fbpx
Photo: Matija Habljak/PIXSELL

AFERA ‘CIJEPLJENJE PREKO REDA’ Tri žrtve borbe klanova u HDZ-u

Autor: Iva Međugorac

Doktorica Alemka Markotić, rektor Damir Boras, prvi čovjek Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović i prvi čovjek hrvatskog rukometa Zoran Gobac – ekipa je to za koju bi se dodirne točke u svakodnevnom životu teško mogle pronaći. No predstavnici medija uspjeli su u cijepljenjima preko reda pronaći dodirnu točku ove inače nespojive četvorke, međutim, za razliku od ostale trojice koji tvrde kako su cjepivo protiv korone uzeli jer spadaju u rizičnu skupinu građana, doktorica Markotić na meti kritičara našla se jer je preko reda u Zaraznoj, na čijem je čelu, cijepila svoju staru majku. Javnost se po običaju na temi doktorice Markotić podijelila, dok jedni u tom njezinu potezu ne vide ništa sporno, drugi smatraju da Markotić to nije trebala učiniti i da treba odstupiti s dužnosti, treći, pak, kažu da nije problematično cjepivo koliko je problematičan način na koji je taj potez dospio u javnost. Postoji i dio analitičara, poput Igora Peternela iz Domovinskog pokreta, koji vjeruju kako medijska histerija zapravo ima nešto dublju pozadinu te da je posrijedi kampanja kojom se građani nastoje motivirati na cijepljenje te da su oni građani koji su cijepljeni preko reda zapravo maskote u PR igrokazu. Gdje je istina u svim ovim teorijama, teško je reći, no zato je evidentno da su i Markotić i Boras i Burilović dio iste, pomalo konzervativne struje koja je naklonjena HDZ-u, ali je isto tako jasno kako taj trojac posljednjih mjeseci pleše po rubu provalije u kojoj revoltirana masa priželjkuje njihov pad.

Neviđena hajka

Više od godinu dana Alemka Markotić, ugledna hrvatska znanstvenica, plijeni pažnju domaće javnosti kao jedna od najistaknutijih članica Nacionalnog stožera, a na tom svojem putu od zvijezda došla je doslovce do trnja. Mediji su je na početku pandemije koronavirusa slavili kao heroinu, građani su doktorici Markotić pljeskali s prozora, analizirala se njezina neupitna biografija, izvlačile su se slike iz djetinjstva, analizirao njezin modni izričaj. Bila su to ona vremena kada je Hrvatska svoje brojke držala pod kontrolom i vremena u kojima nam se svijet divio zbog solidarnosti i borbe s pandemijom koronavirusa koja je pokorila mnogo veće zdravstvene sustave. Kako je vrijeme odmicalo, tako su i mjere koje je donosio Stožer počele izazivati zgražanje i negodovanje, dvostruki kriteriji i nedosljednost građanima su dozlogrdili do te mjere da je nedavno Zagrebom prodefilirala vojska prosvjednika koji su kritizirali i Plenkovićevu vladu i Nacionalni stožer kojim inače ravna ministar policije Davor Božinović. No, bez obzira na to što je građanstvo počelo gubiti povjerenje u Stožer koji je ostavio otvorenim trgovačke centre, a zatvorio kafiće i teretane, posljednje su ankete kao jedinu članicu ovog Božinovićeva tima kojoj vjeruju isticale upravo Alemku Markotić, ženu koja se, uz ostalo, uspjela istaknuti i time što ne krije da je vjernica i znanstvenica u istom paketu. Ta njezina vjera manifestirala se i na obilježavanju Stepinčeva te je poslužila kao meta za napade na Markotić koju su u medijima prozvali i za nedosljednost. To što je Markotić najpopularnija članica Stožera njezinim kolegama, dakako, nije najbolje sjelo, jasno je da ministar policije Božinović preko vlastitog djelovanja u Stožeru gradi svoju poziciju. Nije tu zanemariva ni uloga Krunoslava Capaka koji se grčevito drži za fotelju u Stožeru kako bi zadržao i svoju poziciju u HZJZ-u, a ne treba ignorirati ni ministra Vilija Beroša koji se preko Stožera vinuo na vrh ljestvice najpopularnijih političara u zemlji, da bi potom pao ispod dva posto popularnosti, osvještavajući pritom bolnu stranu slave i medijske sveprisutnosti. Znajući za te negativne trendove i brojke koje im se vrte iznad glava, članovi Stožera od timskih igrača u posljednje su se vrijeme pretvorili u družinu koja ne uspijeva pronaći zajednički jezik. Sukobi među njima, prema tvrdnjama upućenih, sve su izraženiji, a glasom razuma u svom tom košmaru nastojala je biti Markotić koja je, prema nekim izvorima iz Stožera, na žulj stala upravo Božinoviću. Mnogi baš tu vide početak njezina kraja kojemu posljednjih dana svjedočimo kroz medije u kojima se na nju vodi neviđena hajka.

