Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Špika za Dnevno: ‘Vladi dajem 2, a predsjednica je pod HDZ-ovim utjecajem’

Autor: I. Međugorac

Milivoj Špika prokomentirao je opsežno društveno-politička zbivanja u državi

Predsjednik Bloka “Umirovljenici zajedno” Milivoj Špika u intervjuu za Dnevno.hr progovorio je o mirovinskoj reformi, društveno-političkim zbivanjima, ali i planovima svoje stranke.

Možete li nam ukratko reći gdje je danas BUZ i što planirate za EU izbore koji su pred nama?

BUZ nakon koalicije sa HDZ-om upravo dovršava fazu „restetiranja“  čime se vraćamo na naše početne postavke  kada smo djelovali i rasli bez suradnje sa velikim strankama stoga 2018. započinjemo sa realizacijom jednog ciklusa političkog djelovanja koji bi trebao polučiti novim uzletom BUZ –a na svim razinama. Prvi test uspješnosti našeg djelovanja ćemo imati već početkom slijedeće godine nakon sudjelovanja na EU izborima. Dakle BUZ svakako izlazi na izbore za EU parlament, no još je ipak do njih relativno daleko i u ovom trenutku je prerano za otkrivanje više detalja.

U kakvim ste odnosima s premijerom Plenkovićem i kojom ocjenom biste kao profesor ocijenili njegovu Vladu, zašto?

Odnosi sa premijerom Plenkovićem su na razini kurtoazije što je bilo i za očekivati nakon što je HDZ iz nekih svojih razloga neposredno pred prijevremene parlamentarne izbore 2016. odlučio raskinuti suradnju. Dakle kurtoazne SMS prigodne čestitke, i to je to. Što se pak tiče ocjene rada vlade, dajem joj nategnutu dvojku (-2), a za to je doista mnogo razloga.   Vlada odnosno parlamentarna većina je donijela Lex Agrokor što smatram velikom greškom koja će nas sve skupo stajati, a da je u toj priči puno toga u najmanju ruku čudno ili krajnje sumnjivo nije teško zaključiti iz ovog što je već do sada izašlo u javnost.  Vlada također  nije ništa uradila na izmjeni ili odnošenju novog Ovršnog Zakona kojim bi zaštitila preko 320 000 blokiranih građana koji sa članovima obitelji čine gotovo četvrtinu populacije čime su se doveli u poziciju da im ta bačva političkog baruta svakog trenutka može eksplodirati ravno u lice. Vlada nije ništa uradila da bi spriječila ili barem usporila masovno iseljavanje mladih čime je u demografskom smislu nastala veća i nepopravljiva šteta no ikada ranije u povijesti hrvatskog naroda.  Hrvatska ovakvom politikom praktično nestaje stoga ako se ne radi o namjeri predstavlja nevjerojatnu nesposobnost i neodgovornost onih kojima je posao bio da ne dozvoli egzodus ovako kataklizmičkih razmjera. I da ne duljim jer bi se moglo mnogo toga navesti možemo kazati kako ova Vlada RH, kao ni one prošle, nema nikakvu viziju Hrvatske kako bi ona trebala izgledati za 10, 20 ili 50 godina, a koja bi kao tako dogovorena konsenzusom velike veće političkih faktora bila osnovna vodilja svim budućim vladama. Hrvatska na žalost iz nekih razloga tapka u mjestu već više od dva desetljeća sa sve izraženijom tendencijom povratka u prošlost, a svi i te kako dobro znamo da povratak u prošlost nema niti je ikada imalo budućnost…

Posljednjih tjedana uvelike se raspravlja o mirovinskoj reformi, koji je Vaš stav o cijeloj priči?

