Zašto lijeva strana mozga upravlja desnom stranom tijela?

Iz biologije poznata je činjenica da lijeva strana mozga prima signale i šalje signale suprotnoj polovici tijela i obrnuto. To čak vrijedi i za oči pa tako lijeve polovice oba oka šalju informaciju u desnu moždanu polutku. Harold Klawans duhovito je poentirao da je kratki odogovor na to "Jer je Bog tako htio." a nešto duži "jer je parijetalno oko ranih vodozemaca imalo leću."

Naime, na dugačkom razvojnom evolucijskom putu od svitkovaca do čovjeka jedan od stadija bili su vodozemci. Kod mnogih se vodozemaca razvilo pojedinačno dodatno oko na vrhu glave.

To se oko nalazi iznad parijetalnih režnjeva i ponekad se naziva parijetalno oko, iako ga, zbog toga što je služilo prenošenju signala u pinealno područje mozga, češće zovemo pinealno oko. Pinealno oko ima leću, i upravo je leća ta koja čini dodatnu razliku.

Ako se neki objekt, recimo kukac kojeg bi vodozemac volio pojesti, pomiče slijeva nadesno, slika na mrežnici pinealnog oko se također pomiče. Kad ne bi bilo leće, slika bi se skretala u istom smjeru. Međutim, ako leća, postoji, slika se pomiče u suprotnom smjeru, ulijevo. Sada je muha s desne strane. A slika je na liejvoj strani pinealne mrežnice i u lijevoj polovici mozga. A vodozemac i dalje želi pojesti tu muhu.

Da bi je pojeo, mora je uloviti, a da bi je ulovio, mora je vidjeti. Stoga, kako se muha miče sve više udesno, on mora okrenuti svoje oko snižavanjem desne strane. Mišić na desnoj strani glave mora leću povući prema dolje. No osjet na osnovi kojeg se potiče taj pokret je u lijevoj polovici mozga. Zato lijevi mozak mora poslati živac prema tom mišiću na drugu stranu lubanje – slijeva nadesno. Taj se fenomen naziva dekusacija, ili križanje živčanih vlakana, i sve je to počelo s vodozemcima.