(VIDEO) DINAMOVAC KOJI JE PODUČAVAO ZIDANEA I CANTONU! ‘Utakmice koje sam igrao su najbolje pričale o meni’

Jednom su prvog strijelca za Hrvatsku protiv Sjedinjenih Američkih Država, Aljošu Asanovića, upitali – “Tko je najbolji igrač s kojim ste igrali?”

Bez krzmanja je Asanović odgovorio: “Ne mogu reći tko je najbolji, ali znam tko je jedan od najboljih. To je Marko Mlinarić!”

Obojica su prošli scile i haribde u Prvoj jugoslavenskoj ligi, potom opčinjavali nogometne zaljubljenike po Francuskoj.

Rođen 1. rujna 1960. godine Marko Mlinarić je sigurno jedna od najvećih igračkih legendi zagrebačkog Dinama za koji je skupio 613 nastupa i zabio 174 pogotka. Nastupao je za Dinamo od 1978. do 1987. godine te u sezoni 1995/96. S Dinamom je osvojio jugoslavensko prvenstvo 1982. godine nakon 24 godine posta za maksimirski klub te kup 1983. godine.

Nakon odlaska iz Dinama nastupao je za francuski Auxerre 1987. do 1989. godine, te za Cannes 1990/91. Nakon toga vraća se u Hrvatsku te nastupa za Segestu iz Siska od 1991. do 1995. godine. Drugi put se vraća u Dinamo u sezoni 1995. godine i jasno osvaja i prvenstvo i kup.

Iako napadač, bio je uspješan i kao graditelj igre. Bio je vrhunski tehničar, odličan dribler i majstor proigravanja i pucanja na protivnička vrata.

Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je samo 17 utakmica i postigao jedan pogodak. Prvi put je nastupio u Parizu 1983. protiv Francuske, a posljednju utakmicu je odigrao 1988. protiv Španjolske u Oviedu.

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je 1990. utakmicu (prvu u povijesti) protiv SAD u Zagrebu. Od 1997. godine radi kao trener u omladinskoj školi u Dinamu.

Ne voli se pojavljivati u medijima, ali voli društvo, priče o nekdašnjem nogometu, druženje…

“Često mi prigovaravaju da se rijetko oglašavam u javnosti iako imam dosta poziva sa televizija i drugih medija, ali više mi ne treba publicitet. Umoran sam vam ja od toga. Kratke izjave da, veliki razgovori, ne da mi se…”

Sam kaže da je njegov najžalosniji trenutak bio izostanak s popisa reprezentativaca za svjetsku smotru u Španjolskoj, iako je tada bio najbolji igrač Prve lige, vođa momčadi koja je osvojila naslov prvaka.

“Teško je meni o sebi govoriti, utakmice koje sam tada igrao su najbolje pričale o meni. Iako moram da priznam da u reprezentaciji nisam bio toliko opušten kao što sam bio u Dinamu. Nisam imao toliko sampouzdanja i bio sam puno bolji u omladinskoj, mladoj i olimpijskoj selekciji od nastupa za A reprezentaciju. Ne žalim za ničim, to su bili predivni trenuci, posebno ta 1982. godina kad sam zajedno s Cicom Kranjčarom, Snješkom Cerinom, Stjepanom Deverićem i svim ostalima osvojio prvenstvo bivše države.”

Mlinarić je poput svih velikih igrača bio majstor za slobodne udarce, a jednom prilikom je u derbiju s Hajdukom dva puta pogodio iz ‘slobodnjaka’. Međutim, na drugoj strani bio je je još jedan velemajstor, Blaž Slišković, koji je također postigao dva gola iz slobodnih udaraca, pa je derbi završio 2:2.

“S kakvim sam ja igračima igrao, Slišković spada u tu grupu genijalnih igrača, Safet Sušić, Piksi Stojković, Dejan Savićević, koji je bio genijalan, braća Đurovski, Mehmed Baždarević, Mirsad Baljić, Haris Škoro, pa moji Kranjčar, Velimir Zajec, fantastični…”

Prvi trener mu je bio Zdenko Kobeščak:

“Vodio me tri godine. Posljednju sezonu igrao sam za mladu momčad. Krilo, kao i uvijek, češće lijevo. Srebrić me ustrajno učio, forsirajući individualni rad.”

Debitirao je za prvu momčad 1977. godine. A dolaskom Vlatka Markovića odmah je prebačen u prvu postavu. Ali, bilo je previše kritika prema njemu, izgubio je samopouzdanje. Njegov procvat počinje 1981. godine dolaskom Ćire Blaževića.

“Sine, eto ti desetka, nju nose samo najbolji.”

Mlinarić je bio jedan od najbitnijih igrača legendarne Dinamove generacije ’82 koja je osvojila naslov nakon duge 24 godine čekanja. Druge godine Dinamo je osvojio Kup u finalu protiv Crvene zvezde, prvenstvo nije obranio… K tome, 1987. godine bio je proglašen najboljim igračem Jugoslavije. U Dinamu je proveo punih 15 godina.

Došla je 28. godina kada se u buvšoj državi moglo kao nogometaš krenuti u inozemstvo. Mlinarić je otišao u francuski Auxerre. U Auxerreu je proveo dvije godine te dijelio svlačionicu s legendama francuskog nogometa kao što su Eric Cantona i Basile Boli.

Dvije godine kasnije prebačen je u Cannes gdje je podučavao, gle, mladog Zinedinea Zidanea.

Tada nije bilo interneta, nisu stizale vijesti, no kasnije se saznalo da je Mlinarić bio jedan od najboljih igrača francuske lige.

Nakon početka rata u Hrvatskoj Mlinarić se vratio u Hrvatsku, htio je u Dinamo, ali nije uspio, pa je otišao u tadašnjeg hrvatskog prvoligaša Segestu. No, nakon četiri godine u Sisku ipak se skrasio u svom Dinamu. I osvojio naslov 1996. godine, bio je jedan od glavnih igrača, makar u poznim godinama. Posljednju službenu utakmicu u plavom dresu odigrao je u Moskvi, u kupu UEFA protiv domaćeg Spartaka.