Mnogo buke nizašto…  bi bio najkraći odgovor. Ne mogu mirovinsku reformu osmišljavati a još manje provoditi oni koji o istoj nemaju gotovo nikakve kompetencije, a posebno interesa da to urade izvan neke manje kozmetičke razine. Čim se o mirovinskoj reformi započne „ozbiljna“ priča u smislu koliko bi se trenutno ili kroz neko vrijeme povećale (uskladile) mirovine postaje odmah jasno da od iste neće biti ništa jer ta povećanja o kojoj svi vole pričati mogu biti samo posljedica a nikako cilj neke ozbiljne mirovinske reforme.

Da bi se doista uradila mirovinska reforma potrebno je uskladiti cijeli niz politika počevši od obrazovne pa do radne, ekonomske, socijalne, fiskalne, natalitetne, uz dakako reformu pravosuđa i konačno, donijeti odluku o sudbini II mirovinskog stupa koji u sadašnjim okvirima jest jedan od snažnih generatora usporavanja pozitivnih procesa sa nizom negativnih posljedica.

Mirovinskom reformom se dakle mora postići cilj da svaki umirovljenik nakon punog radnog staža ima mirovinu dostatnu za život dostojan čovjeka, a to znači da bi današnji prosjek od 2200 kuna bio prosjek mirovina za one sa tek nešto više od 20-ak godina staža. BUZ ima rješenje za sva navedena pitanja, no na žalost nismo do sada imali sugovornika u ili iz vlade RH koji je spreman saslušati naše prijedloge i argumente, a isto je bilo i dok smo bili parlamentarna stanka, no ne ljutimo se jer je takvo stanje naprosto produkt demokracije, a u demokraciji sve odluke donose ne nužno oni koji su u pravu ili imaju najbolja rješenja već oni koji imaju parlamentarnu većinu…  .

Vjerujem da se svakodnevno srećete s hrvatskim umirovljenicima. Kako je danas u Hrvatskoj biti umirovljenik, na koji način ti ljudi žive i preživljavaju?

Biti danas umirovljenik u Hrvatskoj za preko 60% umirovljenika znači ne biti slobodan čovjek. Kažem ne biti slobodan čovjek jer čovjek koji nije ekonomski slobodan naprosto nema mogućnost konzumirati ni sve druge slobode….  Bez ekonomske slobode svaki čovjek, umirovljenik posebno,  je poput biljke osuđen na boravak i svakodnevnu borbu za preživljavanje u istom i skučenom prostoru. Usporedimo li takav život odnosno slobodu sa onim što osoba ima u nekom zatvoru, moglo bi se reći da je potonji čak i  osoba sa više slobode od one u kojoj trenutno „uživa“ gotovo 700 000 umirovljenika.

Jedan od velikih problema našeg društva je i neshvatljiva ravnodušnost u koju smo zapali. Postalo je naime sasvim normalno da vidimo donedavnog sveučilišnog profesora kako čeprka po kontejneru  tražeći plastične boce, ili pak susjeda da prosi za hranu. U isto vrijeme bez ikakvih sankcija prolaze mnogi koji su bezobzirno i na nezakonit način prigrabili ili bezobzirno i dalje grabe dugo godina od građana stvaranu vrijednost bez da su i jednu jedinu vlastitu kunu uložili.

Na koji je način moguće popraviti standard hrvatskih umirovljenika?

Dijelom sam na ovo pitanje odgovorio kroz prethodno pitanje, no kada je riječ o trenutnom povećanju standarda umirovljenika onda možemo primijeniti neka „kozmetička“ rješenja poput promptnog podizanja mirovina za određeni postotak. Podizanje mirovina, a naš prijedlog bi bio da to bude prosječno za 10 – 15%, bi kao posljedicu imao i odgovarajući rast potrošnje, a povećana potrošnja vuče za sobom i povećanje proizvodnje roba i usluga odnosno povećanje broja zaposlenih, a povećanje broja zaposlenih dovodi do rasta BDP-a i smanjenje izdataka za socijalu….

