screenshot, youtube

U Rijeku dolazi najveća senzacija europskog nogometa, klub koji je 1983. godine s Fergusonom na klupi osvojio Kup kupova i to protiv Reala

Autor: Andrija Kačić Karlin

Priča se da je svo stanovništvo ovog grada bilo pijano tjedan dana, a u autobusu u kojem su se vozili igrači kako bi pozdravili građanstvo bilo je stotinjak litara viskija za igrače.

Rijeka igra protiv Aberdeena u kvalifikacijama za Europsku ligu i red se prisjetiti slavnih dana malog kluba sa sjevera Škotske koji je početkom osamdesetih godina bio, vjerovali ili ne, europski nogometni gigant. Osim što je prekinuo stogodišnju dominaciju Celtica i Rangersa u škotskom prvenstvu taj Aberdeen iz gradića koji je poznat kao polazište za brojne naftne platforme u Sjevernom moru osvojio je čak i Kup pobjednika europskih kupova. A vodio ga je tada mladi, nadobudni i nedokazani – Alex Ferguson. Kasnije je Ferguson napravio impresivnu karijeru, vodeći više od dva desetljeća čuveni Manchester United, no mora se znati da je svoj trenerski talent Ferguson učio i izbrusio baš u malom Aberdeenu, kojeg je učinio velikim.

Rijeci dolazi, eto, velik klub koji danas ipak nije ni sjena onog Aberdeena iz 1983. godine koji je u finalu Kupa kupova s Fergusonom na klupi razvalio apsolutno favorizirani madridski Real. Iako su tada kladionice primale uplate samo na gol-razliku s kojom će pobijediti Real. Bilo je to prije 32 godine…Granitni grad, Aberdeen na sjeveru Škotske nije u svojoj povijesti pamtio ljepše dane. Mladi Alex Ferguson, profesionalac od glave do pete i za šankom i na treningu i na klupi  složio je momčad  od   mladih igrača protkanih ponekim iskusnim, poput paklenog driblera Gordona Strachana, koju nitko u Europi nije mogao nadvladati. Već tada je taj stručnjak pokazao da nogomet razumije do u detalje.

Da sve bude nejverojatno i kao u snu, taj “smiješni” Aberdeen je i osvojio Kup kupova, I to u finalu svladavši ne bilo koga, već Real Madrid u najjačem izdanju. Prije i poslije toga popadali su i zamislte Bayern, HSV, Watenscheid. Taj je Aberdeen postao poznat i po svojim vjernim navijačima koji su brodovima napuštali sjever Škotske, sve da bi se dokopali europskog kopna. I tamo dalje kretali prema mjestima odigravanja utakmica svoje momčadi. Padali su ti pijani Škoti s brodova, plivali za  pojasevima, a jedan novinar je vjerno prenosio u eter kako i utopljenici skandiraju svom klubu.

Kako bilo, Ferguson je tada postao poznat nogometnom svijetu, Celticu i Rangersima nikako nije išlo u glavu kako je jedna provincijska momčad, znana po borbama za ostanak, postala doslovce jedna od najboljih u Europi.

Ferguson se kasnije proslavio, postao je i škotski izbornik, odveo reprezentaciju na svjetsku smotru 1986. u Meksiko, preuzimao klubove, ostajući dosljedan napadačkom nogometu i promoviranju mladih igrača sa sjajnom skautskom službom.

Slavni dani ovog nogometnog kluba daleka su prošlost, no Alex Ferguson je bio doslovce revolucionarna pojava u nogometu. Prisjetiti se tih slika o toj generaciji iz škotske provincije još jednom vraća vjeru u sport, onaj iskonski u kojoj novac nije sve. I dobro je da je tako, jer da je novac sve, svake godine bi se znao svaki prvak, svaki osvajač kupa, svaki koji ispada iz lige, svaki prvak Europe.

Zato su pravim pristalicama sporta i nogometa drage ove Fergusonove suze s početka trenerske karijere. Ne, nije on bio tako mrtav hladan kad smo ga gledali  na klupi Manchester Uniteda, baš nimalo. Zato je jednom dobro napisao britanski novinar, Ferguson je bio –  “sportaš s emocijama”.

Inače, s te finalne utakmice Kupa kupova između Aberdeena i Reala 1980. godine u britanskom sportskom novinarstvu stoji i slogan o najboljoj izmjeni stoljeća. Taj Hewit koji je u produžetku s 2-1 slomio madridski Real ušao je tri minute ranije umjesto Gordona Strachana.

Ferguson je znao da će Hewit zabiti”, pisali su otočki novinari, već tako pripisujući Fergusonu legendardne karakteristike.

Priča se da je svo stanovništvo ovog grada bilo pijano tjedan dana, a u autobusu u kojem su se vozili igrači kako bi pozdravili građanstvo bilo je stotinjak litara viskija za igrače.

Kasnije je Ferguson postao menadžer s najduljim radnim stažem u Manchester Unitedu, pretekavši rekord Matta Busbyja  19. prosinca. Osvojio je mnogo nagrada i drži velik broj rekorda uključujući i nagradu menadžer godine (Manager of the Year) u britanskoj nogometnoj povijesti. Još 2008. godine postao je treći britanski menadžer koji je osvojio Europski kup više puta. Dobio je počasnu titulu „sir“. 2009. godine.

Nadalje, 8. svibnja  najavio je odlazak u mirovinu. Tijekom 26 godine u klubu, osvojio je 38 naslova, uključujući 13 naslova Premier lige i dva puta kup prestižnog natjecanja UEFA Liga Prvaka.

 No, to je sve poznato, priča o Aberdeenu, tako lijepa, još uvijek je malo znana, a bez nje ne bi bilo ni ovakvog Fergusona u Manchester Unitedu.

Autor:Andrija Kačić Karlin
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.