ZASTRAŠUJUĆI KRAJ ZA HRVATSKU, SVE JE TO UPROPASTILO! Jedna sebičnost će se pamtiti, danima će o ovom pričati

Spektakl je izostao, a sve je bilo tako spektakularno. Osim primljenog pogotka u zadnjim sekundama. Hrvatska je nespretno i nesretno startala u kvalifikacijama za Euro dogodine u Njemačkoj, odigrala je samo 1:1 protiv skromnog Walesa. Koji je šokirao prepuni Poljud pretrpan s 35 tisuća navijača pogotkom u zadnjoj minuti sudačke nadoknade.

Pa je sve skupa završilo čak i zastrašujuće po hrvatske navijače. Upropašten im je prekrasan dan u Splitu, bila je to suncem okupana subota u pravom nogometnom ambijentu. Na desetine tisuće hrvatskih pristalica i tri tisuće Velšana stvorili su fenomenalnu atmosferu na splitskoj rivi, trgovima, ulicama i stadionu. I sve je po nas bilo divno do posljednjih sekundi.

Opet, ako ćemo pravo, naša reprezentacija nije odigrala naročitu partiju, makar je sve držala u svojim rukama. Kako je to ispustila, igrači će se pitati danima.

I samo je jedna istina. Kada se povelo u 27. minuti golom Kramarića moralo se posegnuti za drugim golom. Nije da nije bilo prilika, napose u prvom dijelu. Kramarić se ponio sebično u sjajnoj poziciji kada je trebao loptu podmetnuti Perišiću. Nije to učinio. Tukao je iz nepovoljnije pozicije i promašio. I sada kada gledamo ovu priču u cjelini dogodilo se Dalićevoj momčadi to što se trebalo dogoditi.

Jer, zbog sebičnosti nije postignut drugi pogodak koji bi determinirao utakmicu. Pritom, bilo je još šansi, u drugom dijelu Kovačić je promašio ono što pioniri ne promašuju u prijateljskoj utakmici. Pa je udarac Perišića iskosa završio na vratnici. Ali, u tom drugom dijelu utakmice osjetilo se da u igri naše momčadi nedostaje konkretnosti, ali i da se pretjeralo sa samopouzdanjem.

Naša igra se svela na bjesomučna dodavanja na sredini terena, pa nam se činilo da to naši rade samo da prođe vrijeme. A Wales je imao kombinatoriku, ne primiti drugi gol i u zadnjih par minuta s kompletnim ljudstvom krenuti prema naprijed. I osjetila se nesigurnost u našoj obrani, a uzme li se u obzir što se sve promašilo i kako se jedva čekao kraj utakmice, a nogomet zna biti neobično grub, dogodilo se to što se dogodilo. U nogometu ni prvi ni zadnji puta.

Primljen je pogodak, skoro pa apsurdan, nakon dugačkog ubacivanja iz auta. Broadhead je postigao svoj pogodak života, zacijelo ni on nije očekivao da će biti tako slavljen, loptu mu je nakon auta netko prebacio na drugu stativu. I nepokriven nije mogao promašiti.

Što drugo zaključiti kako se našoj reprezentaciji osvetila nonšalantnost, sebičnost i pretjerana samouvjerenost. Jednostavno, nedostajalo je konkretnosti, ubilačkog nagona. Zaista, ali zaista se kod naših vidjelo da su uvjereni kako je utakmica riješena i kako se jedva čeka kraj.

Ta igra na centru „ja tebi – ti meni” ispala je ”mi njima„.

Jasno, ništa nije uništeno u kvalifikacijama, u kojoj prve dvije momčadi idu dalje. Opet, kako se ne gristi kada se već na početku ovako zakomplicira situacija, pa ti je onda svaka sljedeće utakmica bitna kao sam život. A skupina je, svi smo pričali, tako laka. A prvu domaću utakmicu protiv posvemašnjeg autsajdera zabrljaš. Jasno, navijački gledano, to je za „ispaliti”.

Za četiri dana Hrvatska igra protiv Turske u Bursi. Ne smijemo ni zamisliti paniku ako se slučajno izgubi. U lakoj skupini.