Ono što ovim povećanjem mirovina treba uskladiti je to da povećanje potrošnje bude usmjereno na povećanje potrošnje domaćih roba i usluga jer samo na taj način se jača nacionalna ekonomija. Za postići ovako nešto nam na raspolaganju stoji cijeli niz do sada ne iskorištenih mjera. Krajnje je vrijeme da Hrvatska krene sa razvijanjem i zaštitom domaće a ne ekonomija drugih država.

Surađujete li s gospodinom Hreljom, kako gledate na njegovu stranku, jesu li oni proteklih godina štogod učinili za hrvatske umirovljenike?

Da, suradnja sa HSU-om i gospodinom Hreljom se polako i sve kvalitetnije razvija u nešto što bi obzirom na raspoloživi potencijal moglo polučiti i značajne promjene u ponašanju buduće vlade prema umirovljenicima.  Zajedno smo došli do zaključka kako su umirovljenike razni dezintegracijski procesi potaknuti sa više strana doveli u marginalni položaj kada govorimo o njihovom političkom utjecaju.

Jasno je da više od 10 umirovljeničkih stranaka koliko ih sada djeluje, mada je većina njih nastala i djeluje samo pred izbore tek radi zbunjivanja biračkog tijela, pojedinačno ne mogu uraditi gotovo ništa, no isto tako je jasno i da jedna jaka konfiguracija i te kako može. HSU kao dugogodišnja parlamentarna stranka uz suradnju sa donedavno parlamentarnim BUZ-om, te uz potporu umirovljeničkih udruga koju imamo, su na pravo putu da konačno proces dezintegracije odlučnim potezima preokrenemo u suprotnom smjeru stvarajući jednu jaku konfiguraciju koja će biti dovoljno snažna da može biti sukreator jedne nove politike prema umirovljenicima, posebno kada se radi o mirovinskoj reformi koja je pred nama, i bez koje će, vrlo je izvjesno, doći do urušavanja cijelog mirovinskog sustava.

Kada se gleda sa strane onda se mnogima čini kako je HSU mogao uraditi puno više od onog što jeste, no kako se pozicija svake stanke u parlamentu odnosno parlamentarnoj većini mjeri brojem ruku onda nije teško zaključiti kako HSU praktično nije ni bio u situaciji da je mogao uraditi puno više od onog što jeste. Primjer za to je nedavno donošenje Zakona o dokupu mirovina koji je na sreću 3860 umirovljenika „Royal“ osiguranja prošao jer je jedan glas (HSU-a) vrijedio toliko da je HDZ za njega bio spreman prihvatiti Hreljin prijedlog. Isti sam prijedlog naime i ja kao HDZ-ov koalicijski partner pokušao provući prije dvije godine ali tada moja ruka nije bila toliko potrebna pa za istu nije bilo ni razumijevanja….  to su naime pravila igre u demokraciji…..

 Posljednjih godina uvelike se govori i o demografskoj krizi, vidite li vi prostor za zaustavljanje iseljavanja, što je i na koji način moguće ponuditi mladima da ostanu u svojoj domovini te što biste im vi kao čovjek sa iskustvom savjetovali?

Samo osiguravanjem socijalne sigurnosti se može dovesti do smanjenja odnosno do zaustavljanja iseljavanja mladih obitelji, a kako te socijalne sigurnosti u Hrvatskoj ovog trenutka nema jasno je da će mladi u sve većem broju i dalje napuštati domovinu u potrazi za mjestom na kojem se može skrasiti i kao obitelj razvijati.

Uz sadašnje sve glasnije i sve upornijem trkeljanju o nekom (kvazi) domoljublju, socijalnoj, pravnoj ili bolje kazati sveopćoj nesigurnosti,  jedino logično i jest da mladi ljudi koji ne vide nikakvu perspektivu u društvu opterećenom prošlošću i korupcijom traže budućnost negdje drugdje. Potrebno je žurno vratiti vjeru u sustav a to se može samo uspostavom  vrijednosti na kojima se temelji svako zdravo i perspektivno društvo, društvo u kojem svatko ima podjednaku ili barem približno jednaku šansu za uspjeh.

