SRAMOTA: HNS ‘zaboravio’ obilježavanje povijesnog datuma za hrvatski nogomet!

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno/16. listopada 2015

Riječ je o jedinstvenom događaju priređenom u teškim političkim prilikama, jer je utakmica bila premijera hrvatske nogometne reprezentacije i prije osnutka hrvatske države! Nogometni savez Jugoslavije u Beogradu činio je čuda da se utakmica spriječi, no organizatori u Zagrebu činili su još veća čuda da se utakmica odigra...

Zar je moguće da je prošlo već 25 godina? Da, od prve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, odigrane 17. listopada 1990. godine u Zagrebu protiv SAD-a, prošlo je već četvrt stoljeća! Uz pobjedu 2-1 i slavlje, na maksimirskom stadionu bilo je tridesetak tisuća gledatelja, makar danas čak nekih tristotinjak tisuća ljudi priča da je bilo na toj utakmici!? Jer, to nitko ne može provjeriti, baš kao i što za koncert na Woodstocku pet milijuna ljudi voli reći da su – “oni upravo bili tamo”…

Uglavnom, tom utakmicom organiziranom u zaista nezgodno vrijeme, jer je isti dan igrala i mlada reprezentacija Jugoslavije protiv Sovjetskog Saveza, počela je tradicija hrvatske nogometne reprezentacije, nogometnog predstavništva zemlje koja još službeno nije egzistirala kao država. No, država Hrvatska se slutila…

A sjećamo se i izjave kapetana Zlatka Kranjčara nakon dvoboja protiv Amerikanaca: “Ova će momčad kad joj se pridruže talentirani mladi nogometaši, kojih imamo, osvajati medalje na svjetskim prvenstvima”. Samo osam godina kasnije Hrvatska je na svjetskoj smotri u Francuskoj osvojila brončanu medalju.

Sudbinom, kasnije je Kranjčar bio i izbornik Hrvatske.

Pismo predsjednika Franje Tuđmana

No, slobodno možemo reći da je tada bila riječ o jedinstvenom događaju koji je priređen u teškim uvjetima i prilikama. No, ta utakmica je bila premijera hrvatske nogometne reprezentacije, čak i prije osnutka hrvatske države. Hrvatska je tih dana još uvijek bila dio Jugoslavije, uslijed čega je bilo teškoća u organizaciji utakmice. Nogometni savez Jugoslavije u Beogradu, činio je čuda da se ta utakmica spriječi, no organizatori u Zagrebu činili su još veća čuda da se utakmica odigra…

Suparnik, doduše, nije pripadao vrhu svjetskog nogometa, ali reprezentacija SAD-a predstavila se kao dobra momčad, a bitan je bio i politički trenutak, pa je upravo stoga gostovanje američke nacionalne vrste u Zagrebu, bio zapažen događaj. Uostalom, Hrvatskoj je tada bilo najvažnije odigrati premijernu utakmicu, a protiv Amerikanaca je ispunjen i politički i rezultatski cilj s pobjedom od 2-1.




Utakmicu je pratio i hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, koji je poslao pismo sudionicima događaja:

“Ispunjava me zadovoljstvom činjenica da će se 17. listopada odigrati međudržavna nogometna utakmica između izabranih sastava Republike Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država. To je nastavak međudržavnih nastupa reprezentacije Hrvatske koja je svoju posljednju međudržavnu utakmicu odigrala daleke 1956. godine. Uvjeren sam da je ova utakmica nastavak tradicije i početak intenzivnih međudržavnih nastupa reprezentacije Hrvatske, pa se stoga, s osobitim zadovoljstvom, prihvaćam pokroviteljstva nad ovom značajnom sportskom manifestacijom koja svakako pridonosi međudržavnom ugledu naše drage domovine – Republike Hrvatske. Uz srdačan pozdrav, predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman”.

Utakmica protiv Amerikanaca bila je i predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije. Dizajnirani po uzoru na hrvatski štit koji se nalazi na službenoj zastavi države Hrvatske, dresovi su smatrani vrlo profesionalnima i izvornima. Prvi službeni dres dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej. Uz to, Šutej je za ovu utakmicu dizajnirao i ulaznice i službeni plakat.




