SPORTSKI MUZEJ: Prva hrvatska medalja od samostalnosti, Ivaniševićeva bronca

Goranovih 14 sati muke i stresa za prvu medalju Hrvatske na Igrama pod vlastitom zastavom

Goran Ivanišević je na tim Igrama u Barceloni 1992. godine osvojio pojedinačnu broncu i broncu u paru s Goranom Prpićem, što je bila i prva olimpijska medalja za neovisnu i samostalnu Hrvatsku, dok su te OI ostale u pamćenju svih Hrvata po nastupu hrvatske košarkaške reprezentacije u finalu protiv američkog Dream Teama.

Prvi hrvatski sportaši koji su primili olimpijsko (brončano) odličje u Barceloni bili su Goran Ivanišević i Goran Prpić, treći u konkurenciji parova. Nakon toga je i Ivanišević u pojedinačnoj konkurenciji osvojio brončano odličje. Da bi došao do medalje, Ivanišević je na zemljanoj podlozi igrao četiri dvoboja koja je dobio u pet setova. U polufinalu ga je, sa 3-6, 5-7, 2-6, svladao kasniji olimpijski pobjednik, Švicarac Mark Rosset. Na putu do polufinala Goran je najprije sa 6-2, 6-2, 6-7, 4-6, 6-3 svladao Portugalca Motu, a u drugom kolu sa 6-7, 6-2, 1-6, 6-3, 6-2 Nizozemca Paula Haarhuisa. U osmini finala pobijedio je Jacoba Hlaseka iz Češke i Slovačke 3-6, 6-0, 4-6, 7-6 i 9-7, a u četvrtfinalu Francuza Fabricea Santoroa sa 6-7, 6-7, 6-4, 6-4, 8-6.

Ivaniševićeva brončana medalja prvo je pojedinačno olimpijsko odličje za neovisnu i samostalnu Hrvatsku i zauvijek će biti upisano u našu noviju sportsku povijest. Za taj je pothvat Goran morao na zemljanoj podlozi stadiona Vall d”Hebrona igrati punih 14 sati i šest minuta.

U igri parova Ivanišević i Prpić u prvom su kolu s 2-6, 6-4, 6-2, 6-2 svladali Haarhuisa i Koevermansa iz Nizozemske, u osmini finala Indonežane Suharyadia i Wiryawadia sa 7-5, 6-2, 6-2, a u četvrtfinalu Indijce Chrishnana i Paesa sa 7-6, 5-7, 6-4, 6-3. U polufinalu, Ivaniševića i Prpića su sa 7-6, 3-6, 6-3, 2-6, 6-2 pobijedili osvajači srebrne medalje, Ferreira i Norval iz Južnoafričke Republike.

Barcelona je za hrvatske sportaše bila dvostruka “bitka”: prvo za pravo nastupa koje im je pripalo priznanjem HOO-a 17. siječnja 1992. unatoč kvalifikacijama koje su već bile u tijeku, a u nekim sportovima gotovo završene, a potom i “bitka” za postizanje najboljeg mogućeg plasmana, po mogućnosti osvajanja odličja. Na kraju, dobili su obje.