OVO JE BAŠ BIO VELIKI ŠOK ZA NAVIJAČE VATRENIH! Poljud je ispao kao ‘ukleto mjesto’, a ovo se baš pamti

Hrvatska je od osamostaljenja odigrala puno velikih utakmica, a pored onih na najvećim natjecanjima koje se i najviše pamte, među nastupima Vatrenih bilo je i puno izazova u kvalifikacijama, ponekad i s neugodnim udarcima koji su pritom dolazili.

U toj priči, hrvatski reprezentativci su svoj put gradili i na Poljudu, s nekoliko nastupa na terenu koji se najviše pamte, a u pogledu prema naprijed, Vatreni i brojni navijači nadat će se da će tako biti i u subotu protiv Walesa, u pozitivnom smislu. Slavljeničkih večeri na poljudskim tribinama do sada nije nedostajalo, a s utakmicama koje su ostale u sjećanju, počinje potraga za još jednom predstavom nakon koje bi se moglo proveseliti.

Velšani do sada nisu iskusili kako to izgleda na punom Poljudu, ali mnoge druge velike momčadi to pamte, s posebnom pričom koja je krenula dok se Hrvatska još probijala na velikoj međunarodnoj sceni, u borbi za prvo veliko natjecanje na koje su Vatreni predvođeni Ćirom Blaževićem otišli nastupajući na Euru 1996. u Engleskoj.

Sjajna atmosfera i remi protiv Talijana

U listopadu 1995., Split je u kvalifikacijama za taj Euro bio domaćin susretu Hrvatske i Italije na Poljudu prepunom iščekivanja, a završeno je s 1:1 iako su Vatreni imali priliku i za više – jer su gosti od 10. minute bili bez isključenog golmana Luce Buccija zbog igranja rukom izvan 16-erca dok je Hrvatska prijetila ranim vodstvom.

Nakon toga, Talijani su se brzo snašli i došli su do vodstva, Demetrio Albertini bio je strijelac iz slobodnog udarca nakon nepunih pola sata, a rano u drugom dijelu, Poljud je slavio nakon što je Davor Šuker iz 11-erca zabio za konačni rezultat utakmice. Šuker je time naplatio prekršaj koji je pričuvni talijanski golman Francesco Toldo napravio nad Alenom Bokšićem u kaznenom prostoru, a Vatreni su došli do velikog boda nakon kojeg su potvrdili odlazak na Euro s prvog mjesta u grupi pobjedom nad Slovenijom u Ljubljani.

Veliki šokovi zbog bure i slovenskog strijelca

Remi iz listopada 1995. donio je Hrvatskoj veselje, a godinu i pol nakon toga, na Poljudu su u razmaku od nekoliko dana došla dva velika šoka za Vatrene, tada u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj, također s Ćirom Blaževićem na klupi.

Prvi neugodni udarac dogodio se na kraju ožujka 1997. kada je u Split u goste došla Danska, a Hrvatska je ispustila pobjedu nakon što je dugo bila u vodstvu zaslugom Davora Šukera iz 49. minute. Manje od 10 minuta do kraja dogodio se neugodni udarac za Vatrene, poravnanje Briana Laudrupa za danski dolazak do završnih 1:1, a pritom je veliku ulogu odigrala bura koja je usmjerila loptu u mrežu iza leđa Dražena Ladića.

Što god Brian Laudrup o tome govorio, vjerojatno je ipak u toj situaciji htio ubaciti, a ne pucati, no nalet vjetra pridonio je gostujućem veselju.

Nekoliko dana kasnije, Hrvatskoj je za izbjegavanje ozbiljnih problema u kvalifikacijskom ciklusu za SP 1998. trebala pobjeda protiv Slovenaca, a iako su Vatreni imali vodstvo od 2:0 i 3:1, završeno je s 3:3.

Na domaćoj strani, pamte se dva gola Zvonimira Bobana od kojih je jedan bio baš majstorski, no pamti se i nevolja koju je Vatrenima priredio raspoloženi igrač protivničke momčadi.

Te večeri je na Poljudu sjajan bio slovenski napadač Primož Gliha, svojedobno u Dinamu, koji je s tri gola priredio veliku glavobolju Ćiri Blaževiću, igračima i navijačima. Gliha je vratio Slovence do egala sa svoja dva gola u razmaku od samo dvije minute sredinom drugog poluvremena, a poslije tog rezultata, Hrvatska se morala spašavati u nastavku kvalifikacija.

Uspjela se spasiti uz pomoć sjajne predstave Petera Schmeichela na golu Danaca u njihovu remiju s 0:0 u Grčkoj na kraju puta u kvalifikacijskoj skupini, što je Hrvatska iskoristila s 3:1 u Sloveniji za ulazak u dodatne kvalifikacije, a u njima je svladala opasnu Ukrajinu. Raspoloženi Primož Gliha i teška večer na Poljudu su, tako, rezultatski ipak prošli bez ozbiljnih posljedica za Vatrene, ali itekako se pamte.

Dugo se čekalo pravo veselje

Kako su godine išle dalje, na Poljudu nije bilo puno veselja za Hrvatsku jer se do završnice kvalifikacija za nedavno Svjetsko prvenstvo u Katru ondje igralo 15 puta, a učinak je bio skroman, s tri pobjede, sedam remija i pet poraza. Dio te priče bio je i jedan spektakl koji se također pamti, iako u prijateljskoj utakmici.

Sredinom kolovoza 2005. je na Poljudu gost bio Brazil, završeno je s 1:1, a Hrvatska koju je s klupe vodio Zlatko Kranjčar tada je 10-ak minuta bila u vodstvu nakon što je poslije malo više od pola sata igre strijelac bio izbornikov sin Niko. Brazilcima je u 43. minuti izjednačenje donio Ricardinho, a tako je i ostalo do kraja.

Dolazak do remija protiv Brazilaca nije bio loš, ali Hrvatsku je i te večeri pogodio jedan šok. Ivica Olić pretrpio je tešku ozljedu koljena, stradao je prednji križni ligament, a zbog toga je morao prisilno pauzirati pola godine.

Slavlje protiv Rusa donijelo ‘eksploziju’ emocija

Hrvatska je preklani na Poljudu ipak dobro pamtila i nešto drugačije, puno ljepše, sa slavljem zbog osiguranja odlaska na SP u Katru. U borbi za prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini, Vatreni su pred punim tribinama dominirali i na koncu s 1:0 svladali Rusiju, uz odluku koja je u studenom pretprošle godine pala autogolom Fedora Kudrjašova u 81. minuti.

Kako je išla borba na terenu u toj slavljeničkoj večeri, pogledajte u sažetku – ovdje.

Pune tribine Poljuda su veliku utakmicu hrvatske reprezentacije pratile i lani. Bilo je to u skupini u europskoj Ligi nacija, na putu Vatrenih do završnog turnira, a završeno je s 1:1 golovima Adriena Rabiota u 52. minuti za goste i Andreja Kramarića iz penala u 83. minuti za Hrvatsku.

Sažetak pogledajte – ovdje.

Puno toga su Vatreni prošli na Poljudu, pamte se i neugodni udarci, a u ulozi favorita protiv Walesa, Zlatko Dalić će se sa svojim igračima nadati da će večer biti poput one koju pamte po ne tako davnom slavlju protiv Rusije.