Foto: Goran Mehkek/CROPIX

Tuđman se okreće u grobu, Franjo bi taj problem ekspresno riješio jednim potezom

Autor: Andrija Kačić Karlin

Sigurni smo da nećemo biti pretenciozni ako se prisjetimo i jednog od najvećih navijača hrvatske reprezentacije, prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana. Ajmo reći ovako, slagao se netko ili ne s njegovim političkim djelovanjem, ponašanjem, strategijom ili idejama, nitko mu ne može osporiti srčano i gorljivo navijanje i podršku hrvatskoj reprezentaciji. Čak je u svojoj opčinjenosti katkada inzistirao na nekim svojim odlukama glede reprezentacije.

Sjajan motivator i reklamer nogometa Ćiro Blažević, naš izbornik sedam godina, od 1993. do 2000. godine, voli reći je Tuđmanu katkad i ugađao. No, to je više mitologija nego istina.

Predsjednik Franjo Tuđman bio je gotovo na svakoj domaćoj utakmici hrvatske reprezentacije. Da, i na onoj prvoj protiv Sjedinjenih Američkih država 17. listopada 1990. godine u Zagrebu. kada je doživio ovacije.

Tuđman je bio najveći navijač od svih predsjednika

Da, došao je i na četvrtfinale svjetske smotre u Francuskoj, u Lyon, na utakmicu protiv Njemačke, kao i koji dan kasnije u Pariz na polufinalni dvoboj protiv Francuske.

Rezimirajmo. Zašto predsjednik zemlje koju vodi ne bi bio tako žestok navijač. Bio je Tuđman i veliki obožavatelj Dinama, to nije tajna. No, s Dinamom tih godina nije doživljavao takve navijačke ekstaze kao s hrvatskom reprezentacijom.

Foto: Guliver Image

Tuđman je zaista znao koliko dobri rezultati nogometne reprezentacije mogu biti afirmativni za mladu državu. I nemojte biti naivni, bio je on i tada kritiziran zbog svoje „zaluđenosti„ nogometom. No, ipak su to bile „kritike„ više zbog političkog djelovanja, a ne zbog opčinjenosti nogometom. Zašto, da zašto predsjednik jedne države, koju vodi, ne bi smio biti vatreni navijač njene reprezentacije.

Vratimo se na Ćiru Blaževića koji se nije libio skrivati koliko je „zaljubljen„ u Franju Tuđmana. Igra tako hrvatska reprezentacija utakmicu protiv Estonije i dobije je sa 7-1. Ćiro Blažević nakon utakmice govori novinarima:




“Predsjednik Tuđman je prognozirao rezultat, rekao je da će biti 6-1. I kad je nastao taj rezultat ja krenem dovikivati igračima da stanu, da je sve gotovo, kad onaj luđak Šuker me zajebe i da još jedan gol za 7-1. Ma, baš sam ljut zbog toga”.

Sam Blažević tko zna koliko puta je govorio da ga je „predsjednik Tuđman spasio od otkaza nakon serije loših rezultata u kvalifikacijama za svjetsku smotru 1998l u Francuskoj„.

Foto: Guliver Image

Sjećamo se Ćirinih riječi:




“Ja sam praktički već bio smijenjen, a onda je Tuđman upozorio Šoića koji je sve sredio da ja dobijem otkaz. I drugi dan meni Šoić, dolazi u čudu i kaže: ‘Zamisli Ćiro, htjeli su te smijeniti’. Da, znao sam da je Šoić bio kod Tuđmana na raportu”.

Tuđman bi izgradio stadion

Istina jest, volio je Tuđman u dugačkim sjedeljkama na Pantovčaku Ćiri objašnjavati kako bi i tko bi trebao igrati. Što mu je Ćiro ispunio, a gdje ga je „zavaljao„ teško je reći. No, postojao je i jedan veliki problem, baš veliki i nemoguć za rješiti..

Predsjednik Tuđman na jednom od svojih putovanja u Australiju svjedočio je dogovoru Dinama i mladog australskog nogometaša Marca Viduke. Njegovi su roditelji bili iz Privlake nedaleko Zadra, potpisao je ugovor s Dinamom. I bila je to zaista lijepa priča, dijete hrvatskih iseljenika, sjajan sportaš i nogometaš obreo se u Zagrebu i Dinamu.

Tuđman je bio impresionirnan tim događaje, makar je Viduka često znao biti na meti navijača i novinara zbog nekih promašaja u utakmicama. Kasnije se potvrdilo da je Viduka bio veličanstven nogometaš, njegova kasnija karijera u škotskom Celticu i engleskim Leddsu i Midllesbroughu potvrđuje navedeno.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

No, Tuđman je silno želio da Marc Viduka nastupi za hrvatsku reprezentaciju. To mu je bila gotovo pa opsesija. Kako uvijek ima ali, tako je bilo i tada. Viduka po strogim pravilima Fife nije imao pravo nastupa za Hrvatsku, jer je već nastupao za Australiju.

