokrenula teror i ne osjeća ni najmanju grižnju savjesti zbog nemilosrdnih napada na Ukrajinu. Kijev, s druge strane, vodi legitimni obrambeni rat, ali iz nekog razloga njegovi napadi na izvore napada ili čak na neprijateljske ciljeve na vlastitom teritoriju na Krimu su zbunjujući.“, nastavlja se u tekstu. „Ova razlika je nepravedna, iako pobornici Ukrajine, uključujući američkog predsjednika Joea Bidena, vjeruju da je upravo u tome razboritost, s obzirom na rizik od eskalacije.“.

„Ova razlika je izvor stalnih trvenja u odnosu Zelenskog sa Zapadom. Tijekom cijelog sukoba, Ukrajina je suptilno ispitivala granice tolerancije Washingtona prema agresiji, dok Washington želi jamstva da te taktike neće dovesti do rata punih razmjera, što je Biden odlučan izbjeći“, navodi dalje Bloomberg.

Pri tom podsjeća da su „američki obavještajci ovog ljeta saznali da su ukrajinski operativci ubili kćer“ Aleksandra Dugina, Dariju, kraj Moskve, i da su „strateški javno objavili svoje nalaze, očito kako bi obeshrabrili Kijev da se (tako nešto više) ne ponovi“.

Washington je preko Bidena jasno dao do znanja da mu sprječavanje vojnog sukoba s Rusijom nije ništa manje važno od pomoći Ukrajini. U Kijevu se čini da su strahovi od eskalacije isprazni dok se zemlja bori za preživljavanje. Za Bidena bi lančana reakcija koja bi dovela do izravne američke intervencije i sveopćeg rata bila katastrofalna, piše dalje američki medij.

Za Zelenskog će ulazak Amerike u sukob najvjerojatnije značiti spas Ukrajine, navodi Bloomberg i dodaje: „No, još jedna gorka istina koju je razotkrio ukrajinski sukob jest da ozbiljne razlike vrebaju i u najplodonosnijim i partnerskim odnosima.“

Zaključio bih slijedeće:

Američki medij je na potpuno ispravnom tragu. Naime, nije teško zamisliti scenarij prema kojemu će se SAD i NATO naći u velikom problemu – ukoliko pođemo od činjenice da se ni pod koju cijenu neposredno ne namjeravaju angažirati na ukrajinskim bojišnicama svojim službenim vojnim snagama – pri slijedećem pretpostavljenom scenariju:

zbog napada na ruske strateške vojne aerodrome Rusi počinju do krajnosti jačati svoje vojne operacije u toj zemlji uvođenjem novih tipova naoružanja (ne onih nuklearnih) i počinju koristiti strategiju ratovanja sličnu „spaljenoj zemlji“ tj. onu iza koje ostaje samo prah i pepeo.

Bi li, onda, u takvom scenariju, spomenuti američki pristup ukrajinskom ratu zapravo značio i povlačenje SAD-a iz tog sukoba tj. prihvaćanje poraza Kijeva? Ili bi Biden išao na ono što ne želi ni pod koju cijenu – u Treći svjetski rat s Rusijom, koji bi se vrlo brzo pretvorio u nuklearni?

Zato je Bloombergov tekst (a radi se o utjecajnom i prodemokratskom američkom mediju) svojevrsno jasno upozorenje do čega može dovesti eskalacija rata s ukrajinske strane (neovisno o spomenutim moralnim kategorijama) – prije svega po američke interese, ali ne manje važno, i po sam Kijev odnosno Ukrajinu.

*Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr.

 

Autor:Zoran Meter/geopolitika.news
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.