 A kako gledate na stanje u hrvatskom zdravstvu, može li se na tome polju bolje raditi i što?

Rabeći terminologiju iz navedene sfere moglo bi se kazati da je hrvatsko zdravstvo već dugo vremena u izvjesnoj terminalnoj fazi, a jedino što ga eventualno od „kliničke smrti“ može spasiti jest radikalan kirurški zahvat kojim će se odstraniti (po nekim istraživanjima prisutne) mnoge negativnosti proizašle iz koruptivnih ponašanja i raznih privatnih interesa  nauštrb općeg dobra. Ne smijemo se dovesti u situaciju da zdravstvena skrb građana ovisi isključivo o platežnoj ne/moći pojedinca. Ako nam se to dogodi, a sve je više naznaka da idemo tim putem, onda mi više čak ni po Ustavnoj definiciji ne bi bili socijalna država…..

Dakle ne da možemo bolje već to naprosto moramo, ali to možemo samo sa onima koji znaju i hoće.

Profesor ste po struci, kako gledate na rasprave o reformi obrazovanja?

Kao profesor bi gotovo sve rasprave odmah u početku prekinuo sa uvijek istom primjedbom, onom kako se uporno ne raspravlja o meritumu već gotovo isključivo o raznim ideološkim glupostima koje sa reformom obrazovanja nemaju apsolutno nikakve veze.

Ako shvaćamo stvarnost, razumijemo procese i uočavamo potrebu za promjenama, onda nam neće biti teško kreirati nužne potrebne okvire kurikularne reforme kojom ćemo konačno odgoj i obrazovanje staviti u funkciju gospodarskog razvoja odnosno u funkciju kreiranja prosperitetne budućnosti bez ikakvih opterećenja, pogotovu onih koji nas uporno vuku prema prošlosti.

Jeste li zadovoljni radom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, zašto?

Izuzev mnoštva, često previše „obojanih“,  medijskih objava koje imamo gotovo svakodnevno na raspolaganju za neke ozbiljnije procjene rada predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bi mi trebalo nešto više i konkretnije, posebno se to odnosi na cijeli niz pitanja odnosno jasnih odgovora u svezi predsjedničkih ingerencija kao pitanja u svezi  odnosa sa predsjednikom vlade RH.

Možda bi predsjednica mogla biti i uspješnija da na neki način nije „vezana“ uz stanku na čijoj je potpori i postala to što jeste. Ipak, mislim da samim izborom, a posebno ulaskom u drugi dio svog predsjedničkog mandata tu vezu sa HDZ-om treba polako „slabiti“ u korist samih građana koji od nje očekuju da bude upravo njihov glas. Što se više bude približavala građanima i njihovim problemima to će od njih imati i potporu u još većem postotku no što ga ima sada.

Predsjednica bi ako misli i na svoj eventualni slijedeći mandat zasigurno trebala vršiti puno jači pritisak na vladu, posebno kada se radi o pitanjima nužnosti žurne izmjene Ovršnog Zakona kako bi se zaštitili blokirani, poticanju za izradu žurne reforme mirovinskog sustava, kurikularnoj reformi, demografskoj kataklizmi koja je u tijeku, reformi pravosuđa, gospodarskoj diplomaciji  itd… Dakle cijeli je niz gorućih pitanja sa kojima predsjednica može kao dobar inicijator dati svoj obol u rješavanju istih.

Ono što bih možda savjetovao predsjednici da ne radi odnosno da radi što rjeđe jesu česte prilike u kojima se koristi engleskim umjesto hrvatskim jezikom. Svi naime znamo da predsjednica između ostalog izvrsno govori i engleski, no na tiskovnim konferencijama sa stranim državnicima odnosno predsjednicima država koji se obraćaju isključivo svojim jezikom, bi to isto trebala raditi i ona.

Autor:I. Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.