(VIDEO) DEVET GODINA BEZ LEGENDARNOG ‘DOKTORA’: Intelektualac koji je jedan od najboljih svih vremena!

Svijet sporta prije devet godina (5. prosinca 2011. godine) ostao je bez jednog od najboljih nogometaša svih vremena, tada je u Sao Paulu umro 57-godišnji Socrates, poznat i kao “Zlatna peta” te “Doktor Socrates”. Umro je u bolnici “Albert Einstein” u Sao Paulu, u koju je primljen dan ranije u kritičnom stanju. Socrates je prije toga dva puta u zadnja četiri mjeseca bio u bolnici zbog unutarnjeg krvarenja. Cijeli Brazil je molio za njegovo ozdravljenje.

Socrates Brasileiro Sampaio de Souza Vieira de Oliveira je završio medicinski fakultet i to dok je još aktivno igrao nogomet, bio je intelektualac, ali je i puno pušio i pio. Pisao je novinske kolumne o sportu, politici i ekonomiji.

Rođen je 19. veljače 1954. u Belemu, gradu na obali rijeke Amazone. Unatoč “košarkaškoj visini” (193 cm) bio je jedan od najboljih veznjaka svih vremena, igrao je jednako dobro s obje noge, imao je odličan pregled igre i bio je poznat po svojim dodavanjima petom. Također, igrao je bez štitnika za potkoljenice, a tijekom čitave karijere nije bio ozbiljnije ozlijeđen.

Za brazilsku reprezentaciju je skupio 60 nastupa te je postigao 22 gola, a bio je kapetan Brazila na SP 1982. Po mnogima bila je to najbolja brazilska reprezentacija svih vremena, a uz Socratesa su igrali Zico, Eder, Falcao, Serginho, Junior. Nažalost, nisu došli do naslova. U četvrtfinalnoj skupini u kojoj su bili Brazil, Argentina s Maradonom i Italija, nogometašima Brazila bio je dovoljan remi u posljednjem susretu protiv Italije za plasman u polufinale, ali Paolo Rossi je s tri gola donio pobjedu Azzurrima 3:2.

Ta generacija Brazila predvođena Zicom igrala je šarmantan, lepršav i znatiželjan nogomet, znatiželjan na način da su uvijek tražili dodatno, lijepo rješenje, nogomet je za njih bio ne samo obaveza, već i veselje. Zbog tog veselja i dogodilo im se to što im se dogodilo, pa su umjesto najboljih proglašeni najtragičnijim brazilskim sastavom svih vremena. Ta krasna brazilska generacija razvaljivala je i u kvalifikacijama i na Svjetskom prvenstvu osamdesetih u Španjolskoj, svladani su u skupini Rusi, Eder je sa svojim dalekometnim topovima bušio sjajnog inače Dasajeva, Škotima je nabijeno pet komada, Novi Zeland se bio igračka za žonglere iz Brazila.

Istovremeno, Italija se s tri neodlučena ishoda, protiv Kameruna, Poljske i Perua jedva kvalificirala za sljedeći krug. Na gol razliku. A taj sljedeći krug igrao se u četiri skupine s tri momčadi, pobjednici su se plasirali u polufinale.

Brazil, Italija i Argentina bili su tako u istoj skupini i ta je skupina smatrana atraktivnijom i od samog finala tog prvenstva. Brazil je, dakako, bio favorit, Argentina s Maradonom bila je pritajeni favorit, Italija autsajder, zapravo majka svih autsajdera.

No, sve se odigralo baš onako kako nitko nije mogao ni pretpostaviti. Najprije su Talijani Tardelli i Cabrini srušili Argentinu s 2:1 za koju je jedini gol dao Passarela. Maradonu su Talijani izmlatili, i danas se priča kako ga je Gentile dobro čuvao. S pedesetak prekršaja od kojih je suđeno samo desetak. Onda je i Brazil smlavio Argentinu, Zico, Serginho i Junior lako su sredilii „gaučose“ gdje je nervozni Maradona dobio crveni karton.

Utakmica kojem je odlučivala o pobjedniku skupine bila je Brazil – Italija. Rossi je s tri gola donio 3:2 Italiji, a brazilska nacija pala je u kolaps. Brazilci su kod kuće dočekani sa serijom samoubojstava, a mnogi su krivili Zica što je Brazilu izmakla svjetska kruna. Policija je izračunala da se u Brazilu zbog tog događaja ubilo gotovo stotinjak ljudi…

Igračku karijeru započeo je 1974. u Botafogu, a igrao je još u Corinthiansu, Fiorentini, Flamengu i Santosu, a u igračku mirovinu otišao 1989. u Botafogu, gdje je i počeo karijeru.

Njegov brat Rai (46), također je bio profesionalni nogometaš, igrao je za brazilsku reprezentaciju.