Treba li Livaja uopće reprezentaciji i zašto Dalić uporno ponižava jednog od najboljih igrača?

Da, hrvatska nogometna reprezentacija odradila je vrlo dobro utakmice s Latvijom i Armenijom i korak je bliže tome da se kvalificira na Euro 2024. godine. Da, ekipa je odigrala jednu izvanserijsku utakmicu i jednu donekle solidnu, a sveukupni dojam je za ocjenu dobar ili vrlo dobar. Da, gledali smo zadovoljavajuće predstave reprezentativaca i vidjeli neke vrlo dobre strateške poteze Zlatka Dalića, ali pozabavit ćemo se ovaj put ipak događajima koji okružuju reprezentaciju, i dosta diskutabilnim izjavama i odlukama koje je izbornik spreman donijeti. Ili ih je već donio.

Krenimo prije svega s, nama, dosta iznenađujućom izjavom Dalića o Bruni Petkoviću, nakon što je ovaj, de facto, sam riješio utakmicu protiv Latvije s dvama golovima i asistencijom i to u manje od 45 minuta. “Bruno je robusni napadač. Devetka. Lijepo je kada nekome asistiraš, ali ti si prvi napadač. Od tebe se očekuju golovi. Rekao sam mu na sastanku da se ne vraća na sredinu terena i ne gubi snagu. Mora biti još agresivniji i konkretniji, imati kontinuitet u realizaciji”, jedna je to od posljednjih izjava Zlatka Dalića na račun prvog napadača reprezentacije Brune Petkovića.

Dalić je isto trubio i prijašnjih godina i to gotovo nakon svake Petkovićeve, dobre ili loše izvedbe. Ako se nas pita, Dalićeva opsesija klasičnom “devetkom” i Petkovićem kao fiksiranom fokalnom točkom u napadu, zacementiranom valjda u kaznenom prostoru, postaje već pomalo i smiješna. A onda isto tako opasna i nelogična, ako malo bolje promislimo. Naglasimo odmah ono najočitije. Petković ima 28 godina, izgrađen je i isprofiliran igrač sa, sada već svima očitim, izraženim karakteristikama i napadača i veznog igrača. Takve igrače ne možete mijenjati i tjerati ih da igraju na njima nesvojstven način.

Zašto Dalić ne popusti?

Petković već godinama igra kako igra i u reprezentaciji i u Dinamu, voli sudjelovati u kreaciji, voli se spuštati i na svoju polovicu, voli iznijeti loptu, voli nabaciti koji dribling i osvojiti malo više prostora, voli kombinirati s veznjacima, odigrati dupli pas, dati povratnu, podvaliti petom u prostor, proigrati krilo, polušpicu ili nekog iz drugog plana. Daleko od toga da ne voli zabiti ili ne može, jednostavno čovjek tako igra i trenutno je možda najkorisniji igrač u reprezentaciji i svakako najbolji igrač Dinama.

Ako s nekime u reprezentaciji znaš na čemu si, onda znaš s Petkovićem, znaš da neće čekati loptu u kaznenom prostoru, znaš da će otići do centra i sudjelovati u izgradnji napada, znaš da će pokušati zarolati, znaš da će htjeti isprobati kombinacije na obje strane… I stoga nam se pitanja nameću sama od sebe. Zašto, pobogu, Dalić ne popusti malo i prilagodi igru Petkoviću? Zašto ga ne prestane, da se tako izrazimo, ponižavati čak i nakon velikih utakmica te mu docirati o tome kako treba igrati, isticati što je sve napravio pogrešno, i to još javno na presicama? Zašto je nakon tolikih godina jedan od najvećih problema u Petkoviću, a ne recimo u tome što nemamo alternative za Marcela Brozovića, Josipa Juranovića, ne znamo tko će zamijeniti Luku Modrića i da, što je možda i najbizarnije, nemamo desnog krila?

Nije problem ako Andrej Kramarić igra na desnom krilu, a pritom na toj poziciji provede svega nekoliko minuta u cijelom susretu i ne napravi gotovo pa ništa, osim što Juranović ostavlja dušu sprintajući i za sebe i za njega. Nije problem niti ako Ivan Perišić odluči odlutati sa svoje pozicije lijevog krila bilo gdje na terenu. Nije problem niti Nikola Vlašić, koji je, ma da ni sami ne znamo zašto, još uvijek dio reprezentacije, iako je u lošoj formi, njegov način igre nikako ne leži sustavu koji Dalić koristi i već je neko vrijeme gotovo pa beskoristan.

