Krvnik koji je tukao Maradonu i Zica danas bi za takve prekršaje dobio deset crvenih kartona

U povijesti Juventusa, brojeći trofeje, Gentile je jedan od najvećih. Unatoč oštrini i beskompromisnosti ima samo jedan crveni karton u karijeri. Opet ponavljamo, takva su to vremena bila.

“Ako biste krenuli do toaleta i Claudio Gentile bi krenuo za vama”, tako je talijanskog obrambenog igrača sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća opisao jedan od najvećih argentinskih nogometaša svih vremena, Mario Kempes koji je bio najbolji pojedinac svjetske smotre 1978. godine dovevši svoju zemlju na svjetski vrh.

Kempes veoma dobro zna što govori, ta i njega je Gentile čuvao te 1978. godine, kao što je čuvao i Maradonu četiri godine kasnije na svjetskoj smotri u Španjolskoj. Kada je iskoristivši mekan sudački kriterij koji je tada vladao, masakrirao Maradonu. Dobivši tek žuti karton, isto kao i Maradona koji se sucu požalio na masakrirajući tretman talijanskog stopera.

U uvodu valja reći, kako bi dočarali muke Maradone u toj utakmici, da je Gentile nad njim u 90 minuta napravio 24 prekršaja. A mnogi nisu ni dosuđeni. Takva su to bila nogometna vremena.

No, Gentile je bio član i najuspješnijeg Juventusa svih vremena, kao i član talijanske postave koja je na sveopće iznenađenje osovjila svjetski naslov 1982. godine u Španjolskoj, nanizavši u nevjerojatnom nizu Argentinu, Brazil, Poljsku i Njemačku, s time da je u skupini odigrala tri neodlučena ishoda protiv Kameruna, Poljske i Perua.

U povijesti Juventusa, brojeći trofeje, Gentile je jedan od najvećih. Unatoč oštrini i beskompromisnosti ima samo jedan crveni karton u karijeri. Opet ponavljamo, takva su to vremena bila. U Juventusu je igrao 11 sezona. Stigao je 1973. godine iz Varesea, a 1984. godine je otišao u Fiorentinu. Tokom boravka u našem klubu bio jedna od ključnih igrača i Juventusa i talijanske nacionalne momčadi. Osvojio je šest prvenstava, dva Kupa, Kup Uefa, i Kup pobjednika kupova, a postigao je 10 golova u 414 utakmica.

Claudio Gentile rođen je u Libiji i zato mu je još za igračke karijere podaren nadimak – Gadafi. Nakon igračke karijere bio je uspješan i u trenerskoj. Ostavio je veliki trag i u reprezentaciji Italije. Bio je selektor U-21 momčadi od 2000. do 2006. godine, a osvojio je Europsko prvenstvo 2004. godine i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Ateni.

Ruku na srce, uz Rossija i Tardellija bio je najvažniji talijanski igrač u pohodu na naslov svjetskog prvaka 1982. godine. U četvrtfinalnoj skupini kada je Italija pobijeđivala i Argentinu i Brazil doslovce je pretukao dvije “desetke” – Maradonu i Zica. Da bi nakon tih utakmice, poslije prozivki nogometne javnosti, lakonski izjavio:

“Nogomet nije igra za balerine”.

Postao je poznat i po tome što se nije ustručavao startati grubo s leđa, što je danas odmah crveni karton. Njegov specijalitet je bio, kada pomaže protivničkom nogometašu ustati, zariti nokte u ruku do krvi. I suci ga nikad nisu vidjeli.

Iako je bio visok samo 178 centimetara s velikim uspjehom čuvao je veće i snažnije od sebe, a već na početku karijere u prvi plan su iskakale njegova požrtvovanost, čvrstina i beskompromisnost da do lopte dođe pod svaku cijenu. Bio je toliko samouvjeren, ponekad i bezobrazan da se nije libio hvalisati sa svojim grubim načinom igre. Jednom je tako na priredbi proglašenja najboljeg europskog nogometaša nagradu osvojio engleski napadač Kevin Keegan. Kada je Keegan ustao i krenuo prema pozornici Gentile ga je zaustavio i zaustio:

“Ne bi bio najbolji da sam te ja čuvao”!

Uglavnom, lopta je mogla proći, igrač ne, to je sukus nogometa koje je prezentirao Claudio Gentile.

Talijanski izbornik Enzo Barzot znao je da mora biti pragmatičan ako želi na svjetski vrh te momčad nije slagao bez Gentilea kao čuvara najopasnijeg suparničkog napadača. Već 1978. u Argentini Gentile je pokazao nadarenost nalupavši Marija Kempesa u dvoboju s Argentinom. No, pravu slavu Gentile i Talijani su doživjeli 1982. godine. Osvojili su svjetsko prvenstvo iako baš nitko to nije očekivao.

Ovako je to išlo. Budući svjetski prvaci Talijani teško su izborili plasman kroz skupinu, igrali su tri remisa – protiv Poljske 0-0, Perua 1-1 i Kameruna 1-1. Navukli su toliki bijes svojih navijača da su talijanski nogometaši na izlasku s terena nakon dvoboj s Kameruna gađani rajčicama.

