TITO GA JE DAO SAHRANITI S OLIMPIJSKOM ZASTAVOM! Nikad prežaljena legenda Jugoslavije

U sjećanju na velike igrače koji su obilježili sport i jednu epohu, ne možemo se ne sjetiti jednog od najboljih košarkaša iz bivše Jugoslavije, Radivoja Koraća, koji je poginuo u prometnoj nesreći na današnji dan 2. lipnja 1969. godine.

Korać je rođen u Somboru od majke Zagorke i oca Bogdana, a nakon drugog svjetskog rata obitelj se seli u Beograd, gdje je Korać sa 16 godina počeo igrati za BSK kod trenera Borislava Stankovića.

Njegov pomoćnik Dragan Glišić Gliša rekao je kako je Korać bio stidljiv i povučen do trenutka do kad nije uzeo loptu, ali kada je počeo pogađati šutove iz raznih pozicija, bilo je jasno da je košarka njegov sport.

Tragičan intervju

Radivoj Korać obilježio je razvoj košarke u bivšoj državi, bio je omiljen i od državnog vrha, a jedno obećanje došlo ga je života 12 kilometara od Sarajeva.

Dan prije Korać je igrao utakmicu na kojoj su se susrele reprezentacija Jugoslavije i selekcija Bosne i Hercegovine, a popularni Žućko obećao je dati intervju sljedećeg dana za sarajevsko ‘Oslobođenje’.

Korać je nakon intervjua sjeo u auto i zaputio se prema Beogradu, gdje se žurio da stigne na predstavu ‘Kosa’, kada je na 12-om kilometru od Sarajeva izgubio nadzor nad vozilom i poginuo na licu mjesta.

Cijela država je bila u šoku, a za Radivoja Koraća pripremljen je i poseban sprovod, kojem je prisustvovao i sam državni vrh na čelu s Josipom Brozom.

Sahranjen s Olimpijskom zastavom

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, kovčeg sa posmrtnim ostacima bio je prekriven olimpijskom, a ne državnom zastavom.

“On je bio veći od zemlje koju je predstavljao. Pripadao je cijelom svijetu”, rekao je tada Tito o velikom košarkašu, koji je i prvi sportaš koji je pokopan u Aleji velikana u Beogradu.

Koliko je bio veliki Radivoj Korać govori i činjenica kako je on jedini košarkaš na ovim prostorima, koji je sedam godina za redom bio najbolji strijelac prvenstva bivše Jugoslavije.

Velika karijera

Sa svojim OKK Beogradom osvojio je četiri prvenstva Jugoslavije (1958, 1960, 1963, 1964). U deset sezona, za beogradski tim je odigrao 169 utakmica postigavši fascinantnih 5773 poena (34 po meču).

Za reprezentaciju Jugoslavije je igrao na četiri Europska prvenstva i na tri je bio prvi strijelac (Beograd 1961.-216, Vroclav 1963.-239, Moskva 1965.-195). Sa reprezentacijom je osvojio dvije srebrne medalje na Europskim prvenstvima (1961, 1965), dvije na Svjetskim prvenstvima (1963, 1967) i Olimpijskim igrama 1968., kao i brončanu medalju na Europskom prvenstvu 1963. Odigrao je ukupno 157 međunarodnih utakmica i postigao 3153 poena, uz prosjek od 20,1 poen po utakmici.

Jedinstven uspjeh Korać je ostvario 14. siječnja 1965. godine, kada je na susretu Kupa prvaka protiv švedskog Alvika postigao 99 poena, samo jedan koš nedostajao je Žućku da nadmaši rekord Wilta Chamberlaina, koji je na jednoj NBA utakmici ubacio 100 poena.

Karijeri je nastavio u Belgiji i Italiji, a jednom prilikom gostovao je u popularnom TV showu i voditeljica ga je pitala koliko bacanja može ubaciti iz 100 pokušaja, odgovorio je između 70 i 80. U tom trenutku zavjesa se otvorila a iza nje je stajao koš. Korać je prihvatio izazov, uzeo loptu i ubacio svih 100 bacanja’, na svoj način, s dvije ruke odozdo.

Ljubitelj umjetnosti

Priča ide kako je Korać je donio prvu ploču Beatlesa u Beograd, a za grupu iz Liverpoola u direktnom javljanju iz Londona jednom je rekao rekao: “Ljudi, ovdje sviraju neki Beatlesi. Jako su dobri! Zapalit će svijet!”

Radivoj Korać bio je poznati obožavatelj umjetnosti, volio je književnost, kazalište, slikarstvo, a s nobelovcem Andrićem često je pričao o književnosti.

Inače , Radivoj Korać Žučko je bio prvi europski košarkaš koji je pozvan da igra za čuvene Harlem Globetrotterse.