AKO TAMO PUKNE, NEĆE BITI DOBRO! ‘To će značiti početak Trećeg svjetskog rata’: Dok jedna zemlja poprima karakteristike Ukrajine, Rusija prijeti odmazdom Japanu

Teatar globalne geopolitičke borbe ubrzano se seli s prostora Europe u Aziju, poglavito na Daleki istok – gdje se najjače sudaraju interesi glavnih svjetskih sila i njihovih regionalnih saveznika i partnera.

Ako tamo “pukne” – a za to se upravo upravo stvaraju svi nužni preduvjeti (jača oštra, gotovo pa neprijateljska retorika, sklapaju savezništva i razni politički, gospodarski i vojni paktovi, koncentriraju se vojne snage, provode se velike vojne vježbe jedni drugima “pred nosom”, masovno isporučuju oružja saveznicima itd.) – neće biti dobro.

Preciznije, to bi vjerojatno značilo i početak Trećeg svjetskog rata – koji po prvi put ne bi započeo na tlu Europe. To jasno ukazuje koliko je narasla važnost Azije, poglavito njenog Jugoistoka, kao najpropulzivnije i brzorastuće svjetske regije u svim ključnim segmentima: demografskim, ekonomskim, vojnim. – i to u vrijeme dok Zapad potresa sve veća gospodarska i energetska kriza, dok je ona sigurnosna dovedena na sam rub kroz prizmu ukrajinskog rata gdje se, sada je to već svima jasno – međusobno na bojnom polju sukobljavaju Rusija i Zapad.

Vijest iz Tokija

Hoće li Sjedinjene Države u tom kontekstu biti spremne za otvaranje i drugog vojnog fronta – onog s Kinom, i to u njenom dvorištu, gdje ona nedvojbeno ima i vojne i logističke prednosti – tek ostaje za vidjeti (to će ovisiti i o unutar-američkim odnosima tj. odnosima između demokrata i republikanaca u novom sazivu Kongresa gdje ovi potonji traže oštriji stav prema Kini, dok u drugi plan stavljaju Ukrajinu).

Za sada potpuni angažman SAD-a u tom smislu sprječava još samo krajnje neizvjesni ukrajinski sukob kojem se ne nazire kraj, a još manje rusko povlačenje, i koji zbog toga može izmaći kontroli, pri čemu se europski saveznici SAD-a unutar NATO-a s takvim izazovom nikako ne mogu nositi samostalno. Ali da će Washington djelovati, čak i prilično riskantno, u smjeru zaoštravanja odnosa svojih azijskih saveznika i partnera s Kinom i Rusijom – u to nema nikakve sumnje.

O tome, uz primjer Tajvana koji sve više poprima “karakteristike” i ulogu Ukrajine u američko-kineskim odnosima, na neki način svjedoči i današnja vijest iz Tokija.

‘Točka preokreta’

“Međunarodna zajednica trenutačno je na povijesnoj “točki preokreta” zbog pandemije Covida-19 i borbi u Ukrajini koje “drmaju svjetski poredak do temelja”, izjavio je u srijedu. 4. siječnja, japanski premijera Fumio Kishida uoči samita G7 u Hirošimi. Japan, naime, ove godine predsjeda tim formatom tj. klubom.

“Snažno ćemo odbaciti pokušaje da se jednostrano promijeni status quo silom, prijetnjom nuklearnim oružjem i podržavat ćemo međunarodni poredak temeljen na vladavini prava”, naglasio je Kishida čija je izjava danas objavljena na službenoj stranici japanske vlade.

“Kao predsjedatelj spomenutog formata ove godine, Tokio namjerava svijetu pokazati ‘snažnu volju’ G7”, navodi japanski premijer.

Pritom je među aktualnim svjetskim problemima naveo energetsku i prehrambenu sigurnost, nuklearno razoružanje i neširenje oružja za masovno uništenje, kao i neizostavne klimatske promjene. Obećao je da će Tokio imati vodeću ulogu u diplomaciji 2023. godine, dok je prošlu godinu opisao kao “burnu”, kako zbog spomenutih problema i sukoba, tako i zbog atentata na bivšeg japanskog premijera Shinza Abea.