No, Italija je proigrala tek u nastavu prvenstva, u četvrtfinalnoj skupini. Na veliko iznenađenje prvo mjesto osvojila je do tada slaba Italija, i to ispred Argentine i Brazila. U odličnim utakmicama Italija je najprije nadvisila Argentinu sa 3-1 pogocima Tardellija, Cabrinija i Rossija. U tom dvoboju Gentile je u 24 navrata brutalno prekršajima zaustavljao Maradonu, koji je na kraju s terena izašao šepajući. Gentile je dobio samo žuti karton, a još mnogi prekršaji nad Maradonom nisu bili uopće svirani. Po današnjim kriterijima sudaca Gentile bi dobio barem pet direktnih crvenih kartona!

Brazilci koji su na ovoj svjetskoj smotri pružali najkvalitetnije partije, pa čak i u današnjoj brazilskoj javnosti postoji teorija da je to bila najbolja brazilska momčad svih vremena, u dvoboju protiv Italije su posve zakazali. Za prolaz u polufinale Brazilcima je bio dovoljan i bod u dvoboju protiv Talijana. Ali, ni do boda nisu došli…

Gentile je žestoko čuvao Zica, napravivši opet dvadesetak prekršaja, a nakon utakmice svijetom je letila slika Zica s poderanim dresom.

Talijani su tako s tri pogotka Paola Rossija dosegli 3-2 pobjedu, a Brazilce natjerali u plač. Gentile je protv Brazila dobio opet žuti karton, bio je to paran karton i propustio je Gentile polufinale protiv Poljske koje su Talijani lako rješili u svoju korist. Brazilci su tvrdili da je Gentile morao “dobiti barem pet crvenih kartona”.

U Italiji je zavladala neviđena euforija. Talijanski izbornik Enzo Bearzot konačno je dobio moralnu zadovoljštinu nakon što je trpio kritike javnosti i omalovažavanje navijača. Sve zbog toga što je u sastav za svjetsku smotru uvrstio Paola Rossija, igrača koji je bio optužen i osuđen za namještanje utakmica u Italiji. Na inzistiranje Bearzota Rossi je pomilovan i na SP u Španjolskoj potom napravio pravi dar-mar. No, bio je hvaljem Bearzot i zbog stavljanje Gentilea u prvu postavu.

U polufinalu je Gentile sjedio na aklupi, a u finalu protiv Nijemca sjajno čuvao Breitnera. Fakat, u finalu Talijani ništa nisu prepustili slučaju. Opet je Rossi zabio, načeo mrežu Nijemaca, a desetak minuta prije kraja Talijani su vodili čak sa 3-0, pogocima još Tardellija i Altobellija, tek je Breitner smanjio na 3-1. Cijela Italija je danima kasnije još slavila trijumf svojih nogometaša koji su još samo dva tjedna ranije bili predmet mržnje, sprdnje i ismijavanja. Sad su Zoff, Cabrini, Graziani, Conti, Gentile, Rossi, postali istinski junaci talijanske nacije.

I danas ga često novinari priupitaju kako čuvati igrača, pa Gentile prodaje pamet što bi trebalo činiti, ne priznajući da je u njegovo igračko vrijeme sudački kriterij bio umnogome naklonjen njegovoj grubosti.

Govorio je on tako i kako bi se trebalo čuvati Messija, priča što bi on činio, što bi radio za vrijeme utakmice. Jednom je preko novinskih naslova čak zaurlao:

“Da me barem Juventus nazove i kaže mi da čuvam Messija”!

Rekao je to prije finalnog ogleda Lige prvaka, Juventusa i Barcelone u Berlinu prošle godine.

“Pitate me kako bih čuvao Messija. Besprijekrono, samo da znate”, govorio je tada Gentile.

“Čuvao bih ga isto kao što sam čuvao Maradonu 1982. godine. Najbitnije je da Messi ne primi loptu, a ako je primi, neka to bude u najgorim mogućim uvjetima za njega. Takvim igračima nikad ne smijete dati slobodu da prvi krenu u dribling. Kad čuvate tako dobre igrače kao što su Maradona ili Messi to morate napraviti na poseban način. Morate ga izolirati od ostatka momčadi. Juventus mora pronaći način kako odvojiti Messija od suigrača tako da, kad podigne glavu, ne vidi nikog od svojih. To je jedini način kako ga limitirati. Jer, nemoguće ga je potpuno zaustaviti. Ja sam za to da na Messija stave – flaster. Trebao bi ga čuvati igrač koji je odgovoran i mentalno sposoban. Takav branič mora biti jak i oštar, ne prljav. Branič je branič, ne pričamo ovdje o plesačima”, zaključio je tada Gentile.

Nije pomoglo, Barcelona je u Berlinu pobijedila Juventus 3-1 a Messi je bio veoma dobar, a pogotke su postigli naš Rakitić, Suarez i Neymar.