Foto: Damir Krajac / CROPIX

‘TATA JE SAMO CUGAO I GURAO SVOJU JUGOSLAVIJU’ Zlatan o najtežim trenucima: ‘Ma krao sam ih da bi preživio’

Autor: Ivan Lukač

Mnogi su mislili da je to nemoguće, ali taj dan došao je u nedjelju navečer. Zlatan Ibrahimović objavio je kraj svoje velike i bogate karijere. Otišao je u mirovinu s 41. godinom i kada pogledate pregled njegove karijere može mu se samo zapljeskati jer je do svog uspjeha prošao trnovit put.

Kako mu i ime i prezime sugerira Ibrahimović je dijete imigranata. Otac mu je iz Bjeline, Šefik Ibrahimović dok mu je mama Jurka Gavrić Hrvatica rođena u mjestu Prkos blizu Škrabrnje.  Roditelji su se upoznali u Malomou gdje je Zlatan i rođen, a sebe je izjašnjava kao katolika. Razlog tomu je i bliži odnos  s majkom nego s ocem koji je bio alkoholičar o čemu je Zlatan pisao u svojoj autobiografiji:

Šefik i Zlatan/ Screenshot Facbook

“Sâm sam se o sebi brinuo u djetinjstvu, oko mene nije bilo nikoga, apsolutno nikoga. No, i tata je uradio nevjerojatne stvari, također. Ali, nije bio kao ostali očevi. Nije gledao moje utakmice niti me ohrabrivao sa školom. On je imao svoje cuganje, i svoj rat, i svoju jugoslavensku glazbu.”


Ibrahimovićev prvi klub bio je Malmoe BI, a potom je prešao u Balkan, gdje ga je vodio trener iz BiH. Igranjem za njih Ibrahimović spoznaje razlike između švedskog i balkanskog mentaliteta. Opisao je razliku između dva mentaliteta: ” Švedski očevi govore: ‘Hajmo momci, dobro je’, a u Balkanu: J… ti mater u p…! Mislio sam: ‘Odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!”

Sukob u Nizozemskoj i odlazak u Barcelonu

Život u imigrantskom nasilju bio je opasan pa je tako pričao da je krao bicikle kako bi preživio, a radio je to sve dok nije potpisao prvi ugovor s Malomom iako je jednom prilikom rekao da je krao kada je i imao što za jesti jer ga je vukao adrenalin.  U Malmou je dominirao švedskom ligom i postao jedan od najtraženijih napadača Europe. U Švedskoj je postao velika zvijezda, a svoj razvoj nastavio je u Ajaxu.

Tamo je samo nastavio gdje je stao i postao među najboljim igračima u Nizozemskoj. U 110 nastupa postigao je 48 golova, a unatoč status zvijezde i najboljeg igrača nisu ga baš previše voljeli. Razlog je što je prilikom susreta Švedske i Nizozemske u jednom duelu prejako staratao na suigrača iz Ajaxa Van der Vaarta. Skandirali su mu svašta s tribina, a on im je uzvratio jednim od najboljih golova svih vremena.  Nizozemsku je napustio i potpisao za Juventus.

Tada je ispričao kako se osjećao kao prava nogometna zvijezda, ali rekao je da ga je menadžer i veliki prijatelj Raiola spustio na zemlju: “Upitao me želim li biti najbolji nogometaš na svijetu ili najbolje plaćeni nogometaš na svijetu. Odgovorio sam mu ovo prvo, a on je uzvratio „dobro, jer kad postaneš najbolji na svijetu, ovo drugo će doći samo.”

Kada je “stara dama”  izbačena u drugu ligu Šveđanin je stigao u Inter Milan. Kao i u Torinu i tamo je pokazao klasu, ali u Milanu još i veću. 117 nastupa i 66 golova u tri godine. Uzeo je tri prvenstva zaredom, a onda u velikom transferu stigao u Barcelonu. Ponos Katalonije je u ljeto 2009. u Milano poslao svoju legendu Kamerunca Etooa, a Ibrahimović je otišao u drugom smjeru i požalio.




