ISTRAŽUJEMO: Zašto neki narodi imaju ‘duljeg’ od drugih? (i koje to još razlike povlači…)

Autor: Marko

Pred nekoliko dana je u medijima objavljena karta s - veličinama penisa pojedinih naroda u Europi. Da su afrički narodi malo dulji, a azijski malo "kraći" od ostalih, je manje više poznato. No što znanost kaže o tim razlikama? Odakle potiču te razlike, i koje druge razlike to vuče za sobom?

Svakako da su u Bosni vrlo sretni rezultatima istraživanja, koje pokazuje da su “najdulji” narod u Europi. Međutim, kad se usporede karte koje prikazuju prosječnu veličinu penisa u svijetu, i one koje prikazuju prosječni IQ po državama, vidi se da jedno u pravilu ne ide s drugim, uz neke iznimke. Važe li i tu predrasude koje važe za plavuše velikih grudi – a koje ih obično ne povezuju s visokom inteligencijom? I dok higijeničari političke korektnosti nemaju problema s tim da se neproporcionalno visok udio Židova među dobitnicima Nobelove nagrade tumači razlikama u inteligenciji, dotle se spominjanje nižeg izmjerenog IQ-a kod afroamerikanaca tumači rasistički dizajniranim testovima inteligencije, Gaussova krivulja odnosno normalna distribucija se kvalificira kao pseudoznanostvena (svaka znanost koja nije u skladu s dogmama političke korektnosti je “lažna znanost” i treba biti zabranjena) a činjenica da oni u prosjeku u mnogo manjoj mjeri završavaju srednju školu i fakultete i manje zarađuju društvenom nepravdom i rasizmom u američkom društvu. Činjenica da žuti Amerikanci zarađuju više od bijelih, i češće završavaju fakultete, se ne može tumačiti rasizmom bijelaca pa se ne tumači ničim. Čak je i Nobelovac Watson, legenda znanosti, naročito genetike, završio posve jednako kao svojevremeno Galileo – kojeg je inkvizicija osudila na zabranu naučavanja njegovih heretičkih teorija, a kasnije na kućni pritvor – zbog izjave da su “crnci manje inteligentni nego bijelci”. Doduše, Galileo je bar imao pravo iznijeti svoju obranu, dok Watsonu to inkvizicija crkve političke korektnosti nije omogućila, osuđen je smjesta. Sva sveučilišta su mu otkazala predavanja, a on otjeran u mirovinu, iako se pokrio ušima i vratio na pravu vjeru povukavši svoju izjavu i rekavši da “nema znanstvenog temelja za takve tvrdnje”: svi se ljudi, kako znamo, rađaju jednaki, a razlike su samo plod društvene nepravde.

Osim kad se radi o duljini muškog spolnog uda, koja je mjerljiva centimetrom, a ne sumnjivim metodama poput testova inteligencije. Međutim, za te razlike postoji savršeno logično znanstveno objašnjenje. A ono je povezano i s – razlikama u inteligenciji. Radi se, najjednostavnije rečeno, o seksualnoj selekciji.

Znanstvenici, antropolozi, koji su proučavali primate primijetili su da Bonobo majmuni, koji žive u matrijarhatu, imaju vrlo dugačka spolovila u odnosu na svoju veličinu, dok patrijarhalne gorile imaju penis duljine 3 inča. Bonobo majmuni i njihove zajednice su inače ideal spomenutih higijeničara, jer u njihovom društvu nema nasilja, a svi konflikti se rješavaju isključivo seksom, često istospolnim ili između bliskih rođaka. Ta vesela majmunska družina je, doduše, neposredno pred izumiranjem i opstanak im zavisi samo od dobre volje njihovih dalekih, nasilnih, i evolucijski mnogo uspješnijih rođaka – ljudi. S druge strane, gorile su izrazito patrijarhalne – alfa mužjak ima svoj harem koji mu nitko ne smije dirati.

Kakve to veze ima s duljinom? Ili inteligencijom? Očito, postoje razlike u veličini penisa između raznih ljudskih populacija: Afrikanci su najobdareniji, Europljani su  u sredini, dok su Azijati najmanje obdareni. Kad se mjeri IQ, stvari idu obratnim redom. Kako su svi preci svih rasa došli iz Afrike prije 60,000 godina, to znači da su te razlike nastale evolucijom u tom razdoblju. Je li to zbog toga što neke od tih grupa više nisu živjele u lovačkim zajednicama? Subsaharska Afrika je, kako znamo, i dalje često matrijarhalna, a žene su u takvim društvima mnogo promiskuitetnije i često se pare s više muškaraca konsekutivno. To je jednostavno zato jer u matrijarhalnom društvu koje ne poznaje poljoprivredu niti privatnu svojinu nije bitno tko je otac djeteta. Tu dolazi do seksualne selekcije, prema tumačenjima antropologa, slično kao kod Bonoboa: naime, ukoliko je žena imala odnos s nekoliko muškaraca za vrijeme ovulacije, otac djeteta će uvijek biti onaj najobdareniji. Znanstvenici često tumače gubitak “bodlji” (“spines”) na spolovilu kod nekih vrsta primata upravo prelaskom na patrijarhalne zajednice: one naime služe tome da “uklone” spermu prethodnika.

