(VIDEO) TERORISTIČKI NAPAD SVE JE ŠOKIRAO NA IGRAMA! Bombaški napad u parku, a onda i po ‘gay clubu’!

Sport je, inače, oduvijek bio poželjna meta terorista, a u suvremeno vrijeme postao je prava noćna mora za sigurnosne službe i organizatore velikih natjecanja.

Svi ovi događaji, aktualne prijetnje, politička situacija i najave terorista na sve veće muke i napore stavljaju organizatore velikih i malih sportskih natjecanja. Olimpijske igre, europska i svjetska nogometna prvenstva, u nogometu ali i u svim drugim sportovima sve više podsjećaju na reviju sigurnosnih mjera i opreme, a svi su i dalje u strahu jer je posve jasno – apsolutne sigurnosti nema

Sport je u suvremeno vrijeme postao je prava noćna mora za sigurnosne službe i organizatore velikih natjecanja.  Podsjetimo se samo nekih…

Napad na park u Atlatni

Na Olimpijskim igrama u Münchenu, 5. rujna 1972. godine dogodio se teroristički napad u kojem je život izgubilo 11 izraelskih sportaša i trenera. Rano ujutro osmorica Palestinaca, pripadnika skupine “Crni rujan” obučeni u sportsku opremu preskočilo je žičanu ogradu noseći torbe sa automatskim oružjem, pištoljima i bombama. I to uz manju pomoć američkih sportaša , koji su se istim putem vraćali iz noćnog provoda i mislili da pomažu kolegama sportašima.

Teroristi su došli do mjesta gdje borave izraelski sportaši, ubili su trenera i zadržali desetoricu sportaša kao zatočenike. Namjera im je bila uz pomoć zatočenika osloboditi uhapšene Palestince u izraelskim zatvorima. Međutim, kriza je uslijed neuspješne akcije spašavanja završila smrću svih zatočenika, jednog njemačkog policajca i petorice napadača. Igre su ipak bile nastavljene.

Terorizma nisu bile pošteđene ni Olimpijske igre 1996. u američkoj Atlanti. U bombaškom napadu Erica Roberta Rudolpha u “Stoljetnom olimpijskom parku” na Olimpijskim igrama u Atlanti 27. srpnja 1996. poginula je jedna osoba, a 111 ranjeno. Dodatna žrtva napada bio je turski kamerman Melih Uzunyol koji je umro od srčanog napada kojeg je dobio trčeći do mjesta eksplozije.

Policija nije imala ideje tko je počinitelj, a nakon Igara uslijedila su dva nova bombaška napada – i to u gay noćnom klubu i klinici koja se specijalizira za pobačaje. Rudolph je uhvaćen tek 31. maja 2003. godine nakon više od pet godina u bijegu.

Na svjetskoj smotri nogometaša u Francuskoj 1998. godine koju pamtimo po hrvatskom senzacionalnom uspjehu, osvajanje brončane medalje, službe sigurnosti imale su puno, puno posla. I dobro su ga obavile. Za vrijeme Svjetskog prvenstva u srpnju 1998. godine u posljednji trenutak je spriječen teroristički napad al-Qaide na američku ambasadu u Parizu, te na američku i englesku nogometnu reprezentaciju. Ljudi Osame bin Ladena pokušali su dignuti u zrak klupu s rezervnim igračima engleske reprezentacije za vrijeme utakmice protiv Tunisa u Marseilleu.

Teroristi vole i nogomet!

Na  Europskom prvenstvu u nogometu 1996. godine u centru Manchestera eksplodirao je kombi prepun bombi. Bilo je ozlijeđeno 212 ljudi, dok je šteta iznosila preko sedam milijuna funti. Četiri dana kasnije organizacija IRA je preuzela odgovornost za napad.

Napad terorista dogodio se jednom i za vrijeme “el clasica”, utakmice Reala i Barcelone, 1. svibnja 2002. godine. Baskijska separatistička organizacija ETA detonirala je bombu u blizini stadiona “Santiago Bernabeu” tri sata uoči dvoboja polufinala Lige prvaka Reala i Barselone. Ozlijeđeno je 17 osoba.

Svi ovi događaji, aktualne prijetnje, politička situacija i najave terorista na sve veće muke i napore stavljaju organizatore velikih i malih sportskih natjecanja.  Za vrijeme sportskih priredbi natjecateljima je strogo zabranjeno bilo kakvo kretanje osim uobičajenih putanja, sve je teže i sportašima podnositi takve mjere, kao i gledateljima, a na najvećim mukama su pripadnici sigurnosnih službi, i obavještajnih, dakako. Strah se uvukao i među gledatelje, svima je jasno da živimo u opasnom, paranoičnom i okrutnom svijetu. Strah kojeg osjećaju organizatori i sami sportaši postaje pobjednik, nažalost. I sve gubi smisao!