HNS

(VIDEO) Sjetimo se dana prije 19 godina kad je Hrvatska uistinu postala nogometna velesila, što je zapisao Asanović!

Autor:

Naš je novinar napisao knjigu o povijesti hrvatske reprezentacije "Vatreni lakat, sjećanja Aljoše Asanovića", s posebnim naglaskom na svjetsku smotru 1998. godine u Francuskoj. Prenosimo poglavlje događaja prije točno 19 godina, utakmice za 3. mjesto protiv Nizozemske i slavlja nakon pobjede. Kao da je bilo jučer...

Željeli smo osvojiti brončanu medalju. No, nakon dvoboja s Francuskom znali smo da to nismo u stanju. Bili smo jadni i frustrirani. Svi smo se osjećali isto. Bezbroj smo puta prepričavali najvažnije trenutke nesretne utakmice protiv Francuske.

Što smo više razgovarali bilo nam je lakše i polako smo shvaćali da naš posao u Francuskoj nije gotov. Znali smo što najprije moramo napraviti. Vratiti kapetana u život, po svaku cijenu. On je bio u strašnom raspoloženju. Potom moramo pobijediti Nizozemce i okititi se broncom.

– Uopće mi se nakon svega ne vraća u Hrvatsku. Tko će ljudima objasniti – zapomagao je Boban.

Jedan dan mi je u posjet došla supruga. Pitam Ćiru mogu li prespavati izvan hotela. Dopustio mi je:

– Vrati se ujutro i javi mi se.


Malo sam se opustio u društvu obitelji i ujutro vratio u hotel. Dolazim u sobu, cimer mi je bio Štimac. Otključavam vrata i vidim Bobana kako spava u mom krevetu. Očito, on i Igor su čitave noći razgovarali.

Drugi je dan Boban već bio nešto bolje raspoložen. Iako je stalno govorio:

– Kud se to baš meni moralo dogoditi.

Naš si kapetan nikako nije mogao oprostiti pogrešku, ja bih prije rekao nesmotrenost, koja nas je stajala preokreta protiv Francuza. No, nogomet je satkan od pogrešaka. Dobro veli Ćiro: “Kad bi sve bilo idealno, bez pogrešaka, svaka bi utakmica završavala bez golova”.

I Ćiro se trudio izvući Bobana iz depresije. Znao je i da protiv Nizozemaca mora staviti Prosinečkog ako želi dobiti utakmicu.

Na dan utakmice odjednom smo postali drugi ljudi. Sve smo zaboravili! Znali smo da ćemo se najbolje “izliječiti” ako pobijedimo. I Boban je izgledao drukčije, maksimalno se koncentrirao na utakmicu.

Nizozemci su nam na terenu izgledali stravično snažno. Sve prokušani borci. Ćiro nam je govorio da je zapravo Nizozemska najbolja na svijetu, a ne Francuska i Brazil. Nizozemci su doista najbolje igrali na tom prvenstvu.

Zaista su bolji od Francuza.

Započela je teška utakmica u kojoj su Nizozemci sve podredili napadu. Opet se Ladić dokazivao, skidao je sve živo, dovodio Nizozemce do očaja. Gledao sam Bobana, trčao je kao sumanut, bacao se, uklizavao, htio je sam “pojesti” sve do jednog Nizozemca. Prosinečki je isto bio sjajan, opet smo nas trojica igrali zajedno i išlo nam je.

Na nizozemske napade uzvraćali smo jurišom. Poveli smo brzo, već nakon petnaestak minuta. Prosinečki je u kaznenom prostoru sjajnom fintom okrenuo nizozemske braniče i po zemlji, snažnim udarcem, prevario vratara. Mirno je stao pokraj gola i raširio ruke. Osjetio je silnu zadovoljštinu, znao sam.

Nizozemci su i dalje stvarali šanse, ali Ladić je bio nenadmašan. Čovjek je branio strašno. Iako je Zenden postigao gol sa 18 metara, Ladić je uvjerljivo bio najbolji igrač utakmice.

