PRISJEĆANJA NA EP 1972.: Nijemci su najavili dominaciju i u europskom i u svjetskom nogometu!

Najatraktivnija utakmica četvrtfinala bila je ona Engleske i Njemačke. Englezi su govorili da će eliminacijom Nijemaca već osvojiti Euro. No, na Wembleyu pred sto tisuća gledatelja Nijemci su trijumfirali s 3-1, osvetivši se za poraz šest godina ranije u finalu svjetske smotre. U uzvratu u Njemačkoj nije bilo golova i Engleska je bila "out".

Sad se već moglo govoriti da je europska nogometna smotra uistinu zaživjela. Odigrane su velike i duge kvalifikacije. Kroz osam skupina iznjedrilo se osam pobjednika koji su odigrali četvrtfinalne utakmice, po kup sustavu. U kvalifikacijama su sudjelovale čak 32 reprezentacije. Na koncu, kroz četvrtfinalne dvoboje na završni turnir su se plasirali Belgija, Savezna Republika Njemačka, Mađarska i Sovjetski savez.

Završnica prvenstva se trebala održati u Njemačkoj, no kako su Nijemci bili zauzeti organizacijom Olimpijskih igara 1972. i svjetske nogometne smotre 1974. godine UEFA je završnicu povjerila Belgiji. Podsjećamo,  Njemačka je prva dva prvenstva sama propustila, na putu do trećeg je zapela na Albaniji, no kada je napokon stigla do završnice u velikom je stilu osvojila naslov prvaka.

Po prvi put u povijesti Europskog nogometnog prvenstva svaka utakmica se igrala na drugom stadionu. To su bili Heysel u Bruxellesu, Sclessin u Liègeu, Stadion Émila Verséa u Bruxellesu i Bosuilstadion u Antwerpenu.

Ipak, prije opisa samog završnog turnira valja reći što se događalo u uistinu turbulentnim kvalifikacijama. Dakle,  pet od osam pobjednika skupina  je završilo bez poraza, a najuvjerljivija je bila  Engleska kojoj je jedini bod do maksimalnog učinka otkinula Švicarska.  Uz Englesku, kao neporaženi  plasirali su se dalje SR Njemačka, Jugoslavija, SSSR i Italija. Ostali pobjednici skupina bili su Mađarska, Rumunjska i Belgija.

Najatraktivnija utakmica četvrtfinala bila je ona Engleske i Njemačke. Englezi su govorili da će eliminacijom Nijemaca već osvojiti Euro. No, na Wembleyu pred sto tisuća gledatelja Nijemci su trijumfirali s 3-1, osvetivši se za poraz šest godina ranije u finalu svjetske smotre. U uzvratu u Njemačkoj nije bilo golova i Engleska je bila “out”.

Četvrtfinalni dvoboji su bili baš zanimljivi. Belgija je na sveopće iznenađenje eliminirala Italiju, prošlog pobjednika Eura i viceprvaka svijeta, bilo je 0-0 u Italiji i 2-1 za Belgiju na njenom terenu. Od Jugoslavije je bio bolji Sovjetski savez, a Mađari su nakon dvije neodlučene utakmice u trećoj pobijedili Rumunje.

Završni turnir

Nijemci su u polufinalnom dvoboju relativno lako rješili domaćina Belgiju, značilo je to da prvi puta nakon dva prvenstva domaćin neće osvojiti turnir. Pogodak Odilona Polleunisa u 86. minuti bio je dovoljan tek za smanjenje rezultata na 2-1 protiv SR Njemačke za koju je oba gola zabio Gerd Müller. Koji je već stekao svjetsku slavu i stalno je potom potvrđivao. U drugom polufinalu Sovjetski savez je nadvisio Mađarsku s tijesnih 1-0, pogotkom Konjkova.

Razočarani Belgijanci nisu uopće došli na utakmkicu za 3. mjesto, Belgije i Mađarske. U prvom dvoboju protiv Nijemaca Belgiju je gledalo 60 tisuća ljudi, u dvoboju za 3. mjesto deset puta manje. Ipak, Belgija je pobijedila Mađare s 2-1, pogocima Lamberta i van Himsta, smanjio je za Mađare Ku.

Finale je bio spektakularan, ne zbog Sovjeta, već napose zbog Nijemaca. Njemačka je složila sjajnu momčad koja je dvije godine kasnije na domaćem terenu postala i svjetski prvak. Igrali su za “elf” Gerd Müller, Franz Beckenbauer, Bertie Vogts, Paul Breitner, Sepp Maier, Uli Hoeneß, Günter Netzer, Josef Heynckes, a izbornik je bio sjajan Helmut Schoen. Slobodno se može reći da je europska smotra u Belgiji  označila  početak velike serije Nijemaca koji su na idućih šest europskih prvenstava još dvaput bili prvi, dvaput drugi, a jednom polufinalisti.

S dva pogotka Mullera i jednim Wimmera SR Njemačka je dotukla Sovjetski savez, no još više je od rezultata impresionirala igra Njemačke koja je u nekim trenucima utakmica doslovce sakrila loptu  suparniku. U jednom trenutku pedantni statističari  su izračunali da je jedan njemački napad imao 31 točno dodavanje. Sjajne partije pružao je i Beckenbauer i Netzer, no Gerd Muller je bio prevaga u svakoj utakmici, na završnom turniru postigao je četiri zgoditka, što je bio rekord, a prije toga u kvalifikacijama dao ih je još šest. Impresivno.

Sam se često Gerd Muller prisjećao tog prvenstva:

“Nismo se bojali Sovjetskog saveza  u finalu. Sve je dobro funkcioniralo, momčad, trener, sve je bilo sjajno. Bili smo u naletu i dobili smo. To finale bio  je naš najbolji  od mnogih”.

Sveukupno, i danas se Gerd Muller smatra jednim od najboljih napadača u povijesti svjetskog nogometa.On  je postigao 68 golova u 62 nastupa za reprezentaciju, što ga stavlja na listu osmog najboljeg strijelca reprezentacija u povijesti, s nevjerojatnim, najboljim učinkom, 1.10 golova po utakmici.