Vrlo je lako moguće da je otkriće poljoprivrede takav stil života učinilo nepotrebnim, pa i kontraproduktivnim. Narodi istočne Azije su napustili način života lovaca – sakupljača prvi, odmah nakon zadnjeg ledenog doba, pred 13.000 godina. A s takvim načinom života razvila se i monogamija, odnosno poligamija, u kojoj su žene oštro kažnjavane za vanbračni seks, pa je tako duljina spolovila prestala biti evolucijska prednost. Drugim riječima, u prvim civiliziranim ljudskim zajednicama je život naših predaka postao sličniji onom gorila nego čimpanzi. Čak i oni s kratkim penisom su mogli ostaviti iza sebe nasljednike: inteligencija je međuitm postala prednost, u društvima koja su poznavala privatno vlasništvo omogućavala je veće mogućnosti za prehranjivanje i opstanak potomstva. Duljina penisa zato prestaje biti evolucijska prednost, seksualna selekcija je potisnuta. Duljina penisa postaje neutralna u odnosu na selekciju, a neutralnost znači veće varijacije. U stvari, kod nekih ljudskih populacija duljina penisa više varira nego u drugih. Kako on u društvima koja prakticiraju monogamiju i poligamiju nema druge svrhe osim oplođivanja vlastite žene ili vlastitih žena, njegovo skraćenje, kako se vidi na primjeru gorila, nije više prepreka opstanku kao kod zajednica gdje su ženske jedinke izrazito promiskuitetne.

Dok god u takvim društvima muškarac može zarađivati za život, i osigurati da njegova žena nema spolne odnose “sa strane”, što je uglavnom bilo uređeno društvenim regulama u svim civiliziranim društvima, on dakle može imati nasljednike neovisno o duljini spolovila. U društvima koja su dulje prakticirala monogamiju i sjedilački, poljoprivredni način života, duljina spolovila teži osrednjosti, a u društvima koja su do nedavno zadžala način života lovaca – sakupljača, gdje važi evolucijska logika “više partnera, veće šanse za uspjeh”, duljina spolovila je osjetno veća.

No, te razlike ne ostaju samo na tome. Profesor Joseph Heinrich, istraživač s University of British Columbia kaže da su monogamna društva  zamijenila ona poligamna jer su stabilnija i generiraju manje socijalnih problema, kriminala i agresije. On kaže: “Željeli smo shvatiti zašto je monogamija postala civilizacijski standard u većini razvijenih država u posljednjih nekoliko stoljeća, dok su stare kulture većinom prakticirale poligamiju. Nedostatak žena za udaju u poligamnim kulturama povećava konkurenciju među muškarcima,” kaže Henrich, i dodaje da je poligamija zabranjena 1955 u Indiji (djelomično), 1953 u Kini i 1880 u Japanu. “U poligamnim društvima je manje žena slobodnih za udaju, i veća je konkurencija među muškarcima što povećava vjerojatnost da će muškarci pribjeći kriminalnom ponašanju da bi se domogli resursa i žena”. Takvo ponašanje se može vidjeti i kod poligamnih zajednica Indiosa u Amazoni, gdje su još nedavno bili česti ratni pohodi na susjedna plemena da bi im se otele žene.




Prema Henrichu, glavna kulturološka prednost monogamije nad poliginijom je egalitarna distribucija žena. Institucionalizirana monogamija povećava dugoročno planiranje, ekonomsku produktivnost jer su muškarci usmjereni na stjecanje za obitelj umjesto na stjecanje obitelji, prema njegovoj studiji. Napominje da je istitucionaliziranje monogamije potpomognuto kroz religije koje su je imale inkorporirane u svom nauku, prije svega kroz kršćanstvo. Jedan od razloga što se kršćanski zapad izdigao daleko iznad ostalih civilizacija i bio mnogo uspješniji u proteklim stoljećima leži upravo u tome.

Monogamni brak, prema toj studiji, također znatno doprinosi dobrobiti djece, ali i njihovom školovanju i ulaganju u djecu, što opet potiče razvoj inteligencije. “Monogamni brakovi su u velikoj mjeri prethodili demokraciji i uspostavi prava žena tamo gdje su uspostavljeni”, kaže Henrich. “Smanjujući konkurenciju među muškarcima za sve mlađe i mlađe djevojke (sjetite se, u arapskom svijetu su česta vjenčanja s maloljetnicama kako bi ih se “rezerviralo”), monogamija pomiče na više doba kad žene rađaju prvo dijete, smanjuje razliku u godinama između supružnika, i utječe na veći udio žena u odlučivanju unutar kuće što smanjuje broj djece i povećava ravnopravnost spolova. U društvima gdje je dozvoljeno imati više žena, pokazuje istraživanje, borba za žene rezultira većom razinom nasilja, siromaštva, i nejednakosti spolova nego u društvima koja su institucionalizirala i prakticiraju monogamne veze.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.