Unutarnji problemi

Dok Markotić napadaju putem medija, Božinović se znakovito drži na distanci pa ne skače u njezinu obranu onako kako je svojedobno skakao u obranu prijatelja Capaka. Osudu onih koji su se cijepili preko reda javno je izrekao Beroš pa je jasno da u Stožeru umjesto idile vlada usijanje koje se onda manifestira u javnosti, ali i na građane čija je nervoza sve teže mjerljiva. Kao da ovi unutarnji problemi za Stožer nisu dostatni, problem s cjepivom dodatno dovodi u pitanje njihov legitimitet, jer dok se privilegirana kasta predvođena zastupnicima i ministrima procjepljuje, za građane nema cjepiva. Plenković je, naime, u kampanju ušao s mačkom u vreći, ne znajući da će svjetski farmaceutski divovi doze spasonosnog cjepiva primarno isporučivati onim zemljama koje imaju više novca, na toj listi Hrvatsku je teško pronaći premda se u nas vodila i još se vodi masovna kampanja kojom se javnost nastoji osvijestiti o važnosti cijepljenja. I dok se kod nas javnost osvještava, Srbiji se divi cijeli svijet, i to baš zbog cjepiva. Uz Britance, SAD i Izrael, baš su oni koji su se okrenuli braći Rusima među vodećima po procjepljivanju u svijetu, no kako to lijepo reče Vedrana Rudan, oni nad sobom nemaju europske poglavare, već odluke o svojoj zemlji donose samostalno i na svoju ruku, pa makar to ponekad bilo i pogrešno. Sve pogreške u uređenom se svijetu plaćaju foteljama, u Hrvatskoj je to, doduše, rijetkost, no kada se govori o problematici Stožera i problemima s kojima se suočava Markotić, tada vrijedi podsjetiti na zanimljiv francuski slučaj. Ondje je, naime, svojevremeno sud izdao naredbu francuskoj policiji da upadne u domove njihovih članova stožera te u stan ministra zdravstva, a vojska američkih, francuskih i njemačkih odvjetnika podigla je optužnice protiv sudionika u aferi Covidgate. Vrhunski eksperti s područja epidemiologije, forenzike i kriminalistike te epidemiolozi poput Capaka i Markotić ustupili su odvjetnicima podatke, odnosno dokaze da su pozitivni testovi testirani na lažnom testu PCR-a nevažeći.