Osjetio sam u tom trenutku da su Nizozemci bolji od Francuza. Igrali su glatko, superiorno, silovito. Nitko protiv nas nije stvorio toliko šansi. Naša je sreća bila u tome što smo imali fenomenalnog Ladića.

Međutim, gol smo opet postigli mi. I to pobjednički. Prosinečki je oduzeo loptu na sredini terena, lijepo ju je dovukao do mene. Ja sam kratko dodao Bobanu, a naš je kapetan (na to je dodavanje kasnije bio silno ponosan) lagano loptu dao Šukeru, malo njemu u prostor. Šuker je, ciljajući prije nego što će dotaknuti loptu, šutirao ravno u ugao “male mreže” i vratnice. Staam ga je pokušao blokirati, no Šuki ga je nadmudrio, lopta je prošla kroz Staamove noge. Sjajan pogodak. Šuker je tim golom postao najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, a mi ćemo osvojiti brončanu medalju ako se obranimo. Naravno da ćemo se obraniti, s takvim Ladićem to će biti lako.

U tom je trenutku sve izašlo iz nas. Nizozemci su krenuli žestoko, boljela ih je eliminacija protiv Brazila. No, naša je volja, da baš tako mislim, bila jača. Rukama i nogama smo branili naš gol, Ladić je više bio u zraku nego na zemlji. Bodrili smo jedan drugoga, pomagali si. Već sam na terenu razmišljao kako ću dobiti tu vražju medalju, ući i odmoriti se u svlačionicu i konačno krenuti kući. Svega mi je bilo navrh glave. Ali, da to bude tako, još sam morao ginuti na terenu. I zato mi to nije bilo teško. Bila mi je puna kapa svega.

S posljednjim sam zviždukom osjetio vrtoglavicu. Konačno je sve gotovo. Dajte mi tu medalju i idem kući. Svi smo bili iscrpljeni. Odigrali smo protiv Nizozemaca kao u transu. Iako sam jedva čekao da sve završi, novinarima sam kasnije rekao nešto posve drugo:

– Protiv Nizozemske smo najbolje pokazali da smo se odmaknuli od balkanskih manira. Iskazali smo europski mentalitet koji se ne zadovoljava postignutim, nego teži još višem, boljem. Šteta što prvenstvo završava, osjećam da bih još mogao igrati.

Gdje nam je mogao biti kraj.

Veselili smo se na travnjaku i čekali da se na središnjem dijelu terena napravi pozornica na kojoj smo trebali primiti brončane medalje. Medalje nam je uručio Sepp Blatter, a Ćiro je dobio veliku plaketu. Pjevali smo na pozornici, pozirali fotoreporterima, mahali zastavama. I gledali Nizozemce kako u suzama sjede nedaleko od nas. Znali smo kako im je. Dva poraza u četiri dana. Teško je to izdržati. Ne smijem ni pomisliti kako bismo se mi osjećali da nam se to dogodilo.
Bili smo razdragani i veseli, ali sa zadrškom. Još nas je pekla Francuska, još smo razmišljali gdje nam je mogao biti kraj.

Šuker je postao najbolji strijelac Svjetskog prvenstva. Hajde, barem je on svjetski prvak:

– Za nas je utakmica s Nizozemskom zapravo bila pravi finale i zato je pobjeda prekrasan razlog za moju neizmjernu sreću. Hvala Bobanu što me pronašao pri pogotku, sretan sam što vodim na listi strijelaca s izgledima da na tom mjestu i ostanem. No, iako je lijepo biti prvim strijelcem svjetskog prvenstva, odrekao bih se tog naziva kad bi trebalo birati između osobnog uspjeha i uspjeha reprezentacije – čuo sam Šukera kako daje izjavu.

Ćiro je govorio da bismo se i s Brazilcima lako obračunali.

