VELIKI ŠOK BILA JE SMRT BIVŠEG IZBORNIKA! Takav trener ne rađa se često, a pamtimo ga po jednoj stvari

Teške su godišnjice oproštaja s velikanima, prijateljima, legendama. Danas, 13. prosinca je godinu dana od naprasnog odlaska s ovog svijeta, nogometnog trenera Otta Barića. Neumoljivi virus koji dvije godina hara svijetom oduzeo je našeg dragog Herr Otta koji je do zadnjeg trenutka pratio i gledao nogomet, već nam i teško bolestan komentirao Dinamovu pobjedu protiv CSKA.

Istinska nogometna i ljudska veličina, sjajan trener koji je gdjegod radio ostavljavši dubok trag iza sobom nogometu je dao sve. Nema sumnje da se ovakav gubitak u hrvatskom nogometu ne može nadoknaditi. Otto Barić velik je dio povijesti hrvatskog nogometa.

Rođen je u Plasnicama kraj Klagenfurta, Austrija, 19. lipnja 1933., s obitelji se preselio u Zagreb gdje se zarana zaljubio u nogometnu igru. Poniknuo je u juniorima Građanskog te potom nastavio kao junior Dinama od 1946. do 1952. godine. Kao igrač sredine terena nastupao je u seniorskim momčadima: Tekstilca od 1953. do 1955. godine, Metalca od 1955. do 1957. i Lokomotive od 1957. do 1960. godine.

Odličan trener

Kao nogometaš Barić je bio vrlo dobar tehničar, s dobrim pregledom igre, ali nedovoljno brz i agresivan.

Nakon završetka igračke karijere, posvetio se trenerskom poslu.

Nogometni je trener od 1963. Trenirao je velik broj nogometnih klubova, popis je poduž: Lokomotiva Zagreb, Opel–Rüsselsheim, Germania Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK Linz, NK Zagreb, NK Dinamo Vinkovci, SK Sturm Graz, Rapid Beč, VfB Stuttgart, Casino Salzburg, Dinamo Zagreb i Fenerbahče.

Najveće uspjehe imao je u Austriji. S Rapidom iz Beča je osvojio tri austrijske Bundeslige, a igrao je i finale Kupa pobjednika kupova 1985.

Sa Salzburgom je također došao do europskog finala, Kupa UEFA 1994., a i tamo je uzeo dvije Bundeslige. Bio je Dinamov trener u dva navrata, a vodio je i Cibaliju te Zagreb.

Otto Barić imao je uistinu bogatu karijeru u Austriji i upravo je on sam tražio od uprave Rapida da mu dovedu Kranjčara i Bručića iz zagrebačkog Dinama. Barić je u jednom razdoblju bio sportski direktor Austrije Salzburg, a u svojoj bogatoj kolekciji trofeja Otto Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971., 1972.).

Sa Sturmom je osvojio naslov prvaka Austrije (1990.), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992., 1994.), austrijski Kup (1993.) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA (1994.).
Imao je sjajne rezultate i u europskim kupovima. S Rapidom je stigao do finala Kupa pobjednika kupova (1985), a na klupi Casino Salzburga do finala Kupa UEFA 1994.

Barić je prvo europsko finale imao 1985. na klupi Rapida izgubivši u finalu Kupa kupova od Evertona s 1-3. Za Rapid je u finalu cijeli susret igrao Zlatko Kranjčar. Igrao je sjajno, no to su bile godine dominacije engleskih klubova, ali ta dominacija prekinuta je koji dan kasnije nakon velikih nereda na stadionu Heysel u Bruxellesu kada je smrtno stradalo 39 navijača Juventusa. Englezi su na pet godina izbačeni iz svih europskih natjecanja.

Napadački dvojac Rapida prozvan je u Austriji: Kra – Kra. Bila je to skraćenica od prezimena Kranjčara I Krankla.

Naime, Hans Krankl, čuveni centarfor i austrijske reprezentacije jedan je od najvećih nogometaša ove zemlje ikada te je s Kranjčarom činio sjajan napadački tandem s kojim je malo tko mogao izaći na kraj. Krankl je naposljetku završio u Barceloni…

Nažalost, isto pokojni, Zlatko Kranjčar o Bariću je imao najljepše riječi:

“On je od svakog od nas napravio i čovjeka, ali i igrača. Herr Otto bio je čudo i od trenera i od čovjeka. Ja sam mu zahvalan na svemu jer on je bio taj koji je Petra Bručića i mene doveo u Beč, u Rapid, i na taj način pomogao mi graditi karijeru. Toliko je zagovarao hrvatske igrače, gdje god ih je mogao dovesti, dovodio ih je. Trudio se oko svih nas da postanemo što bolji, i ljudi i igrači. On i ja imamo jako puno toga zajedničkog.”

Kako život piše priče, tako nas ne treba čuditi da je Zlatko Kranjčar naslijedio Otta Barića na kormilu hrvatske reprezentacije 2004. godine.

Bio je direktor Dinamove omladinske škole, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije, asistent Miroslavu Blaževiću, kao trener u hrvatskoj reprezentaciji na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996., te sportski direktor Austrije Salzburg.

Bio je izbornik austrijske nogometne reprezentacije od 1. travnja 1999. do 31. prosinca 2001. U 22 utakmice ostvario je sedam pobjeda, šest remija te devet poraza.

Od 12. srpnja 2002. godine postaje izbornik hrvatske reprezentacije. Najvažniji uvjet je ispunio, odveo je hrvatsku reprezentaciju na Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugal. Mandat izbornika istekao mu je 30. lipnja 2004. godine i nije želio prihvatiti ponuđeno produljenje ugovora za daljnje dvije godine. U 24 utakmice na klupi Vatrenih ostvario je 11 pobjeda, 8 neodlučenih ishoda i samo 5 poraza.