fbpx
Photo: Matija Habljak/PIXSELL

ZAGREB I CICO, HRVATSKA I GOSPODIN KRANJČAR: Voljeli su se i davali jedan drugome kao ostrašćeni ljubavnici!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Zagreb i Hrvatska oprostili su se od svoje legende. Ne samo nogometne, već one iskonske, društvene i ljudske. U grozno doba kojeg živimo i svjedočimo posljednji ispraćaj Zlatka  Kranjčara, decentan koliko i veličanstven, podsjetio nas je na vremena kada smo Cicu slavili, kada nas je uveseljavao i pokazivao nam koliko smo vrijedni što smo ga kao društvo iznjedrili. Kao jedan od nas Cico je ušao u naše domove, srca i živote. Stoga svaka obitelj ima osjećaj kao da je bio njen član. Takva obostranost u ljubavi, i bezuvjetnost dakako, rodila je pojavu da Cicu obožavamo upravo onako kako nekoga treba obožavati.

U ljubavi prema Cici nije bilo idolopoklonstva, već samo nježne strasti. Zagreb i Cico, Hrvatska i gospodin Kranjčar voljeli su se kao milostivi ljubavnici, bili su kao ostrašćeni par koji nije mogao jedan bez drugoga. I to na način da se obostrano davaju baš koliko i uzimaju.

A malo je takvih ljubavi.

Zato je ovako naprasan odlazak Zlatka Kranjčara bolan i  potresan. Ali, pazite, zato je oproštaj od njega i toliko dirljiv.

Gledamo na sprovodu. Svi su tu, od visoke gospode do najupornijih i istrošenih navijača s nekadašnjeg istočnog i sjevernog stajanja maksirskg zdanja. Svi zamišljeni, tužni, a opet im se ne može sakriti osmijeh na licu. Sad ćete reći, kako to osmijeh na licu na jednom sprovodu. Ha, to samo znači da niste doživjeli Cicu Kranjčara u punom ljudskom sjaju i veličini. Osmijeh je bio tu samo iz jednog razloga. Jer, Cico nam je svima uvijek nudio osmijeh, bezrezervni, istinski, iskreni i ljubavni. On je živio život, makar vam autor zvučao patetično, samo da bi širio ljubav.




Uostalom, riječi, govori njegove djece, sina Nike na komemoraciji i kćeri Lane na sprovodu rekle su sve. Cico je svojim dobrim duhom stigao biti sve, i nogometaš i trener i otac i suprug i prijatelj. To je mogao sve skupa biti  samo čovjek nevjerojatnog zanosa, energije i ljubavi. Cico je bio sve to odjednom.

Toliko znanih likova, toliko susreta, prijateljstava, na jednom sprovodu. Cico je bio takav, on je spajao svijet, svoje prijatelje, znance. I na njegovom posljednjem odlasku ljudi su se družili, grlili,  što samo znači da nas je sve skupa spajao. Bio je spiritus movens naših života. A nikad nije želio biti vođa, lider, šef. Ne, njega su ljudi dobre volje slijedili jer im je takvu volju i nudio.

Zato, kada odlaze takvi ljudi, ne možemo a ne zaključiti. Oni su nas i za života činili bogatijim. A nakon bolnog odlaska čine nas još boljim. Jer smo spoznali koliko nam se dao!




Neka ti je laka hrvatska zemljica naš dragi Cico!

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.