fbpx
Screenshot/YouTube

(VIDEO) TUĐMANU SE LICE ZALEDILO KAD JE TO VIDIO! Nikad ovako Franjo nije bio šokiran, pa ni kad su ga raketirali!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Kako sport, u konkretnom slučaju nogomet, ima svoju povijest, to se i mi rado sjetimo i svih uspjeha, neuspjeha, velikih događaja koje smo čekali mjesecima i zbog njih tugovali ili veselili se također mjesecima. Evo, prošlo je točno na dan 22 godine od one čuvene utakmice Hrvatske protiv Jugoslavije (tadašnje zapravo Srbije i Crne Gore) u Zagrebu. U kvalifikacijama za EP 2000. godine u Belgiji i Nizozemskoj.

Hrvatskoj je trebala pobjeda da bi bila prva, bod joj ništa nije koristio… Nije mogla s bodom biti ni druga za odlazak u dodatne kvalifikacije, tako se rasplitala teška skupina Hrvata sa Srbijom, Republikom Irskom, Makedonijom i Maltom.

Iščekivanje te utakmice već je samo sebi bilo nervozno. Jasno je i zašto, Domovinski rat završio je samo četiri godine prije. U prvoj utakmici u Beogradu, kada je usred dvoboja nestalo struje, zvršilo je bez pogodaka. Prethodno je Hrvatska kiksala u Skopju, osvojila samo bod, pa je na startu kvalifikacija i izgubila u Dublinu protiv Iraca…

Totalni šok na Maksimiru!

Sada je samo pobjeda dolazila u obzir,
„Ako me nešto može izbaciti iz takta, to su te proklete ulaznice„. Govorio je prije utakmice Ćiro Blažević. Kako su ga mediji tražili on je samo pričao o ulaznicama. Kada su se utakmice prodavala redovi su bili kilometarski.

„Pogledajte me na što sličim, sve će vam biti jasno„. Vikao je Ćiro.
Blažević je doista prije gostovanja Jugoslavije bio veoma uzbuđen. Svi su bili uzbuđeni kad su vidjeli veliku gužvu u redovima za ulaznice, gužvu u kojoj je bilo i ozlijeđenih.

„Nemojte me pogrešno shvatiti, jedva čekam da napustimo hotel Intercontinental, gdje smo se okupili, i krenemo u Čatež. Razlog je jednostavan: pritisak postaje neizdrživ, ulaznice, pozdravljanja, tapšanja… Nama treba mir prije dvoboja s Jugoslavijom. Svašta sam prošao u trenerskoj karijeri, svi to znaju, no ovakav pritisak nisam. Teško se nosim s tim, osjećam pritisak – i te kako ga osjećam! Nemam ni sekunde mira. Čini mi se da ću i od nekih poluprijatelja napraviti neprijatelje, jer svi misle da imam tko zna koliko ulaznica. Moj prijatelj, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković, dao mi je 150 ulaznica iako sam tražio samo stotinjak. Ali, i tih 150 mi je premalo, trebalo bi mi ih… Ma, ne znam koliko bi mi ih trebalo, previše! Kažem, izgubio sam i prijatelje zbog toga„.

Jugoslaviju je vodio čuveni trener Vujadin Boškov.
Ćiro je znao da od njega prijeti najveća opasnost. Pričao je dan prije utakmice na prigodnoj konferenciji za novinare:
„Dosad smo presudne utakmice uvijek dobivali. Htijenje, vjera i odlučnost karakteriziraju moje igrače u najvažnijim utakmicama. Eto, pogledajte kad smo dali gol Ircima, u posljednjoj minuti sudačkog vremena! Ne znam tko će to izdržati s Jugoslavijom, u toj će nam utakmici biti gore nego što nam je ikad bilo. Naša vjera mora biti jača od njihove. Da budem točniji, oni mogu vjerovati u uspjeh samo koliko ćemo im mi dozvoliti. Dovoljno je da se malo opustimo, pa da oni steknu dojam da nešto mogu napraviti u Zagrebu. Bit moje strategije je držati Jugoslavene u uvjerenju da u Zagrebu ne mogu apsolutno ništa„.

Sve što je Ćiro govorio nije se obistinilo. Nije Hrvatska bila loše, no u redovima Jugoslavije jedan igrač je sjajio…
Iz knjige ”Vatreni lakat„, u kojoj su sječanja Aljoše Asanovića saznajemo i što je Ćiro Blažević rekao svojim igračima prije odlaska na teren:
„Kad bih bio u prigodi da moje duševno stanje nekome poklonim, poklonio bih ga nekome koga ne podnosim. Jest, obuzima me strah, ali se ne bojim nikoga na svijetu, jer znam da sam u pravu. Jedino čega se bojim jest da ne pogriješim, taj osjećaj me proganja i ne dozvoljava mi da spavam. Sjetite se samo utakmice s Republikom Irskom. Postigneš pogodak, sudac ti ga poništi, a da ga je priznao, dali bismo Ircima pet komada. Pa onda strah od toga hoće li igrač u žaru igre proći nekažnjeno i tako dalje. Ima tu niz nijansi, sve je to vrlo složeno. Težu utakmicu od ove s Jugoslavijom nisam imao nikad u životu. Bilo je teških utakmica, ali ni jedna nije kao ova subotnja. I vjerujem u vas, utvaram si da vi vjerujete u mene„…




Svi mi znamo ostatak priče. Odigrala je Hrvatska jako dobru utakmicu, a nije prošla. Dvije lude Mihajlovićeve lopte koje su Jugoslaveni iskoristili, samo dva hrvatska pogotka, a mogli su ih postići gomilu. Nesreća, velika nesreća. Opet je Hrvatskoj na domaćem terenu sudac uzeo mjeru. Nije priznat gol Bokšića iako je lopta prešla crtu.

