Srbi opet prijete Hrvatskoj: Podmuklo udaranje neće proći ovoga puta, samo je jedan razlog za to

Hrvatska kao sudionik finalnog turnira Lige nacija u novom ciklusu istog natjecanja u skupini može biti sa Srbijom. Takav potencijalni ždrijeb bi neminovno još više podigao zanimanje za ovo novo Uefino natjecanje. Koje je, ako ćemo pravo, zaživjelo i bolje nego što se očekivalo.

Intencija krovne europske nogometne organizacije kod formiranja Lige nacija bila je smanjiti broj prijateljskih utakmica. Stoga se krenulo u osmišljavanje turnira koji će imati natjecateljsku i financijsku, dakako, i sportsku vrijednost. U dva ciklusa bilo je jako zanimljivo, prvi puta je pobjednik bio Portugal, drugi puta Španjolska koja je nakon jedanaesteraca nadvisila našu Hrvatsku.

Mora se priznati da smo se kroz ova dva ciklusa nagledali dobrih utakmica, a završni turniri su bili spektakularni. Prva utakmica Hrvatske u Ligi nacija prije pet godina bila je užasavajuća, još se sjećamo 0-6 poraza protiv Španjolske.

Pamte se sudari sa Srbijom

Kasnije je sve bilo bolje, a u ovom drugom ciklusu nakon domaćeg 0-3 poraza Hrvata protiv Austrijanaca krenula je zastrašujuća serija Hrvata koji su sredili Francuze, Dance, Austrijance u uzvratu, te Nizozemce u polufinalu, da bi sa Španjolskom izgubila finale u drami i kocki jedanaesteraca.

I sada, zamislite, da u trećem ciklusu Lige nacija Hrvatska bude u skupini sa Srbijom. Taj ne samo susjedski rivalitet podigao bi strasti na točku vrelišta. Što uopće ne bi bilo loše po nogomet…

Hrvatska se dosad četiri puta sučelila u službenim kvalifikacijama sa Srbijom. U kvalifikacijama za Euro 2020. godine u Belgiji i Nizozemskoj u dvije utakmice dogodila su se dva remisa. Samo, tadašnja Jugoslavija, a zapravo politički Srbija s Crnom Gorom, se plasirala na Euro direktno, Republika Irska išla je u kvalifikacije, a Hrvatska je kao treća u skupini mogla samo žalovati.

U prvoj utakmici u Beogradu na Marakani bilo je 0-0. Unatoč boljoj igri Hrvatske. Dvoboj se pamti po jednom nezgodnom detalju. Naime, u jednom trenutku na stadionu je nestala električna energija. Igralište i tribine obavio je mrak. Mnogi su se uplašili eventualnih incidenata. i u antololgiju je ušla priča kako su reprezentativci Jugoslavije rekli Hrvatima da im se pridruže u mraku, dobacujući im kako ih uistinu misle zaštiti.

Godinama kasnije tu je zgodu prepričavao Ćiro Blažević, tadašnji hrvatski izbornik, ističući da je to bio „potez pravih sportaša i džentlmena„.

“Igramo mi u Beogradu protiv Srbije Jugoslavije nakon zadnjeg rata. Odjednom nestade svjetlo. Svi su mislili da je sabotaža, možda je i bila… U tom času – svaki srpski igrač zagrli mog igrača i – čuva ga, čuješ? To je prijateljstvo!”

U zadnjem kolu u Zagrebu Hrvatskoj je trebala pobjeda da bi se direktni lansirala na Euro. Svaki ostali rezultat svrstavao ju je tek na treću poziciju. Iako je Srbija zarana ostala s igračem manje, nakon što je Mirković udario Jarnija po genitalijama, Hrvatska se nije domogla pobjede. Završilo je 2-2.

Gostujuću reprezentaciju vodio je nekad čuveni i igrač i trener Vujadin Boškov. I nadmudrio je Ćiro Blaževića. Igrač utakmice bio je Siniša Mihajlović. Zabio je jedan gol uz pomoć leđa našeg Roberta Kovača. A drugi je asistirao Stankoviću. Za Hrvate je strijelac bio Bokšić. Na poluvremenu je Jugoslavija vodila s 2-1.

Početkom nastavka brzo je izjednačio Stanić, bilo je još nekoliko hrvatskih prilika, ali i Mihajlović i društvo su bili opasni u protunapadima. Muk koji je zavladao stadionom nakon zadnjeg sučevog zvižduka mogao se rezati nožem.

U svečanoj loži utakmicu je gledao i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Svjedoci kažu da dva sata nakon utakmice nije prozborio ni riječ. Situacija je bila toliko dramatična da su neki pomalo u šali, a pomalo i u zbilji, govorili da se u Hrvatskoj više nikad neće igrati nogomet.

Ipak, nogomet je samo sport. Bio je to praktički kraj ere „starih vatrenih„, dolazila su neka druga vremena. Možda isprve ne tako uspješna, ali Hrvatska se relativno brzo vratila i dvadesetak i nešto godina kasnije ima dvije medalje sa svjetskih smotri.

Hrvatska je dvaput igrala sa Srbijom u kvalifikacijama za svjetsku smotru 2014. u Brazilu. U prvoj utakmici u Zagrebu, izbornik je bio Igor Štimac, u sjajnoj hrvatskoj partiji s golovima Olića i Mandžukića. Hrvatska je toliko dobro igrala da je sam Štimac nakon utakmice rekao “da je Hrvatska favorit na SP-u u Brazilu”.

Dalić u reprezentaciji uporno drži igrača kojem tamo više nije mjesto i to je sada veliki problem

No, stvari kasnije nisu išle tako dobro, Štimac je smijenjen nakon natjecanja u skupini jer je Hrvatska bila tek druga. I morala je u dodatne kvalifikacije gdje je s novim izbornikom preskočila Island i otišla u Brazil.

U drugoj utakmici u Beogradu, Hrvatska je povela golom Mandžukića u 53. minuti, Srbija je 13 minuta kasnije izjednačila golom Stankovića. Pamti se isključenje hrvatskog „ministra obrane„ Josipa Šimunića koji je namjerno u protunapadu faulirao Sulejmanija u naletu. Tim potezom ”Joe„ je spasio siguran pogodak. Kasnije se pokazalo da bi to bio koban gol, jer da je Hrvatska izgubila tada u Beogradu od Srbije – ne bi bila ni drugoplasirana. Dakle, ne bi ni išla u kvalifikacije.

Rezimirajmo, svi dosdašnji reprezentativni srazovi Hrvata i Srba bili su očaravajuće zanimljivi i strastveni. Ne bi imali ništa protiv da to još jednom doživimo. Molim, samo u sportskom tonu.