fbpx
imago/Kolvenbach/Ilustracija

ZLOČESTI DEČKO MOŽE BITI NOVI VOĐA HRVATSKE! Pričalo se da je izgubio volju za Domovinu, ali ovo sve mijenja

Autor: Ivan Lukač

Četvrtfinale košarkaškog turnira na OI U Riu 2016. Susret Hrvatska- Srbija. Dvije minute do kraja, Srbija vodi za pola koša. Srbija duplira Babu, Babo dodaje Hezonji. Srpska obrana se raspala i Hezonja ima 2 izbora. Šutnuti tricu s 9 metara ili gurnuti Planiniću pas koji bi tako ostao sam na dosta nižeg Teodosića te mogao birati hoće li položiti ili dodati Simonu u kutu koji je bio sam na trici, ali Hezonja nije gurnuo Planiniću. Šutnuo je tricu promašio je, Srbija je uzela srebro, a mi smo još jednom bili razočarani. Mislio sam neka ju je šutnuo vratit će se sljedeći put kad bude šutirao u nekoj važnoj utakmici. I ovo je priča o preporođenom Hezonji…

Nitko tada nije mislio da će Mario Hezonja punih 5 godina ne igrati za reprezentaciju i vratiti se tek kada su bile kvalifikacije za OI u Tokiju 2021. u Splitu.  Tamo nismo uspjeli izboriti nastup, ali Hezonja je još jednom pokazao da je rođen da bude vođa.

Iza njega je bila polusezona povratka. Nakon što je 5 godina proveo u NBA-u gdje je bilo trenutaka gdje je pokazao zašto je jedan od najvećih svjetskih talenata, ali bilo je puno više trenutaka kada je izgledao kao da mu je žao što se bavi košarkom.


Može li pogurati Hrvatsku?

Prije dolaska u Split šest mjeseci je nastupao za Panathinaikos gdje su ga inače vrlo izbirljivi navijači dočekali kao heroja i spasitelja, a on im je sve vratio na terenu uzevši prvenstvo i kup. Zatim je igrao za ruski UNICAS i kad je došla suspenzija Eurolige zbog rata u Ukrajini on je ostao. Zašto? Jer je to Mario Hezonja, posebna glava koja je sada napokon stasala.

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Mario Hezonja (@supermariohezonja)




Od najmlađih dana imao je ego koji mu je kasnije znao raditi i probleme.

Hezonja je za seniorsku momčad rodnog mu Dubrovnika debitirao s 13 godina. Da s 13 godina. Jasno je da mu samopouzdanje tu otišlo u nebesa i nikad se nije spustilo. S 14 se seli u Zagreb gdje kao junior KK Zagreba uz Šarića postaje jedan od najboljih juniora Europe. Dokaz o njegovom sirovom talentu došao je na svjetskom juniorskom prvenstvu 2012. Hezonja nije igrao cijelu sezonu zbog mononukleoze i loma noge svejedno je otišao na prvenstvo, uzeo broncu i uvršten među najbolju petorku. Kad netko ne igra cijelu sezonu i to zbog takve bolesti i ozlijede koja je njega pogodila dođe i izdominira turnirom to je samo dokaz čistog talenta. Barcelona više nije čekala i u ljeto 2012. dovela je Super Marija.

Foto: GuliverImage/Cordon Press

Dominirao je u Barceloni B, a pravu priliku dobio je u trećoj sezoni. Imao je odličnih nastupa, ali trener kao da mu nije vjerovao. U finalu prvenstva Realu je zabio 8 trica i bio prvo ime u porazu Barcelone ipak sljedeću utakmicu ostao je na klupi iz i dalje ne poznatih razloga. Njegovi potezi su redovito bili hit na YouTubeu i bio je glavna atrakcija španjolske lige. Kada su ga novinari pitali jeli otišao gledati Messia odgovorio je „Neka Messi dođe gledati mene“. Tu je bilo jasno da Super Mario ima i superego. U Kataloniji je dobio nadimak bijeli Jordan. Taj nadimak nije nosio samo zbog zakucavanja prije svega nosio ga je zbog onog  Jordanovskog ega. Jer samo taakav ego može zakucati preko Giannisa i zatim prekoračiti preko njega ili blokati Lebrona Jamesa i zatim se nasmijati u facu jednom od najboljih ikada. Taj ego govori da ti nitko ne može ništa jer ti si najbolji i možeš dobiti koga god hoćeš i kod Hezonje bitnijeg pitanja: kad god hoćeš.




 

Jer Hezonja osim Jordanovog mentaliteta “ne možeš mi ništa, ja sam najbolji” ima i mentalitet Josipa Sesara. Za Sesaru su svi govorili da je najbolji igrač u Europi i da treba otići u neki klub da to dokaže, a Sesar je na sve to lako odgovarao: “Meni je bitno da ja znam da mogu, ne moram se nikom dokazivati.” Tako nekada izgleda i Hezonja. Kao da zna da može, ali ne želi, ali i ti dani su iza njega. U Realu je postao siguran igrač i igrač na kojeg se možete pouzdati.

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Mario Hezonja (@supermariohezonja)

U Realu je svoju obranu doveo na razinu da je među boljima na svojoj poziciji u Europi, a najskupljeg igrača Eurolige, Barcinog Mirotića je u potpunosti zaključao u polufinalu. On je u svim utakmicama playoffa kada se susret lomio bio na parketu i svojom obranom, ali i poenima vukao Real.  Dokaz je to da je konačno sazrio. On je sada prvak Europe, dokazao je svima i sebi da može sada kada nema “mušica” vrijeme je da sam sebi ispuni san.

 

On je sebi u glavi sigurno davno nekad postavio cilj da je on taj kapetan Hrvatske i čovjek koji mora spasiti našu košarku. On je igrač kojeg nikad nije bilo strah reći što misli ili napraviti. Dokaz je to i ona čuvena izjava da bi igrao za Partizan ili kako je hladno ignorirao reprezentaciju zbog ponašanja saveza.

Instagram

Na terenu kada je igrao bio je jedan od rijetkih (uz Bogdanovića i Simona te ponekad Ukića i Šarića) koji je imao “muda” potegnuti kada je najteže pa makar lopta otišla u 239. red tribina.  Sjetimo se samo onog šuta u rušenju Španjolske u Riu. Par sekundi prije kraja poluvremena on uzima šut na sebe i pogađa tricu sa zvukom sirene i diže ruke prema klupi i dere se “Imamo ih”, a to ne može svatko.

Onaj šut s početka priče je izašao van. Hezonja je sada tu da uhvati skok i proba položiti za spas hrvatske košarke. On je rođen da bude vođa, a sada je došlo vrijeme da to i postane.

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Mario Hezonja (@supermariohezonja)

Autor:Ivan Lukač
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.