Kishida je naglasio kako se Japan suočava s najgorom sigurnosnom situacijom od Drugog svjetskog rata.

Nagla promjena vanjske i obrambene politike Japana

Ovdje treba dodati kako se Japan, nakon kapitulacije u spomenutom ratu, obvezao na mirnodopsku vanjsku politiku i razvoj obrambenih snaga koje se neće koristiti na međunarodnoj areni, u bilo kojim sukobima ili krizama. Međutim, naglim pogoršanjem globalne geopolitičke slike svijeta Tokio je promijenio i svoj vanjskopolitički smjer i ulogu svojih oružanih snaga.

Kao ključni američki saveznik u Aziji, po ovom prvom snažno se svrstao uz Sjedinjene Države u njihovoj protukineskoj i proturuskoj politici (dvije su zemlje u najnovijim američkim strateškim dokumentima označene kao najveća prijetnja američkim nacionalnim interesima u 21. stoljeću), a po ovom drugom, odlučio je snažno ojačati svoje vojne snage kroz golema financijska izdvajanja za iduću godinu i proširiti djelokrug njihovih zadaća i izvan teritorija samog Japana.

Naravno, i ovo drugo ne bi bilo moguće bez dozvole Washingtona s obzirom kako je Japan poražena strana u Drugom svjetskom ratu i da kao takav, jednako kao i Njemačka, ima ograničeni suverenitet po pitanju svoje vanjske politike ali nedvojbeno i razvoju svojih oružanih snaga.

Takvom naglom promjenom svoje vanjske i obrambene politike Japan je izazvao otvorenu zabrinutost drugih dviju ključnih globalnih velesila – Kine i Rusije. Obje su izrazile negativni stav prema spomenutim japanskim namjerama, prije svega Kina koja s Japanom ima izrazito loša i opterećujuća povijesna iskustva i koja je u Drugom svjetskom ratu bila u ratu s tom zemljom i, zbog zločina koje je činila japanska carska vojska, imala čak 50-ak milijuna žrtava, što čak dvostruko premašuje i one sovjetske u sukobu s nacističkom Njemačkom.

Ruske prijetnje odmazdom

Podsjećamo kako je upravo jučer rusko Ministarstvo vanjskih poslova iznova oštro reagiralo na novu politiku Tokija prema Rusiji – započetu nakon njene vojne invazije na Ukrajinu 24. veljače prošle godine, kada se premijer Fumio Kishida priključio strogim zapadnim proturuskim sankcijama. To je pak dovelo do odgovora Moskve i njene suspenzije svih dosad postignutih i mukotrpno građenih sporazuma vezanih uz četiri sporna otoka Južnokurilskog arhipelaga.

Tako je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Andrej Rudenko jučer kazao slijedeće:

“Obratili smo pozornost na ubrzanu provedbu od strane Kishidine administracije smjera napuštanja takozvanog mirnog razvoja zemlje, koji je deklariran desetljećima, i prelaska na prisilnu militarizaciju. Među konkretnim koracima su održavanje velikih vojnih vježbi u blizini ruskih granica uz uključivanje izvanregionalnih partnera, usvajanje ažurirane verzije doktrinarnih dokumenata u području obrane i sigurnosti s ciljem stvaranja udarnog potencijala, povećanje potrošnje za obranu bez presedana.

Ovakvu aktivnost Tokija smatramo ozbiljnim izazovom za sigurnost naše zemlje i Azijsko-pacifičke regije u cjelini. Upozoravamo da ćemo, ako se ovakva praksa nastavi, biti primorani poduzeti odgovarajuće mjere odmazde kako bismo blokirali vojne prijetnje Rusiji.”

Ova je izjava uslijedila nedugo nakon pojave informacije da japansko Ministarstvo obrane planira rasporediti hiperzvučno oružje dometa do 1000 km na sjevernom otoku Hokkaido i jugozapadnom otoku Kyushu.