Znam, znam da bi se Hrvatska možda raspala od slavlja da smo postali prvaci svijeta. Opet, volio bih da je bilo tako. Zbog nečega smo bili posebno sretni: idemo kući! Trenutke do odlaska kratili smo laganim razgovorima. Slušali smo Ćiru kako priča ljudima oko sebe:

– Medalju ću na kraju pokloniti čovjeku bez kojega mi danas ne bismo bili ovdje. Da nije bio dr. Franje Tuđmana, ne bi bilo slobodne i neovisne Hrvatske, samim time ni ovih sjajnih mladića ujedinjenih pod hrvatskim stijegom koji su, pod mojim vodstvom, napravili ovako grandiozan rezultat.

Onda je lamentirao o utakmici za treće mjesto:

– Svaka čast Nizozemcima, pokazali su svu svoju snagu i raskoš i nisu bez razloga slovili kao prvi favoriti prvenstva. Stoga je naša pobjeda još vrednija, jer je trebalo i mudrosti i hrabrosti doći do nje. Upravo je zato pobjeda za mene podjednako značajna, kao što je značajno biti treći, a ne četvrti na svijetu. Spominjete i sreću koja nas je pomazila u ovoj utakmici. Što pričate, sreća prati hrabre, a ja sam najhrabriji, zajedno sa svojom momčadi, taktički izvrsno pripremljenom.

I Nizozemci su htjeli pobijediti, ali mi smo izvukli dodatnu snagu koju imaju samo najveći.

Sve je bilo smirenije i opuštenije. Konačno je i Boban dobio boju u licu:

– Mislim da je našom pobjedom i trećim osvojenim mjestom zaboravljeno ono što će me proganjati još godinama. Ovih dana uopće nisam spavao. Najradije bih nestao s lica zemlje zbog one nesmotrenosti i pogrešno dodane lopte, zbog koje nam je najvjerojatnije izmaknuo finale. Sad sam konačno malo bolji jer mislim da sam svojom igrom pripomogao pobjedi protiv Nizozemske, a posebice sam sretan što je moja lopta dovela Šukera u poziciju za pobjedonosni pogodak. Svi smo se zapravo veoma trudili da Šukeru dodajemo lopte kako bi postao najbolji strijelac svjetske smotre.

Odlazak kući bila je kruna svega. Još su nam u avionu rekli da nas u Zagrebu čeka 200.000 ljudi, od zračne luke pa sve uz cestu do Trga Francuske Republike na kojem nam je priređen doček. Dobro da smo tada izvukli živu glavu, navijači su nas gotovo rastrgli. Ćiro je u sveopćoj gužvi ostao bez naočala. Osjećali smo se kao rok zvijezde. I mi smo pjevali na pozornici pred stotinu tisuća ljudi i još morali izlaziti na bis. Sve je bilo krasno, sve je bilo za pet kada voliš nogomet.

U trenucima najvećeg slavlja mislio sam na svoju obitelj. Nisam mogao dočekati trenutak kada ću ih sve vidjeti…

Park Prinčeva (Pariz, 11. srpnja 1998. godine)
HRVATSKA – NIZOZEMSKA 2-1 (2-1)
HRVATSKA: Ladić, Jurčić, Jarni, Štimac, Soldo, Bilić, Asanović, Prosinečki (Vlaović), Šuker, Boban (Tudor), Stanić
NIZOZEMSKA: Van der Sar, F. de Boer, Stam, Davids, Numan, Jonk, Cocu (Overmars), Bergkamp (Van Hooijdonk), Kluivert, Seedorf, Zenden
SUDAC: Gonzalec Chavez (Paragvaj). GLEDATELJA: 50.000
ŽUTI KARTONI: Jurčić, Štimac, Asanović, Stanić, Davids
CRVENI KARTONI: –
STRIJELCI: 1-0 Prosinečki (16), 1-1 Zenden (21), 2-1 Šuker (36)
IGRAČ UTAKMICE: Dražen LADIĆ

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.