(FOTO) JESTE LI SPREMNI ZA ŠOK? IMAMO DOKAZ KOLIKO HRVATI ZAPRAVO ‘VOLE’ RUKOMET!

Oprostili smo se od hrvatske rukometne reprezentacije na Euru, okus je bio trpak, ne zbog očitog rezultskog podbačaja, jer mi priznajemo samo zlato s pobjedom u finalu od desetak golova razlike, već zbog ambijenta u kojem se odigrala utakmica za 5. mjesto.

Toliko se volimo hvastati rukometom, ludi smo za reprezentacijom, izgleda samo kad je na vrhu. Čim se reprezentacija spotakne ljubav ne splasne, praktički nestane. Pred malim brojem ljudi tako je u dvoboju za 5. poziciju Hrvatska tijesno svladala Češku, opominjući nas da nešto s našom ljubavi prema rukometu ne štima.

Ruku na srce, ligaške utakmice igraju nam se pred praznim tribinama, najbolji igrači odavno su u inozemstvu, a jedino što priznajemo u rukometu jesu medalje, samo one najsjajnije. Sjetimo se samo kako smo bijesnili zbog osvajanja srebrnih i brončanih medalja, tvrdeći da nam zlato pripada u svakom slučaju.

Bili smo domaćini ovog prvenstva, gledali smo sjajan rukomet u izvedbi mnogih nacionalnih vrsti, željeli smo zlato, sve podredili tom cilju, nerijetko bili i neskromni, ne doživljavajući suparnike ozbiljno. Jer, tko može tvrditi da će se osvojiti zlato u takvoj konkurenciji?

Naša je javnost bila uvjerena u to, stvarajući imperativ Červarovim izabranicima.

Kada se ambicija stropoštala, kada je postalo evidentno da je Hrvatska izvan borbe za medalje, kao da su svi okrenuli glavu. Publika nije došla na oproštajni nastup, već se traži novi izbornik, a o našim igračima se govori čak i podcjenjivački, a da Červar ne valja – pa to se valjda podrazumijeva.

To što je osvajao zlata bez poraza na velikim natjecanjima, ta tko se toga uopće i sjeća. Brzo planemo i brzo se gasimo. Sagorimo za čas. Na svoju štetu.

Na koncu, evo vam i slikovni opis koliko Hrvati zaista vole i cijene rukomet. Čast izuzecima naravno.