Prvi dres kojeg su naši nogometaši nosili protiv Amerikanaca imao je velik broj crveno-bijelih kvadratića koji se kasnije nikada nije ponovio, ali je dizajn iz te utakmice ipak odredio najprepoznatljiviji simbol hrvatske reprezentacije – dres s kvadratićima! Koji se godinama i desetljećima kasnije ponavljao u raznim, ali uvijek sličnim varijantama. Stoga se slobodno može reći da je iz te utakmice, prve utakmice s Amerikancima, najveća dobit – prepoznatljiv hrvatski dres u cijelom svijetu!

Prvi hrvatski izbornik bio je Dražan Jerković. On nije mogao izvesti najjači sastav, jer je istog dana nastup imala i mlada jugoslavenska reprezentacija, u kojoj su važnu ulogu imali i hrvatski nogometaši… U to vrijeme Hrvatski nogometni savez nije bio član međunarodnih organizacija, već dio jugoslavenskog nogometnog sustava. Stoga su Zvonimir Boban, Davor Šuker, Alen Bokšić i Robert Jarni tog povijesnog dana nastupili za mladu jugoslavensku selekciju na gostovanju u Sovjetskom Savezu. Izgubila je s 1-3, a strijelac je bio Bokšić.

Ipak, Hrvatska je Amerikancima suprotstavila sasvim solidnu momčad, iako je Jerković na raspolaganju imao samo 14 nogometaša. Mnogi su i otkazali, no Dražan Jerković nikada o tome nije govorio…

Zapravo, nogometni dvoboj Hrvata i Amerikanaca, tog 17. listopada 1990. godine, održan je u sklopu obilježavanja vraćanja spomenika bana Jelačića na središnji zagrebački trg. Uostalom, i sama ulaznica i plakat te utakmice koje je dizarnirao Miroslav Šutej, bili su u znaku spomenika koji se tih dana iznova postavljao na dotadašnji Trg Republike. Stoga je sama utakmica organizirana i kao velika proslava – prije početka utakmice pjevao je Tomislav Ivčić, u poluvremenu je koncert održalo Prljavo kazalište, a prepuno gledalište oduševljavao je stalan mimohod sinjskih alkara.

Igrači opčinjeni atmosferom…

Izbornik Dražan Jerković mahom se u izboru za utakmicu oslonio na igrače iz inozemstva, a u sastavu Hrvatske bili su i Albanac Kujtim Shala i Slovenac Grega Židan, koji su tada nastupali za Dinamo.

Prvi pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović, drugi Ivan Cvjetković. Kad je Hrvatska postigla prvi zgoditak, na stadionu se prolomila takva pucnjava da su Amerikanci sa centra krenuli tek nakon tri-četiri minute, čekajući da se stiša paljba.

Strijelac prvog pogotka za modernu Hrvatsku, Asanović, sjeća se tog događaja koji je obilježio njegovu karijeru: “Došavši na stadion svi smo već bili opčinjeni atmosferom. Ne samo mi igrači, nego i čitav stručni stožer predvođen Dražanom Jerkovićem. Uz njega su bili još i treneri Josip Skoblar, Zdenko Kobeščak, Vladimir Lukarić, Ivica Grnja, liječnik Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić i ekonom Nikola Marković. Jasno, kao i uvijek, nezaobilazan je bio tehnički direktor Zorislav Srebrić. Svima su nam oči bile velike, bio je to jasan znak uzbuđenja”.

Sjeća se strijelac Asanović tog prvog pogotka, ali i riječi Dražana Jerkovića uoči utakmice: “Kažem vam, svi ćete igrati. Postava koju sam složio može igrati napadački. Svatko igra otprilike na svojoj prirodnoj poziciji. Niste trenirali zajedno i to može biti vaša prednost, dajte mašti na volju. Igrate za ljude na tribinama koji vas silno vole. Ovo je povijesni trenutak i budite na visini zadatka”.