Daliću su trebale dvije medalje na svjetskim prvenstvima da pokaže svoje drugo lice

Mnogi bi platili da imaju Petkovića

Svi se mogu i očito moraju prilagoditi načinima igre određenih igrača ili tolerirati nečije mušice, samo su Petkovićeve karakteristike i stil igre, problem. Nije Petković taj koji se, u ovom trenutku, mora prilagoditi reprezentativcima i Daliću, već bi trebalo biti obratno. Imamo igrača koji, realno, može nositi napad i odrađivati plejmejkerski posao, koji realno za sada odrađuje jedino Luka Modrić.

Imamo igrača koji može namjestiti, zabiti, dobro izvesti prekid, koji može navući i zadržati igrače, otvoriti koridore bočnim igračima i veznjacima iz drugog plana. Imamo igrača koji će osvojiti duel na centru i od tamo dugom preciznom loptom proigrati suigrača. Imamo ofenzivca koji se odlično ponaša u kontri, čak iako nije najbrži i najagilniji. Imamo napadača koji nije jednodimenzionalan, štoviše, Petković je polivalentan igrač i još k tome vapi za time da se njegove sposobnosti što bolje utiliziraju.

Mnoge bi momčadi platile da imaju ovakvog napadača, no Dalić od njega i dalje želi napraviti klasičnu limitiranu “devetku” koja valjda ne bi trebala izlaziti iz kaznenog prostora i koja bi trebala više od pola vremena statično čekati da lopta dođe do nje. To nije Petković i to zaista ne treba tražiti od njega. A kako je Petković pomalo krhka samopouzdanja, i ne igra dobro kada ne vjeruje u sebe, Dalić bi možda, usudit ćemo se sugerirati mu, mogao biti malo blaži prema Bruni. Prilagodi li se ekipa, a primarno Dalić, barem malo Petkoviću, nekako smo sigurni da na njemu može itekako kapitalizirati i izvući iz njega optimum.

Povratak Livaje

E sada, osim “problema” s Petkovićem javio se još jedan problem, koji posljedično može utjecati i na napadača Dinama. Riječ je o vrlo vjerojatnom povratku Marka Livaje u reprezentaciju. Livaja je na pretprošlom okupljanju, proljetos, ušao u otvoren verbalni pa zamalo i fizički sukob s navijačima na Rujevici koji su ga vrijeđali tijekom treninga reprezentacije. Dalić ga je zbog straha od moguće kazne eliminirao Livaju i to je pojasnio ovako.

“Nakon lipanjskog incidenta na Rujevici i posljedičnog Markovog odlaska iz reprezentacije, smatrao sam da je i zbog reprezentacije i zbog Marka najmudrije poštedjeti ga u ovoj akciji. Poznato je kako smo uvjetno kažnjeni od strane Uefe te bi svaki potencijalni incident mogao rezultirati kaznom da protiv Turske igramo bez gledatelja te smatram da je s obzirom na sve te okolnosti ovo razumna odluka.

Kako sam još u lipnju istaknuo, Marku su vrata reprezentacije ostala otvorena. Nakon rujanske akcije razgovarat ću s s Markom o njegovom statusu, jer on ima svoje mjesto u reprezentaciji i želimo da se u njoj osjeća ugodno, kao i svaki reprezentativac”, naglasio je izbornik Dalić.

Pokušajte malo promijeniti percepciju i vidjet ćete fascinantan detalj iz karijere Luke Modrića

Gužva u napadu

I uistinu, Dalić je dan nakon utakmice s Armenijom to i potvrdio. “Razgovarat ću s Markom oko te situacije i riješit ćemo to. Marko nam treba kao napadač i najbolji igrač lige. Vrata mu nisu zatvorena, on je tu i riješit ćemo to”, rekao je Dalić. Jasno, Dalić najbolje zna što će s Livajom, ali moramo se pitati, treba li reprezentaciji u ovom trenutku Marko Livaja? Livaja je svakako skloniji tome da se zadržava u vrhu napada, na toj prokletoj “devetki” koju Dalić uporno traži. No, je li korisniji Livaja na “devetki” ili Petković sa svojom specifičnom igrom?

