Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Nenadmašnoj Španjolskoj samo je Hrvatska mogla stati na put, ali nije… (VIDEO/FOTO)

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Dobre partije Hrvatske nisu bile nagrađene prolaskom u četvrtfinale, najprije je Bilićeva momčad u skupini svladala Republiku Irsku s 3-1, potom je odigrala sjajnu utakmicu s Italijom 1-1, da bi naposljetku bila poražena protiv Španjolske 0-1 u utakmici u kojoj je Rakitić promašio sjajnu prigodu za prolazak Hrvatske u drugi krug...

Europsko prvenstvo prije četiri godine u Poljskoj i Ukrajini potvrdilo je dominaciju španjolske nogometne vrste koja je uvjerljivo trijumfirala, potvrdivši svoj svjetski naslov dvije godine prije na smotri u Južnoj Africi. K tome, Španjolska je obranila naslov stečen prvenstvo prije u Austriji i Švicarskoj. Ispada da je na putu Španjolske prema vrhu najjači otpor pružila Hrvatska, još u utakmici skupine.

Za potrebe prvenstva sagradilo se osam posve novih stadiona u Poljskoj i Ukrajini, no teškoću za navjiače predstavljale su velike udaljenost između gradova.

Hrvatska reprezentacija odigrala je solidno prvenstvo, no nažlost nije se plasirala dalje nakon igranja u jakoj skupini s Republikom Irskom, Italijom i Španjolskom.

Hrvatsku je i u Pojskoj bodrilo mnogo navijača i utakmice naš reprezentacije na tom prvenstvu igrane su u najljepšem koloritu. U prvom dovboju protiv Republike Irske u Poznanju na stadionu je bilo sa svake strane po dvadesetak tisuća i irskih i hrvatskih navijača. U takvom ambijentu nije se mogao igrati slab nogomet. U veličanstvenoj atmosferi kao svojevrsnoj kulminaciji dvodnevnih događanja u zajedničkoj predstavi irskih i hrvatskih navijača po poznanjskim ulicama – naša je nogometna reprezentacija ostvarila i te kako bitnu pobjedu 3-1 (2-1) u prvoj utakmici skupine i tako najavila najozbiljniju kandidaturu za plasman u drugi krug. Stadion u Poznanju izgledao je baš kao pravi nogometni pakao, iako su odavno ukinuta stajaća mjesta po europskim i svjetskim stadionima, zbog uzavrele navijačke strasti velika većina gledatelja na ovoj utakmici je stalno stajala i navijala. Kao sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su stajaća mjesta bila samo za žestoke drukere.

Za slavlje Hrvata pobrinuo se najprije Mandžukić sjajnim osjećajem za prostor i za gol. Njegov pogodak glavom za 1-0 Hrvatske već na startu utakmice Ircima po tribinama je masovno podijelio – upalu grla. Kada su Irci izjednačili bila je to scena koju će svi pamtiti s ove utakmice. Pobacali su se Irci jedan na drugoga, trećega, petoga… Bilo je to veliko, golemo zeleno klupko koje se rasprostrlo na cijelom stadionu. Po tom skakanju i oduševljenju vidjelo se koliko Irci žele uspjeh protiv Hrvatske.

Dosta je trebalo našim navijačima da „prebole“ šok izjednačujućeg pogotka. No, s prvim skandiranjima Hrvata evo i bolje hrvatske igre i Jelavićevog gola za 2-1. U najboljem mogućem trenutku, dvije minute prije odlaska na odmor. Hrvatski je sastav jednostavno bio s više kvalitetnih igrača nego irski. No, u nogometu ne pobjeđuje uvijek bolji i zato smo se te utakmice protiv Irske toliko bojali. Treći Mandžukićev gol dogodio se na čudnovat način, lopta je od Mandžine glave odbila u stativu, vratila se u polje i pogodila u glavu vratara Givena i otišla natrag prema mreži. To je trajalo koju sekundu i televizijske kamere su sjajno zabilježile reakcije naših navijača dok se lopta premišljala hoće li u gol ili ne. Te su se snimke naknadno pokazivale na velikom semaforu na stadionu i izazvale su bure i salve smijeha i oduševljenja.O ovoj utakmici još valja reći kako je nezaboravno bilo gledati kolone irskih i hrvatskih navijača na putu do stadiona, i to po teškom pljusku. Red irskih narodnih i hrvatskih budnica…




I u drugoj utakmici protiv Italije Hrvatska je bila dobra. Konačnih 1-1 bio je zasluženi epilog nakon napora obje reprezentacije, naša je vrsta još uvijek imala šanse za drugi krutg. K tome, naši su nogmetaši taj bod osvojili i u otežavajućim okolnostima jer im engleski sudac Howard Web nije bio nimalo sklon. Mogao se za Hrvatsku, pri 0-0 u prvome dijelu dosuditi i jedanasterac, a posebno bode u oči kriterij po kojem je bahati Englez presuđivao prekršaje. A prekršaj u zadnjim minutama nad Mandžukićem blizu Bufonovog kaznenog prostora bio je za zatvor, a nije ga Web ni dosudio. Da slučajno Hrvatska ne bi stigla nadomak pobjede, bila je to najbezboraznije sudačka odluka na cijeloj utakmici. Bezobraznija čak i od one nakon koje su Talijani došli do vodstva.

