ĐOKOVIĆ NIJE NAJVEĆI SVIH VREMENA! Srbin nikad neće ovo osvojiti, a to je ipak ključ svega

Ove godine bliže nego ikad prije, Novak Đoković je korak do cilja zastao u potrazi za kalendarskim Grand Slamom, proslavom četiri velika svjetska teniska naslova u istoj godini. Poraz od Danila Medvedeva u borbi za naslov na US Openu uskratio je velikom 34-godišnjem Beograđaninu doseg kakav se posljednji put dogodio prije više od pola stoljeća. Ustvari, u moderno doba tenisa, u Open Eri započetoj 1968. godine, dogodio se samo jedanput, u izvedbi legendarnog Australca Roda Lavera koji je 1969. slavio četiri naslova na Grand Slam turnirima.

Đoković to nije uspio ponoviti, ali već to što je uspio doći samo pobjedu do dosega kakvog nije bilo već 52 godine puno govori o njegovom statusu dok se raspravlja o najvećem svih vremena. Jedan poraz tu neće previše promijeniti stvari, 34-godišnji Beograđanin je do sada već napravio dovoljno da ga mnogi stavljaju ispred Rogera Federera i Rafaela Nadala, najvećih rivala iz njegove generacije, s kojima je izjednačen na vrhu vječne ljestvice osvajača Grand Slam turnira, s po 20 naslova za svakoga.

Đokovićev učinak govori puno. U godini u kojoj je proslavio 34. rođendan prošao je najvećim dijelom sezone bez pravog krivog koraka, sve dok ga umor i ozljede nisu slomili u završnici Olimpijskih igara u Tokiju, a zbog umora i pritiska nije išlo do kraja na US Openu. Medvedev je na kraju njujorškog turnira pokazao više, slavio je zasluženo, no Đoković je, statistički gledajući, svojom sezonom dodatno učvrstio svoje mjesto u pričama o najvećem u povijesti. Velike trofeje i pobjede ima, ali ipak nešto fali, a taj dio priče vjerojatno opterećuje i Đokovića. Navijači često nisu na njegovoj strani, nije osvojio njihova srca na način kako su to kroz godine uspjeli Federer i Nadal, a u sadašnjoj fazi karijere, nije ostalo puno vremena da postane favorit većine kao što njegovi veliki rivali već dugo jesu.

Zašto ga ne vole?

Zbog čega Federer i Nadal imaju navijačku naklonost na najvećim svjetskim pozornicama, dok Đokoviću često okreću leđa, jedno je od pitanja o velikoj trojici koje traje već dugo. Đoković to nije uspio promijeniti svojim trofejima i pobjedama, otvorenošću i iskrenošću dok govori o stvarima ili temperamentom koji ima, što je, primjerice, hrvatskog teniskog velikana i Đokovićevog trenera Gorana Ivaniševića činilo privlačnim navijačima u svijetu. Đoković definitivno ima osobnost koju voli pokazati, takav je otkad se prvi put pojavio na Touru, no osobnost i temperament ponekad odu i malo predaleko – što mnogima očito ne ‘leži’ tako dobro.

Ako ne krene dobro, Đoković ne štedi nikoga. Nije lak prema sebi, ali kao ‘žrtve’ često padnu i drugi. Njegova loža prema kojoj viče kada je ljut. Reketi koje lomi. Loptica koju zna napucati prema tribinama, kao što se dogodilo nedavno na Olimpijskim igrama u Tokiju, gdje nije bilo ljudi pa nije bilo ni štete. No, ponekad bude i štete, kao lani kada je lopticom pogodio linijsku sutkinju na US Openu i zbog toga bio diskvalificiran, nanoseći dodatni bijes onih koji su stvorili negativnu sliku o njemu ranije kroz godine. Takvih ne fali.

I Federer i Nadal su rasli

Đoković se kroz godine mijenjao, ali taj dio svojeg temperamenta ipak nije uspio ‘ugasiti’ na način da bi veliki broj navijača čašće bio na njegovoj strani. Možda bi, da je to žrtvovao, bio manje uspješan na terenu, ali put kojim su išli Federer i Nadal pokazuje da se i s promjenama u ponašanju može biti jednako uspješan. Ili čak i bolji.

Govoreći o sebi, Federer je često znao reći da je kao jako mlad igrač, prije nego je zablistao na najvećoj sceni, bio gotovo nemoguć, često iskaljujući bijes na reketima i lopticama kako Đoković još uvijek radi. Nadal je, pak, mnogima bio iritantna bujica emocija s iritantnim hlačama ispod koljena u svojim mladim danima na najvećim svjetskim turnirima, ali i on je s vremenom shvatio da ga igrački ne remeti ako više ne bude takav. Mnoge stvari je izbacio, hlače prve, ponašanje kojim je odbijao ljude kasnije, a s time je stekao i sve više navijača.

Brojke govore puno

Tu naklonost Đoković nije uspio steći na svim najvećim svjetskim teniskim pozornicama na kojima igra. S obzirom na to da priča traje toliko dugo, to vjerojatno više ne traži niti očekuje, ali vjerojatno je nedostatak podrške s tribina ipak opterećujuć. Bi li 34-godišnji Beograđanin emotivno ‘eksplodirao’ rjeđe da je više ljudi uz njega, nemoguće je biti potpuno uvjeren, ali sigurno bi mu bilo lakše da nema dojma kako su se svi okrenuli protiv njega.

Naklonosti u kakvoj uživaju Federer i Nadal nema, dva velika rivala u tome uživaju u prednosti, no Đoković će se i dalje moći osloniti na druge stvari. Njegov učinak mu je najbolja utjeha, stvari koje je do sada napravio u karijeri govore same za sebe.

Potraga se nastavlja

Među ostalim, Đoković se u raspravi o najvećem može osloniti na to da sada ima bolji međusobni omjer u susretima s Federerom i Nadalom, 27-23 protiv Švicarca, a 30-28 protiv Španjolca. S obzirom na to da je mlađi od obojice i manje opterećen ozljedama, 34-godišnji Beograđanin ne mora se previše bojati da će ispustiti tu prednost.

Pored toga, Đoković je još uvijek dovoljno svjež za nove velike naslove. Sjajna godina najavljuje da može ‘podebljati’ svoj ulov od 20 naslova na Grand Slam turnirima u karijeri i time pobjeći najvećim rivalima, a možda može i do još jako puno trofeja. Valjda se nije šalio kada je rekao da se nada još jednom olimpijskom ciklusu, do Pariza 2024. godine, što zasigurno ne bi bilo u igri ako u međuvremenu jako padne i izgubi motiv za igranje na najvišoj razini.

S igračke strane, i dalje sve djeluje otvoreno za Đokovića. Njegovi uspjesi znače puno, a ako se naglo ne zasiti, bit će ih još, no priča o navijačkoj naklonosti će ostati.

Ono što imaju Federer i Nadal će teško jednog dana biti i njegovo.