Siniša Mihajlović zaista je u tom dvoboju bio pravi nogometni terorist kako je odigrao tu utakmicu! Fantastično. Oba gola je asistirao, sa svojim lelujavim loptama iz prekida. K tome, u jednom trenutku izvodio je četiri kornera uzastopce, tukavši na vrata. Bilo je i incidenata, Mirković je isključen zbog hvatanja Jarnija za genitalije.

Dvaput je gost vodio, dvaput je Hrvatska stizala zaostatak. Stanić je izjednačio u 47. minuti na 2-2 i bili smo uvjereni da će se do kraja postići pobjedonosni pogodak. Još smo imali i igrača više. I nije išlo. Neke su izmjene bile nelogične, tako je Ćiro Blažević u jednom trenutku Bokšića zamijenio Josipom Šimićem koji je kasnije promašio prazna vrata. Takav huk razočaranja Maksimir nije doživio. A muk nakon utakmice bio je sablasan.




Na utakmici je bio i pokojni predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. I on je šokiran napustio stadion, legenda kaže da uopće nije odgovarao na upute osiguranja i pitanja suradnika.
Tako su se osjećali i svi hrvatski navijači.
No, sport je to, a ne rat.

Danas je ta utakmica ipak lijepo sjećanje, i po jedne i druge. Jer, riječ je bila o veličanstvenom sportskom događaju u kojem su igrači dali sve od sebe. Incidenata nije bilo.

Naši ponajbolji igrači u toj utakmici bili su bili su napadači Alen Bokšić i Davor Šuker. Bilo ih je tužno gledati nakon utakmice.
„Nije ovo kraj svijeta! Zar više nećemo igrati reprezentativne utakmice jer ne idemo na EP? I Francuska je, kao nogometna velesila, propustila SP u Americi, pa je četiri godine kasnije postala svjetski prvak„, rekao je Bokšić
„Treba izvući pouke iz pogrešaka i dobro se pripremiti za dalje. Naša reprezentacija, javnost i navijači će biti silno motivirani za ponovni odlazak na velika nogometna natjecanja. Ići ćemo u Japan za Svjetsko prvenstvo„! Bile su to riječi Davora Šukera.

A kapetan Boban u prvoj sljedećoj utakmici, prijateljskoj protiv Francuske u Parizu, oprostio se od reprezentacije. Toliko ga je pogodila ova utakmica. Sigurni smo da bi ostao u reprezentaciji da se otišlo na europsku smotru u Belgiji i Nizozemskoj 2000. godine.
„Nakon ovakvog razočaranja, na naplatu dolaze sve one slabosti koje su pokrivane rezultatima. Ne znam hoćemo li biti dovoljno jaki da ovaj udarac apsorbiramo, ne znam„, rekao je Boban potiho najavljujući skori oproštaj.

Blažević je bio u najgorem stanju. Jedva je objašnjavao novinarima:
„Oba pogotka koja smo primili iz prekida mogu okarakterizirati kao nesreću. Nesreća je i što je u Skopju utakmica završila bez pobjednika, mi imamo razloga biti nesretni. Pitate jesam li potrošio sreću u utakmici s Republikom Irskom? To je bila nesreća, a ne sreća, jer smo ih trebali »unakaziti«.

Pitali su ga novinar što će reći predsjedniku Tuđmanu?
„Lako što ću ja  reći, što će on meni reći, toga me strah”!
I eto, sve je to prošlo. Nogomet se igrao i dalje, a Hrvatska je potom mahom išla na sva velika natjecanja, a prije tri godine umalo bila i svjetski prvak.

Stadion u Maksimiru (9. listopada 1999. godine)
HRVATSKA – JUGOSLAVIJA 2-2 (1-2)
HRVATSKA: Ladić, G. Jurić, R. Kovač (Bišćan), Tudor (Rapaić), Rukavina, Stanić, Soldo, Asanović, Jarni, Bokšić (J. Šimić), Šuker
JUGOSLAVIJA: Kralj, Mihajlović, Mirković, Đukić, Đorović, D. Stanković, Stojković (Bolić), Jokanović, Nađ (Drulović), Mijatović (Savićević), Milošević
SUDAC: Garcia Aranda (Španjolska). GLEDATELJA: 39.000
ŽUTI KARTONI: Soldo, Mihajlović, Jokanović, Stanić, Tudor, G. Jurić
CRVENI KARTONI: Mirković (41)
STRIJELCI: 1-0 Bokšić (20), 1-1 Mijatović (26), 1-2 D. Stanković (31), 2-2 Stanić (47)
IGRAČ UTAKMICE: Alen BOKŠIĆ

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.