ZA BRAZILSKU KLUPU DALIĆ JE KOMPETENTNIJI OD GUARDIOLE! Radi kraće, ali žustrije, a u jednoj stvari nema konkurenciju!

Svi već znamo da su u Brazilskom nogometnom savezu u potrazi za novim izbornikom. Kao i da se kao jedan od kandidata spominje naš Zlatko Dalić. A baš je Dalić skupa s hrvatskom reprezentacijom bio „krvnik” prethodnom brazilskom izborniku, Titi. Koji je u očaju nakon poraza u četvrtfinalu protiv Hrvatske čak i vrijeđao brazilske novinare:

„Vi mene prozivate da sam izgubio utakmicu, a izgubio sam je protiv momčadi koja nam je jedva zapucala na gol”….

Ili Tite ne poznaje nogometne zakonitosti ili je bio u tolikom očaju pa nije vidio u čemu je i on sam pogriješio.

Dalić je sjajan trener i izbornik

Kako bilo, Tite je ekspeditivno poslan u ropotarnicu prošlosti brazilskog nogometa, označen kao „vječni gubitnik”, a u brazilskom Savezu sada želi stručnjaka koji će ovu uistinu nogometnu mnogoljudnu zemlju konačno dovesti do naslova svjetskog prvaka. Zadnji puta Brazil je bio svjetski prvak 2002. godine na prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji davne 2002. godine.

Često i sami nepravedni prema Zlatku Daliću kao da zaboravljamo da se ne može nikako slučajno na dva uzastopna svjetska prvenstva doći do medalje, a da „nemaš pojma”, kako mu se često imputiralo. Brazilci su to očito shvatili. Možda mi još nismo, nebitno…

No, nije Dalić jedini kandidat za užarenu brazilsku klupu. Ali, ako zaista ozbiljno razmišljaju o njemu Hrvat ima najveću komparativnu prednost. Ne, ne šalimo se.

Naime, uz Dalića za možebitnu ulogu brazilskog izbornika konkuriraju još, zamislite, Jose Mourinho i Pep Guardiola. Kakva je to čast uopže biti u konkurenciji tih trenerskih velikana. A Dalić je nasuprot njih u prednosti.

Objasniti ćemo i zašto. Ne, ne znamo niti namjere niti odluku Dalića ako mu iz Brazila stigne baš konkretna ponuda. Ali, da je u prednosti ispred Mourinha i Guardiola lako je eksplicirati.

Oni koji zaista poznaju nogomet i trenersku struku i posao znaju da je biti trener kluba i biti trener reprezentacije, dakle izbornik, nešto posve različito. Zapravo, to su dva različita posla.

Trener kluba je sa svojim igračima baš svaki dan, zna sve njihove vrline, mane, formu i stanja iz sata u sat. Izbornički posao je nešto posve drugo. Tu je trener kratko s igračima, kraće nego prije kada su i reprezentativne pripreme bile duže. On je tu ponajprije psiholog, taktičar i filozof. S igračima radi kraće ali žustrije, a posao mu je sveden u kratko vrijeme na puno jezgrovitiji način nego klupskom treneru. Da, to su dva različita zanimanja, da budemo kraći.

A niti Mourinho niti Guardiola nisu vodili reprezentacije. Nikad. Proslavili su se u najboljim i najbogatijim europskim klubovima koji su imali budžete da kupe bilo kojeg igrača kojeg su poželjeli. A Dalić je svoju Hrvatsku slagao samo od onoga što je imao, od male baze igrača iz zemlje koja ne broji niti četiri milijuna stanovnika.

I pritom je nevjerojatno uspješan. On je pravi izbornik, a Mourinho i Guardiola su ipak klupski treneri. I tu je nesumnjivo Dalić u prednosti.

S time da je i ovaj potez Brazilaca gotovo pa presedan. Da zažele stranca za izbornika. Napomenimo, u zadnjih stotinjak godina brazilsku nacionalnu nogometnu vrstu vodila su samo dvojica stranih trenera. I to jako, jako davno. Bili su to Urugvajac Ramon Platero, koji je bio izbornik 1925. godine, odnosno, Jorge Gomes da Lima, Portugalac koji je na kormilu brazilske nacionalne vrste bio 1944. godine.

Sad, hoće li doći konkretna ponuda i kako će Dalić reagirati? To ne smije biti naša briga. Nama je donio puno sreće i veselja. No, brazilska klupa je nešto posve drugo od brazilske. Kolikogod mi bili bahati, samouvjereni i žestoki mjesto brazilskog izbornika jedno je od najtežih zanimanja na svijetu. Tu se ništa ne priznaje osim pobjede. Baš u svakoj utakmici. A i glava zna visiti.

Samo napomena, kada je Brazil 1950. godine izgubio u krucijalnoj utakmici za naslov svjetskog prvaka utakmicu od Urugvaja brazilski izbornik sa stadiona je pobjegao preodjeven u ženu. Bojao se linča. Zvao se Flavio Costa.