Razgranata mreža

Prijete li takvi crni scenariji hrvatskom Stožeru, ne znamo, no vidljivo je posljednjih dana kako se crni oblak nadvio nad sudbinom rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa, čiji kraj mnogi priželjkuju. U harangu se uključio i resorni ministar Radovan Fuchs, dio nezadovoljnih dekana i sveučilišnih profesora, međutim, upućeni svjedoče da Boras za svoju sudbinu ne mora strahovati. Naime, otkako je zasjeo na čelnu poziciju u zagrebačkom sveučilištu akademsku zajednicu, on ne prestaje dijeliti, riječ je o osebujnom tipu kojega pristaše opisuju kao uglađenog zagrebačkog gospodina hercegovačkih korijena, dok mu drugi na teret stavljaju nepotizam, anarhiju i niz drugih grijeha. Bez obzira na to, Boras ima široku i duboko razgranatu mrežu zbog koje će ga teško eliminirati. Blizak je s HDZ-ovom intelektualnom vrhuškom predvođenom vitezom Željkom Reinerom, koji je nedavno zbog njega i u sabornici ušao u konflikte. Osim toga, Boras je u fantastičnim odnosima sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, ali i šefom bosanskohercegovačkog HDZ-a Draganom Čovićem. Tu Borasova mreža ne staje, a ona prema mnogima proizlazi iz toga što je rodbinski povezan s nekadašnjim HDZ-ovim saborskim zastupnikom i bivšim predsjednikom stranačkog suda časti Florijanom Borasom koji je strankom “vedrio i oblačio” u doba Ive Sanadera. Ovaj dvojac korijene vuče iz okolice Ljubuškog, odnosno Vitine u kojoj je rektor Boras rado viđen gost. Njegov je otac inače još zanimljivija figura, mnogi ga pamte kao uglednog profesora rimskog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a prije te pozicije prošao je zanimljivu putanju. Iz rodne Hercegovine stigao je u Zagreb, gdje je završio četvrti razred Klasične gimnazije, nakon čega se pridružuje domobranima s kojima je prošao dio Križnog puta, da bi se zatim prebacio u partizane. Za to vrijeme rektorova majka odrastala je u plemićkoj obitelji u Blatu na Korčuli, kamo je njezina obitelj došla iz daleke Grčke. Odrastajući u takvoj obitelji, Boras je još od rane mladosti spoznao važnost obrazovanja i ulaganja u sebe pa je tako poliglot koji govori niz stranih jezika, zaljubljenik u sport i elektrotehniku te mu pozicija na kojoj se nalazi laska, pripadnik je Rotary kluba, ali i takozvane Starokršćanske crkve, a u izvrsnim je odnosima i s kardinalom Bozanićem, pa je teško očekivati da bi njegova pozicija, bez obzira na hajku koja se vodi, mogla biti poljuljana.

Rušenje i bušenje




Zato je sve manje stabilna pozicija Luke Burilovića, šef HGK u javnosti se nikada dosad nije ovako eksponirao, a hajka na njega krenula je kada se otkrilo da je on jedan od favorita za preuzimanje Podravke u čijem NO-u sjedi. Umjesto njega, na čelnu poziciju u Podravci, po zagovoru premijera Plenkovića, progurana je nekadašnja “borg” ministrica Martina Dalić koja, na zgražanje djelatnika ovog koprivničkog industrijskog diva, i sama najavljuje kako će se Podravci posvetiti kao što se onomad posvetila Agrokoru, kojim zadnjih godina upravljaju ruski bankari i moćnici. No dok se Dalić u medijima nije pretjerano eksponirala, na Burilovića je sedma sila krenula svim mogućim sredstvima, uz to što se tražilo ukidanje plaćanja članarine Komori, problematizirala su se njegova basnoslovna primanja od oko 50-ak tisuća kuna, u pitanje se dovodilo njegovo školovanje u Banjoj Luci, pa i imovina kojom raspolaže. Na koncu, dok je on ponavljao kako je ratni vojni invalid i teško bolestan čovjek, na osudu nailazi i zbog cijepljenja ispod stola. Zatim su na njega krenuli i neki branitelji jer je rekao da je bio branitelj 1690 dana, a to je dulje nego što je trajao rat u Hrvatskoj, pa će se vjerovatno pokrenuti i pitanje kako je stekao braniteljski status s toliko dana provedenih u ratu.

To da Burilović ima novca, da sjedi na vodećim pozicijama i da se školovao u Banjoj Luci godinama je dobro poznato onima koji prate njegovu karijeru pa se treba zapitati zašto se baš sada to prljavo rublje izvlači u javnost i zašto ga se baš sada napada. Kako to nerijetko ide kod nas, Burilović je očito nekomu stao na žulj, upućeni tvrde da bi taj netko mogao biti ministar gospodarstva Tomislav Ćorić i premijer Plenković, Burilović, naime, nikada nije bio premijerov favorit, dijelom i zbog svoje prisnosti s Tomislavom Karamarkom, dok je Ćorić ionako poznat kao kadrovik koji nastoji svoje ljude progurati na sve relevantnije pozicije pa je očito ovdje posrijedi rušenje i bušenje Luke Burilovića kako bi se njegova fotelja namontirala nekom podobnijem.

Gobac s time nema problema, on je svoje rekao i ispario iz medija, u kojima ga se prestalo spominjati. Bilo kako bilo, svi ovi ljudi dodiruju se što izravno, što manje izravno i preko HDZ-a koji se priprema za lokalne izbore pa i u tome valja potražiti dio razloga zbog kojih je pokrenut njihov odstrel ili barem pokušaj odstrela.




Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.