Asanović se još prisjeća: “Bilo je dogovoreno da izađem nakon prvog poluvremena, jer sam morao biti u Francuskoj do ponoći. Bio sam zadužen za veznu liniju, zajedno s Kranjčarom i Mlinarićem. Obojica su prave i igračke i ljudske veličine. Odigrali smo tu utakmicu kao da igramo 10 godina zajedno. Kakvu meku nogu je imao taj Mlinarić, kakvim je idejama raspolagao Kranjčar… Nakon Jerkovićevih riječi, izašli smo na travnjak, a oko nas – erupcija! Nakon uzvika – ‘Hrvatska, Hrvatska!’ – koji su trajali nekoliko minuta, jednostavno smo se oduzeli. Uplašio sam se u jednom trenutku kako ćemo igrati, jer smo se ukočili od razmišljanja u kakvom događaju sudjelujemo. Međutim, što je publika više skandirala, to smo se mi više opuštali. Već se i zagrijavanje pretvorilo u pravi spektakl, na svaki naš udarac prema golu ljudi su na prepunim tribinama uzdisali, kao da je riječ o pravoj šansi u zadnjim minutama utakmice. Izvikivali su naša imena i nije bilo šanse da nakon prvog sučevog zvižduka ne poletimo. Petnaestak minuta prije utakmice krenuli smo u svlačionice skinuti trenirke i pripremiti se za susret. Sjedili smo i slušali kako stadion pjeva s Tomislavom Ivčićem. ‘Ustani bane, Hrvatska te zove, zove, ustani bane Jelačiću…’ Golem zbor, 30.000 ljudi pjevalo je pjesmu koja se tih dana pjevala u cijeloj Hrvatskoj. Našem uzbuđenju nije bilo kraja. Već smo svi bili u zanosu, a utakmica nije ni počela”.

Asanović je na tu utakmicu stigao iz Metza, s naredbom predsjednika svog kluba da se mora vratiti do ponoći. Zato je izašao već u 60. minuti trčeći na privatni zrakolov kojeg je sam platio.

Za igrača utakmice proglašen je bio – Marko Mlinarić.

Sljedeću utakmicu hrvatska nogometna reprezentacija igrala je 22. prosinca 1990. godine u Rijeci protiv Rumunjske. Naime, zbog političkih razloga nitko nije želio igrati protiv reprezentacije države koja još nije osnovana, ali su Rumunji pristali kada to nitko drugi nije htio, baš kao i Amerikanci dva mjeseca ranije. Na dan utakmice protiv Rumunjske u Rijeci, Sabor je ustanovio Ustav Republike Hrvatske.

Igrači utakmice važniji od HNS-a

No, prva utakmica hrvatske reprezentacije prekrasna je uspomena koje se valja svako toliko sjetiti, pa nam stoga i ne ide u glavu, zašto je ove godine, baš na obljetnicu, Hrvatski nogometni savez jednostavno preskočio obilježavanje tog povijesnog datuma za hrvatski nogomet?! A i kasniji događaji su rekli sve… Nesumnjivo, reprezentacija je srasla uz narod koji ju je vjerno pratio na velikim natjecanjima, brojnim gostovanjima.

A sve je počelo hladne listopadske večeri 1990. godine, skromno i ponosno, gotovo u ilegali. A mi to ne obilježavamo!? Nevjerojatno koliko je to kod nas – vjerojatno. Zapravo, to pokazuje odnose koji su se nagomilali u našem nogometu, odnose koji razdiru i navijačko tkivo i štete reprezentaciji.

Zato mi spomenimo dečke koji su u Maksimiru odigrali prvu utakmicu za Hrvatsku: Zlatko Kranjčar, Dražen Ladić, Tonči Gabrić, Zoran Vulić, Darko Dražić, Drago Čelić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Gregor Židan, Kujtim Shala, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Mladen Mladenović i Marko Mlinarić.

 

Asanović za povijest!

HRVATSKA – SAD 2-1 (2-0)

HRVATSKA: Ladić (od 70. Gabrić), Vulić, Dražić, Čelić, Kasalo, Peršon (od 71. Židan), Shala, Z. Kranjčar, Cvjetković, Asanović (od 58. Mladenović), Mlinarić.

SAD: Meola, Trittschun, Balboa, Armstrong, Fraser, Banks (od 81. Windischmann), Harkes, Eichmann (od 57. Bliss), Krumpe (od 46. Dayak), Murray, Vermes.

SUDAC: Sergio Coppetelli (Italija).

GLEDATELJA: 30.000.

ŽUTI KARTONI: Murray, Shala, Balboa.

STRIJELCI: 1-0 Asanović (29), 2-0 Cvjetković (33), 2-1 Dayak (80).

IGRAČ UTAKMICE: Marko MLINARIĆ.

 

Autor:Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno/16. listopada 2015
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.