fbpx
Screenshot/YouTube

(VIDEO) VELIKA TRAGEDIJA, ZAKLJUČALI SU IH I PUSTILI DA IZGORE! Zapaljeni su skakali s tribina, a glavni krivac je ‘banalna’ sitnica!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Nakon ovog događaja više ništa oko nogometa nije bilo isto. Kamere koje su svjedočili ovoj tragediji samo su podebljale dojam opasnosti koje vrebaju na stadionima bez sigurnosnih mjera, izlaza, vatrogasne preventive i prenapučenosti tribina. To je tragedija koja je izbezumila ne samo nogometni svijet, a scene koje su snimljene toliko su opake i uznemiravajuće da su u nekim zemljama i zabranjene. I to je tema našeg feljtona o velikim tragedijama…

Tragedije na nogometnim stadionima mijenjale su ovaj sport kroz povijest, od gradnja tribina i prilaznih putova, pa sve do organizacija događaja na kojima zna biti nekoliko desetaka, pa i više od stotinu tisuća ljudi.

Nekad se nije mnogo marilo za organizaciju nogometne utakmice, oni mlađi neće vjerovati da je prije na mjestima gdje danas stane desetak tisuća ljudi, dok su bile stajaće tribine, na istom mjestu je znalo biti i triput više ljudi.

Stajaća mjesta se ukidala

Stadioni koji su bili kapaciteta od stotinjak tisuća mjesta, danas su pak iste veličine, ali s upola manje mjesta za gledatelje.

Stajaća mjesta su se počela ukidati nakon tragedija na tribinama osamdesetih godina, a nestale su i drvene tribine zbog učestalih požara. Sramota na Heyselu, i navijačka i organizacijska krajem svibnja 1985. godine, k tome i na finalu Kupa prvaka uoči dvoboja Juventusa I Liverpoola (1-0) iznjedrila je kazne za klubove i nagnala za promišljanja što promijeniti.

No, još teža tragedija, ako se tu uopće može govoriti o nečem lakšem ili težem, dogodila se tek dvadesetak dana prije u Bradfordu uoči utakmice za plasman u Drugu ligu, Bradforda i Lincooln Cityja.

Čak 56 izgorjelih gledatelja – epilog je to brze plamene stihije koja je stadon progutala, vele, za četiri minute. Razlog požara je utvrđen, makar se i danas sumnja na policijsku istragu u Bradfordu. Naime, objavljeno je iz policijskih krugova da je požar izbio zbog bačenog opuška s tribine, a ispod tribine je bilo smetlište. No, neki tvrde da su i električne instalacije na stadionu stalno iskrile, pa da je i to razlog nesreće.




Uglavnom, požar je brzo gutao redove tribina,a mnogi ne shvaćajući opasnost ostajali su na tribinama pjevavši dok nisu shvatili ga im glava visi o koncu. Užasno je to bilo, jedni pjevaju slaveći nogometnu utakmicu, drugi iza njih gore u plamenu. Pa su još navijači utrčali u teren i pjevali, poput pomahnitalih piromana, ne dokučujući u svojim glavama kakva je tragedija na pomolu.

Oni koji su bili na višoj razini tribina nisu se mogli izvući jer su ulazi, u ovome slučaju, izlazi, zamislite, bili zaključani. Jedan ulaz masa je probila, druge nisu i ljudi su živi izgorjeli. U najtežim mukama.

Da sve bude gore, taj oronuli stadion nikad u svojoj povijesti nije bio ispunjeniji, jer su navijači Bradforda slavili osvajanje Treće lige i plasman u Drugu ligu. Ni to nije baš sve, stadion je u tom razdoblju bio pod prismotrom, jer za Drugu ligu je trebao biti bolji, čak je svojevrsna komisija rekla da je takav, s glavnim tribinama od drveta, veoma nezgodan i podložan požaru.

Tko mari za upozorenja kad se treba slaviti, pisali su britanski mediji, a u cijeloj crnoj priči bilo je i ismijavanja da na stadionu nije bilo ni vatrogasnih aparata. Netko je tvrdio da su prije pokradeni, , drugi je pak govorio da su skriveni, kako se navijači ne bi tukli s njima, a bilo je onih koji su govorili da ih nikad nije ni bilo na stadionu.




Poginuo je čak i počasni predsjednik Bradforda, 87-godišnji Sam Firth, kao i mnogi ostali starci koji u općem metežu nisu imali brzinu i moć izbjeći dimu i vatri.

Pitate se što je danas s tim stadionom? Renoviran je početkom prošlog desetljeća, ima kapacitet od nekih 25 tisuća gledatelja a od drveta više nisu ni stative.

Samo dvadesetak dana kasnije dogodio se Heysel, četiri godine kasnije i Hillsbrough s 96 mrtvih, a engleski savez, Uefa I Fifa razmatrali su što napraviti.

Danas svaki stadion mora imati sjedeća mjesta, izlaze s tribina na igralište, dovoljno ulaza i izlaza, vatrogasne aparate da i ne govorimo, te osiguranje koje situaciju drži pod kontrolom.

Tragedija u Bradfordu nekakav je početak promišljanja kako ubuduće gledati nogomet, na kakvim objektima i u kakvoj organizaciji. No, moralo je, nažalost, biti još dosta žrtava da bi se stvorili uvjeti na stadionima kakve imamo danas. Osim, nevjerojatno, u Hrvatskoj koja se toliko hvasta nogometom i organzacijom nogometnih zbivanja.

Naši su stadioni među najgorima u Europi, I ako je išta dobro u cijeloj našoj nesretno stadionsko-navijačko-policijskoj priči onda je to činjenica da su tribine više prazne nego pune. Jer, da na našim stadionima zavlada stampedo ili požam a kakvo je stanje na tribinama, isto bi svjedočili tragedijama.

Apsurdno, ali istinito, nije loše što su nam stadioni – prazni!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.