Inače pun sebe i kao igrač koji je sebe smatrao najboljim tada je o Messiju rekao da je najboljih svih vremena. Na Camp Nou odigrao je jednu sezonu, a razlog tomu je sukob s Guardiolom. Iako je zabio 22 gola u 46 utakmica i uzeo ligu nije se slagao sa španjolskim strategom, a navodno se uprava bojala da Ibrahimovićev stav i ego ne zasjeni Argentinca. S Guardiolom se nikad nije pomirio, a svoju avanturu s njim je opisao: “Kada mene kupujete, vi kupujete Ferrari. Kada vozite Ferrari, u njega stavljate najbolje gorivo, odlazite na autocestu i pritisnete gas do kraja. Guardiola je u mene stavio dizel i vozao me po selu. Trebao je kupiti Fiata”

Ljubav prema Milanu

Barcelona ga šalje na posudbu u Milano i bio je to pun pogodak. Odveo ih je do titule i tamo proveo dvije sezone i postao legenda. Bilo je to pravo čudo za tako veliki klub da igrač nakon samo dvije godine postane legenda pogotovo kada se zna da je nastupao prethodno za Juventus i Inter. Ali to je Ibrahimović. Nakon toga četiri je godine prove u PSG-u gdje je prešao ligu i bio najbolji igrač. Surova dominacija u prvenstvu nikad se nije pretočila u Ligi prvaka gdje su redovno ispadali pa je Šveđanin i dalje sanjao europsku titulu. Za PSG je odigrao najviše utakmica u svojoj karijeri. 180 nastupa i 156 golova uz pregršt domaćih trofeja i induvidalnih nagrada.

Uslijedila je epizoda u Manchester Unitedu gdje je s Mourinhom uzeo Europsku ligu svoj jedini europski trofej. Tamo je već imao problema s ozljedama, ali svejedno je u 53 utakmice zabio 29 golova i zaputio se “preko bare.” U LA Galaxyu postao je megazvijezda. Blještavilo “grada anđela” odgovaralo je njegovom egu, a iako već u godinama bio je najbolji igrač lige. Tada je za MLS rekao: “Da sam došao deset godina ranije, sada bih bio predsjednik SAD-a. “Možda će me MLS kazniti, ali ja sam MLS, tako da se ne brinite.” Skromno kao i uvijek.




Iz MLS-a se vratio u Milano i napravio senzaciju. Donio je klubu prošle godine prvu titulu još od one 2011. koju je isto on donio. Doduše, te 2011. na terenu, a 2022. u svlačionici. Nastupio je samo u 11 utakmica, ali bio je ključan za dizanje morala i motivaciju igrača što se jasno vidjelo kada su osigurali naslov, a on prvi zagrmio u svlačionici u stilu nekog velikog vojskovođe.

Bez dileme je najveći švedski nogometaš modernog nogometa, ali iako njihov rekordni strijelac nikad nije napravio ozbiljan rezultat. Ioči prijateljskog susreta s Vatrenima 2012. objasnio je zašto je odabrao Švedsku, a ne domovinu majke ili oca: “Rođen sam u Švedskoj, igram za Švedsku koja mi je sve dala u nogometnom smislu, a i udomila je moje roditelje…”

Čovjek je to koji je odbio Arsenal jer su rekli da može doći na probu, a on je tada kao klinac izjavio: “Zlatan ne dolazi na probe.”  Uistinu je bio jedinstvena pojava u svijetu nogometa. Van terena brbljav, ali svoj jezik opravdavao je na terenu i jedan je od najboljih napadača koje je nogomet ikad imao. Tko zna čime će nas sada u mirovini zabavljati, ali vjerujemo da će materijala biti.

“Kome treba nadimak Tigar da bi ga se plašili? Ne treba mi takav nadimak, dovoljno da se pojavim na terenu.”

Autor:Ivan Lukač
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.