Foto: Marko Metlas/MNPress/Guliver Images, CROPIX

VUČIĆ I KOMPLEKSI ZBOG HRVATA RADE UŽAS SRBIJI: Došli su postati svjetski prvaci, a blizu su odlaska prvim avionom!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Nesumnjivo, zatečeni su i nogometaši i navijači Srbije nakon tek 3-3 protiv Kameruna, unatoč vodstvu od 3-1. Posve uvjereni u pobjedu srpski su reprezentativci napravili istinski „hara-kiri„, u dvije minute su primili dva gola i jednu relativno solidnu izvedbu kompromitirali do kraja.

Nakon takvog raspleta biti će razumljiv i bijes navijača Srbije. Uostalom, i mi bi dobili slom živaca da nam se tako nešto dogodi. Kao i svaka nogometna nacija u svijetu. No, ubrzani ritam nogometne igre se potvrđuje na ovoj svjetskoj smotri, dva gola prednosti ne moraju biti dostatna ni nekoliko minuta prije kraja.

Srbija još uvijek ima šansu za daljnji plasman, treba „samo„ dobiti Švicarsku u zadnjem kolu. Lakše reći nego učiniti. Ali i treba Brazil odraditi protiv Švicarske.

Pucanje pod pritiskom

No, nakon poraza protiv Brazila i izgubljene pobjede protiv Kameruna na površinu izbijaju svi problemi srpskog reprezentativnog nogometa. Ali, na vidjelo izlazi i poimanje nogometa kod naših istočnih susjeda. Ispratiti svoju reprezentaciju na svjetsku smotru kao jednog od glavnih favorita za naslov prvaka ne samo da je kontraproduktivno već i glupo. Nabiti igračima takav pritisak, ne razmišljajući da ti je prvi suparnik jedan gigant poput Brazila nije prijateljska namjera, prije je istinski neprijateljska.

Pod takvim pritiskom igrači se lako pogube. Posve smo uvjereni da i sam izbornik Srbije, Dragan Stojković-Piksi, koji je izvrstan stručnjak baš kakav je i nogometaš bio, zna gdje leži osnovni temelj problema. U nerealnim najvišim očekivanjima.

nordphoto GmbH/Bratic nph/Guliver Image

Kod srpske javnosti od samog plasmana pojavio se jedan problem koji je reprezentativce ove zemlje još više opteretio. To je neprestano uspoređivanje s Hrvatskom, imperativno traženje sraza s Hrvatima negdje u četvrtfinalu. Sve je na srpskoj strani bilo postavljeno kao da su unaprijed prošli skupinu, sve samo da bi Hrvatskoj pokazali da su bolji. U tom računanju bez krčmara Stojkovićevi nogometaši su pod opterećenjem skloniji greškama i vrludanjima nego inače.

Oni sigurno ne bi mislili toliko na Hrvate da ih njihovi navijači i mediji ne tjeraju na to. Misliti više na Hrvate nego na Brazilce i Kamerunce, naposljetku i na Švicarce, je poput metka u cijevi koju si uperiš u vlastito čelo.




Umjesto da svoju reprezentaciju pustiš na svjetsku smotru neopterećenu i razigranu kakva zna biti, oni su je okovali bjesomučnim očekivanjima. ”Piksi, vodi nas do finala„, samo su neki od sličnih naslova s kojima su na put s neskrivenom porukom podlani srpski nogometaši.

Ma, je li zaista riječ i kod tog naslova usporedba s hrvatskom reprezentacijom. Koja je na prošloj svjetskoj smotri bila veliki i dostojan finalist? Nakon raspada bivše Jugoslavije ni najluđi tip nije mogao zamisliti da će Hrvatska postati svjetska nogometna ako ne sila onda znamenitost. Ona i danas to jest, bez obzira hoće li proći skupinu na ovome natjecanju. Jer, Hrvatska ima kontinuitet, na svakome je velikom natjecanju, a posjeduje nešto što Srbi nemaju. I to smo rekli mnogo puta, i opet ćemo.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Srbija nema kult nogometne reprezentacije! Sve što se uspješno događa jest stihijski, malo toga je planski. Srbija ima izdanja od najgorih do sjajnih. Baš kao i sada u Kataru. Ova utakmica protiv Katara krunski je dokaz tih turbulencija reprezentacije Srbije. Ovako propustiti pobjedu, pa to izgleda nevjerojatno.




Zaorimo malo dublje, pogledajmo i dalje u prošlost. Stekavši stalnu naviku da se s Hrvatskom pošto-poto uspoređuju i nadmeću i u nogometu se kod Srbije rađaju kompleksi i frustracije. Iako to nije ništa neočekivano, bolesno, kamoli nelegitimno, jer i treba se uspoređivati s boljim, ta stalna navada da se Hrvatima pokaže da si bolji – rađa nepotrebnu opterećenost. Koja se osjeti u svakoj natjecateljskoj utakmici.

U Srbiji to promatraju, i stenju. Tužno im je to gledati, a kako nakon tuge dolazi neminovno i bijes tako se ti osjećaji prelijevaju i prema reprezentaciji.

Sjetimo se kako je to izgledao prije samog prvenstva. Gotovo u svakoj nogometnoj raspri ili osvrtu u Srbiji su se iz petnih žila trudili nadići se iznad Hrvata, barem verbalno. Pristupilo se i imaginarnim računicama kada bi se moglo igrati protiv Hrvata i ”pokazati im„. Priča je posve otišao ukrivo…

U tu igru se uvukao, jeftinim populističkim i demagoškim metodama i sam predsjednik Srbije, Aleksandr Vučić. Nije jednom rekao kako „na svjetskom prvenstvu jedva čeka da se Srbija obračuna s Hrvatima„. Eto, to je taj pritisak kojeg srpski nogometaši moraju doživljavati. I očito se teško nose s njima. Pa, zar će im i za dosadašnje slabe rezultate u Kataru krivci biti Hrvati? Koji i sami imaju svoje probleme i izvlače se iz njih. A o Srbiji ne da ne razmišljaju, nego ih nimalo ne zanima.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.