U prvome dijelu talijanska momčad je zaista bila bolja, maltretirala srednji i zadnji hrvatski vezni red. Naša se igra oslanjala ponajviše na duge lopte prema Jelaviću i Mandžukiću. Talijani su, pak, imali najboljeg čovjeka u Balotelliju. Njega je s teškoćama pazio Schlidenfeld. Naš najbolji čovjek prvog dijela bio je Pletikosa koji je u jednom napadu obranio dvije stopostotne talijanske šanse, a primio je gol samo minutu kasnije. Izmislio je Webb prekršaj za Talijane iznad kuta kaznenog prostora. Pirlo je između glave Vukojevića i Srne pogodio u sam desni kup Pletikosinog gola. Šteta, jer prekršaja Ćorluke zaista nije bilo.

I u nastavku je Webb nastavljao s iritantnim odlukama što je nevjerojatno srdilo naše navijače. Ili se dodvoravao Talijanima ili se pazio da im se ne zamjeri. Makar, Hrvaska je uz podršku navijača krenula prema naprijed, linije su se stisle, nije bilo rupe između obrane i veze, veze i napada. Lopta se i duže držala, napadi su se planirali, prebacivali sa strane na stranu,a izmjena Bilića kojom je dao podršku lijevom bočnom Striniću, izvadio je Perišića a stavio Pranjića, urodila je plodom. U jeku najjačih hrvatskih pjesama s tribina u Poznanju Strinić je ubaco na drugu stativu, tamo je bio Mandžukić, sjajno je primio loptu, malo je dodao u for i nabio je u stativu, pokraj Buffona. Stativa je na ovome prvensvu saveznica Mandžukića, jer lopta se, kao i protiv Irske, odbila ravno u mrežu. Hrvatska je i poslije izjednačujućeg gola bila bolja i može žaliti što nije dosegnut i drugi pobjedonosni pogodak.




Na koncu, iako se dobro odupirala silno jakoj španjolskoj vrsti u trećoj utakmici, uostalom riječ je bila o europskom i svjetskom prvaku, nije naša reprezentacija izbjegla poraz 0-1 (0-0). Pogodak odluke postigao je Navas u 81. minuti. S obzirom da su u drugoj utakmici naše skupine Talijani pobijedili s 2-0 to bi našoj reprezentaciji u ovoj utamkici protiv Španjolske bio dovoljan i rezultat 1-1 za prolaz u četvrtfinale. Hrvatska je imala svoje šanse, pa čak i kapitalne poput one u 61. minuti kada je sam poput duha Rakitić glavom loptu poslao ravno prema rukama vratara Casillasa. Koji se još jednom proslavio, niti kriv niti dužan.

Bilo je još hrvatskih dobrih pokušaja, napose u drugome poluvremenu, iako valja reći da je Španjolska tijekom cijele utakmice dominirala, držala posjed lopte i stvarala poluprigode. Ne prigode jer je naša obrana ipak koliko-toliko zatvarala većinu pokušaja Španjolaca.

Rezultat 0-0 je odgovarao Hrvatskoj sve dok Talijani nisu poveli u Poznanju sa 1-0 u 41. minuti. Tada je bilo jasno da Hrvatska može do četvrtfinala samo ako postigne gol, ako izbori barem 1-1. Očekivao se veći rizik kod hrvatske momčadi već početkom nastavka, no izbornik Bilić iznenađujuće nije promijenio niti sastav, niti formaciju. I Hrvatska je ipak igrala bolje, ali samo s jednim napadačom bilo je teško zaprijetiti.

Inače, u utakmici je posebno iritiralo suđenje njemačkog arbitra Wolfganga Starka koji se, iako je izvrstan sudac, nekoliko puta propisno izblamirao. Očigledne prekršaje nad Hrvatima je prešućivao, pa se čak moglo razgovarati o jednom jedanaestercu za Hrvatsku u prvom dijelu, nakon što je udaren i oboren Mandžukić, dočim je Španjolcima sudio prekršaje i kada bi kihnuli na terenu.

Hrvatska je otišla kući, a Španjolci su nastavili niz, u četrtfinalu su tukli Španjolsku s 2-0, potom u polufinalu Portugal 4-2 nakon izvođenja jedanaesteraca. U četvrtfinalu je Italija, pak, pobijedila Englesku na jedanaesterce 4-2, poptom u polufinalu Njemačku 2-1. I u finalu su se sučelile momčadi iz skupine gdje je igrala Hrvatska – Španjolska i Italija. Pitanje pobjednika riješeno je već u prvih četrdesetak minuta – do vodstva je “furija” došla u 14. minuti sjajnim pogotkom Davida Silve, dok je na 2-0 povisio Alba. U samom finišu Španjolci su potpuno dotukli Talijane golovima Torresa i Mate.

Španjolci su tako došli do povijesnog uspjeha, oborivši pritom nekoliko rekorda – treći put zaredom osvojili su veliko natjecanje, izjednačili se s Njemačkom po broju naslova europskih prvaka i ujedno izborili najuvjerljiviju pobjedu u povijesti finala Europskih prvenstava.

Autor:Andrija Kačić-Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.