Samo, Tuđmanu se nitko to nije usudio reći, pa je bilo čak i povika na Blaževića zašto ga konačno ne pozove. Legenda kaže da mu je to netko ipak pripomenuo i da taj tip nije smio šest mjeseci ući u Tuđmanove odaje. No, barem je splasnuo pritisak na izbornika Ćiru Blaževića.
Ne smijemo biti nepravedni pa danas govoriti kako je Tuđmanovo temperamentno i opsesivno navijanje za reprezentaciju zemlje kojoj je bio predsjednik bilo nešto iritantno. Ne, ne i ne! Bili bi ne samo nepravedni već i bezobrazni.

Došla je tako i svjetska smotra u Francuskoj gdje je Hrvatska umalo postala svjetski prvak, bila je to rapsodija Blaževićeve momčadi, nacija je bila u transu, na ulicama. U Hrvatskoj je sve gorilo i orilo.

Na pripremama za tu svjetsku smotru dogodio se i jedan nesvakidašnji događaj- Predsjednik Tuđman došao je usred priprema u olimpijski centar na Bjelolasici, cijeli dan se zadržao u druženju s nogometašima, čelnicima Saveza, predsjednik je bio Branko Mikša, a domaćin svih domaćina bio je baš Ćiro Blažević. I danas kolaju fotografije s tog druženja, a svjedoci kažu da je Tuđman prognozirao u Francuskoj na SP – najmanje polufinale. Ćiro je bio zgrožen, shvatio je to kao imperativ. No, tako je i bilo!

Kada je Hrvatska na svjetskoj smotri rastavila Nijemce kao lego kocke, a sjetimo se bilo je 3-0, Ćiru Blaževića je kamera stalno lovila kako se naginje iza klupe i gleda prema loži gdje je sjedio predsjednik Tuđman. Kad smo Ćiru podsjetili na te njegove ekshibicije u dahu nam je rekao:

“Ne možete vi ni zamisliti koliko sam ja bio sretan, zbog momčadi, naroda i predsjednika Tuđmana. Sjećam se, gledam ja prije utakmice prema loži. Tuđman se jedva vidi, njemački predsjednik Helmut Hohl, morfološki snažniji tijelom i glavom dominira u loži, Tuđman se jedva i primjeti. Kako mi dajemo koji gol, a ja se naginjem da bi ga vidio, tako je Tuđman sve veći, a Kohl nestaje. Hlapi… Na kraju, Kohla nisam ni vidio, bio je tu samo golemi Tuđman koji se razgoropadio, raširio, osvojio cijelu ložu. A osmijeh mu je dokazivao njegovo uživanje”!

Samo jednom predsjednik Tuđman istinski je bio nesretan zbog Ćirine Hrvatske. Kada je 1999. godine u kvalifikacijama za EP 2000. godine naša reprezentacija igrala 2-2 protiv Jugoslavije, čime je propustila plasman na europsku smotru. No, iako su tada bili učestali pozivi da Ćiro da ostavku bilo je jasno da će ga Tuđman zaštiti. Kao i koju godinu prije na SP u Francuskoj 1998. godine.

Evo još jednog zanimljivog detalja. Igra Hrvatska u Zagrebu protiv Argentine s Maradonom 1994. godine. A dresovi Hrvatske bez kvadratića, posve crveni.

U loži je to primijetio i predsjednik Tuđman. Upitao je suradnika:

CROPIX/Arhiva

“Što je ovo„? Nitko mu nije znao odgovoriti, a neki i danas zaključuju da je ta njegova primjedba i „spasila„ i kvadratiće na hrvatskoj nogometnoj opremi.

Znalo se da će se po protokolu Diega Maradonu nakon utakmice dovesti u svečanu ložu kod predsjednika Tužmana koji mu je spremio poklon. To je na sastanku reprezentativaca odlučeno, a Ćiro je naredio, a bio je stalno u kontaktu s Tuđmanom, da će Maradonu kod predsjednika odvesti kapetan Zvonimir Boban.

Ćiro se te utakmice i te kako dobro sjećao, kao i okolnosti u kojima su se igrali.

„Svi smo mi za Diega te 1994. godine bili mali. Samo mu je predsjednik Tuđman bio ravan kad mu je dao loptu. Pružiš mu ruku, a on te zagrli, takav je čovjek bio Diego Maradona. Ma, on je bio veći od svih, on je mogao ono što nitko drugi nije„, kazivao je Ćiro Blažević.

Zvezda nikad nije zaboravila ovog Hrvata što im je učinio, a sasvim iznenada je umro

I nakon utakmice, kad se razočarano gledalište zbog utakmice bez golova već praznilo ispred lože na dnu zapadne maksimirske tribine stvarala se gužva, gomila fotoreportera čekala je trenutak. Boban i Maradona su zamijenili dresove, takvi su bili predivna meta fotoreporterskih aparata.

I Franjo Tuđman je bio uzbuđen, a kada ju je Maradona prišao na nekoliko centimetara netko je predsjedniku dodao loptu s utakmice, potom se rukovao s Maradonom, zahvalio mu na dolasku i na posjetu Draženovom grobu, a Boban je sve to fino prevodio. Maradona je zaista bio pristojan i dostojanstven, dočim hrvatski predsjednik nije mogao sakriti svoj karakteristični osmijeh. Tuđman mu je uručio loptu, Diego se i naklonio…

Da Franjo je bio veliki navijač reprezentacije, čini se da se Vatreni ne bi sramotili na ovakvom Maksimiru danas da je poživio…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.