VUČIĆEVI KOMPLEKSI HRVATSKOM NEMAJU GRANICA: Biti bolji od ‘komšija’ u ovoj stvari ipak će biti jako teška misija…

Politika je puna apsurda i paradoksa, a još kada dolazi u paketu sa sportom onda dolazi do nemogućih kombinacija. Upravo nevjerojatnih i šokantnih.

Sport, istina, nikad nije bio pošteno odvojen od politike, pa smo svjesni fraze kako se „sport i politika ne smiju mješati”. No, političari vole živjeti od sporta i sportskih uspjeha, pa gdje bi se pokazivali i tvrdili da su za uspjehe i oni zaslužni.

I mi u Hrvatskoj patimo od tog sindroma, svi se vole naslikavati s uspješnim sportašima, obećavati izgradnje dvorana, stadiona, a sve počinje i završi s postavljanjem kamena temeljaca, no predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić išao je i dalje.

Želi polufinale

On je od svoje reprezentacije zatražio da na predstojećoj svjetskoj smotri u prosincu u Kataru bude bolja od Hrvatske i da uđe barem u polufinale.

Predsjednik Srbije je deklarirani navijač Crvene zvezde i bivši pripadnik „Delija”, što je i sam isticao, dok je Arkan tada bio vođa navijača Crvene zvezde. Susret Dinama i Zvezde na Maksimiru obilježio je sukob Hrvata i Srba, a u njemu je sudjelovao i sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, nekadašnji učenik četničkog vojvode, ratnog zločinca i huškača Vojislava Šešelja.

Tada su upravo pristalice beogradskog kluba „Delije” zapodjenule rušilački pohod koji je izazvao reakciju, pa su se u općem metežu i strci dogodile nezapamćene scene.

Kako je to bilo poslije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj namjera „gostiju” iz Beograda bila je jasna; izazvati kaos u kojem bi se legitimno izabrana vlast u Hrvatskoj kompromitirala, srušila i uništila.

Ne bježi Vučić od svoje uloge i nazočnosti tog nesretnog dana u Zagrebu. Pa priča beogradskim medijima:

“Taj se dan osjećala drukčija atmosfera. Gledajte, uvijek smo mi bili spremni na tučnjavu u Zagrebu, ali ovo je bilo nešto drukčije. Nas više od dvije tisuće krenuli smo vlakom, a prvi incident dogodio se već u Vinkovcima. I taj je bio gadniji nego inače. Odmah smo svi znali da se u Zagrebu spremaju neredi. Ali, ne oni između navijača Dinama i Crvene zvezde, već između Hrvata i Srba. I mi i oni tada smo se osjećali moćno. Kod nas se tada podizao srpski nacionalizam, u Zagreb smo stigli u velikom broju. Nikada se neće ponoviti gostovanje na koje će otići toliko navijača Crvene zvezde. Navijači su stizali iz Gline, Petrinje, Knina, čitave Krajine, pa i dalmatinskog zaleđa”, pričao je Vučić beogradskim medijima. I dodao:

„U to doba rastao je i hrvatski nacionalizam, pa su se i navijači Dinama osjećali slobodno i moćno. Na stadionu se osjećala iskrena mržnja, s obje strane čule su se pjesme jezivog sadržaja sadržaja”.

Izgredi su započeli kada su srpski huligani pod vodstvom ratnog zločinca Željka Ražnjatovića – Arkana počeli uništavati južnu tribinu, a potom i napali gledatelje. Tadašnja milicija nije reagirala, pa su Bad Blue Boysi srušili ogradu na Sjeveru i utrčali na travnjak gdje je nastao kaos. Milicija je uzvratila upotrijebivši pendreke, suzavac, te vodeni top.

U sveopćem metežu, dok se većina igrača oba sastava povukla u svlačionice, tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban je krenuo braniti navijače. Kada ga je jedan od ‘plavaca’ udario pendrekom, Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh. Zbog toga je Boban kažnjen s devet mjeseci neigranja, a kasnije mu je smanjena na četiri mjeseca i izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji.

Nema tome tako davno, prije nekih mjesec i više dana, u svojevrsnom novogodišnjem obraćanju srpskom narodu Aleksandar Vučić opet se dotakao nogometa, Hrvata, ne skrivajući svoj natjecateljsko-politički duh.

U najavi ove 2022. godine svoja očekivanja pred novinarima iznosio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a i sport je došao na tematski red. Konkretno, Vučić se pozabavio nogometom, opisujući što očekuje od nastupa srpske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru, na natjecanju koje će biti zimsko, s igranjem od 21. studenog do 18. prosinca.

Predsjednik Srbije kazao je da ne želi izborniku Draganu Stojkoviću i igračima stavljati teret na leđa, ali ima svoju želju – dolazak reprezentacije do polufinala. Nije želja, da nije možda zapovjed.

„Kada smo ujedinjeni, možemo biti prvi po stopi rasta, ali i u nogometu”, rekao je Vučić.

Jasna je pozadina priča, ta Hrvatska s kojom se stalno voli mjeriti Vučić u zadnjih dvadesetak i nešto godina dvaput je bila u polufinalima svjetske smotre, jednom je pala, 1998. protiv Francuske, a 2018. je preskočila Englesku i stigla u finale.

Čak su i srpski mediji podozrivo komentirali te Vučićeve želje, a prava pljuska došla je od bivšeg jugoslavenskog reprezentativca, nekad sjajnog nogometaša i izbornika Bosne i Hercegovine, Mehmeda Baždarevića.

Naime, srpski sportski novinari pitali su Baždarevića da usporedi hrvatsku i srpsku nogometnu reprezentaciju, baš nakon Vučićeve izjave. Pljuska je bila glasna:

“Takvi smo mi na ovim prostorima, odmah bismo do kraja. Morate čvrsto ostati na nogama. Hrvatska je dugo radila da bi postala viceprvak svijeta. Nije se dogodilo preko noći. Oni su, poslije raspada, prvi prihvatili i nastavili sa školom jugoslavenskog nogometa, nastavili su stvarati prave, kvalitetne igrače i trenere… Imali su kontinuitet. Srbija to nije imala, nije ni moja Bosna i Hercegovina, ni druge države. Dobri ste, ali mislim da je prerano pričati da ste bolji od Hrvatske. O tome i često govorimo, volimo preskakati stepenice. Mundijal u Kataru je lijepa prilika da se pokažete i dokažete”, najprije je rekao:

Pa onda brutalno zaključio:

“Vi se prvo morate priviknuti na to da imate dobru reprezentaciju, baš, baš dobru. Ne znam zašto vam je to čudno? Srbija sada ima 20 i više nogometaša za koje možemo reći da su klasa. Ako nastavite ovim putem, ako nastavite rasti i ako ostavite Piksija da radi svoj posao, vidim vas među osam u Kataru. Nije to ništa čudno, privikavajte se na takve stvari. Hrvati su se odavno navikli.”, rekao je Baždarević.

Za kraj, kako nigdje ne vidimo što od svojih reprezentacija na SP u Kataru želi engleska kraljica, njemački predsjednik, francuski premijer? Ne pačaju se u to. O tome ne govori čak ni naš brbljavi predsjednik Zoran Milanović…