Svakako obojica mogu koegzistirati u reprezentaciji i pokazalo se da su Livaja i Petković i dobri međusobno. No, vrati li se Livaja u momčad, nikako ga ne bi trebalo pretpostaviti Petkoviću samo zato što je ovaj proglašen najboljim igračem HNL-a. Nekako nam se čini da je reprezentaciji u ovom trenutku važnije imati igrača s pletorom korisnih napadačkih i kreatorskih vještina, koje ima Petković, nego ponešto limitiranijeg centarfora poput Livaje.

Javlja se tu i dodatni problem, u Andreju Kramariću. I Livaja i Petković i Kramarić žele biti starteri, Petković i Kramarić čak i mogu funkcionirati u nekoj konstelaciji u kojoj Kramarić igra desno krilo, ali gdje tu ukomponirati Livaju, a da pritom Kramarić ili Petković ne završe na klupi? I kako u tu rotaciju onda ubaciti i “klince” Matiju Frigana, Diona Drenu Belju i Petra Musu? Odgovor je dosta teško dati, stoga, vratimo se na Livaju pa će se kasnije možda kristalizirati situacija jer ovaj nogometni segment zapravo i nije toliko dramatičan.

Kvaliteta nije upitna, karakter je

Livajine su kvalitete neupitne, ta nije bezveze proglašen najboljim igračem HNL-a, no pitanje je kako će Dalić hendlati njegov karakter i potencijalne “ispade”. Dalić je iz reprezentacije, ranije, bez imalo skrupula izbacio i Antu Rebića i Nikolu Kalinića. Kasnije mu nije palo napamet da ih vrati u reprezentaciju, iako su i jedan i drugi mogli itekako doprinijeti na pozicijama na kojima je momčad podosta deficitarna. Ako nas pitate, incident s Livajom nije bio ništa manje eksplozivan od incidenata koje su izazvali Rebić i Kalinić, s time da je Livaja recidivist po pitanju incidenata jer je i ranije u karijeri imao dosta problema s ponašanjem i bivao je izbacivan i kluba i iz reprezentacije.

Pravo pitanje kod Livaje zapravo i nije vezano za njegove vještine i što može donijeti momčadi, već treba li ekipi i Daliću igrač zapaljiva karaktera poput njegova, koji može iz čista mira zaboraviti na svu profesionalnost koju reprezentacija iziskuje i odlučiti se na radikalno, nasilno rješenje?

Livaja nije baš najomiljenija persona u HNL-u, provocirat će ga na gotovo svim derbijima, pogotovo sada kada znaju da ga pogađaju riječi navijača. Stoga, nije isključivo da mu se ista stvar neće događati i na utakmicama reprezentacije, pogotovo ako će igrati na Rujevici, gdje si je sada stvorio hordu neprijatelja. Dalić je izostavio Livaju za rujansku akciju upravo zbog straha da se incidenti ne ponove, a tko mu garantira da se već na sljedećem okupljanju i akciji neće dogoditi nešto problematično, nešto što će narušiti atmosferu u cijelom kolektivu? Baš nitko, i to je dosta velik problem.

Bišćana se nazivalo Dalićevim nasljednikom, a jedan nenogometni detalj potvrđuje da je to čista glupost

Valjda neće požaliti

Vratimo se na koncu na glavnu temu. S naše promatračke točke gledišta, iako ima savršenog modernog napadača u Petkoviću, Dalić je očito i dalje na “questu” i traži arhetip “devetke”, a samim time indirektno poručuje Bruni da nije u potpunosti zadovoljan time što radi. Možda se na to ne gleda tako unutar same reprezentacije, možda samo žele pojačati konkurenciju i dodatno motivirati igrače, ali na van, barem nama, to izgleda nekako ponižavajuće za Petkovića koji je u top formi i ponajbolji je igrač momčadi. Mišljenja smo, nekako, da je možda vrijeme da Dalić počne davati malo veću podršku Petkoviću, da bi mogao prigrliti njegove vještine i iskoristiti ih na najbolji način.

A što se Livaje tiče, Dalić je sve ove godine držao sva četiri zida svoje kuće stabilnima, incidenata gotovo da i nije bilo i svi oni koji su ih stvarali ili su ih potencijalno mogli stvarati, bivali su eliminirani. Stoga se možemo samo nadati da Livaja neće pasti u recidiv i da neće iznevjeriti Dalića i ekipu, odnosno da Dalić neće požaliti što ga je vratio.