Katolički Celtic jednom je imao izdajnika koji je prevario navijače i prešao u protestantski Rangers

Autor: Andrija Kačić - Karlin

Nogometaši zagrebačkog Dinama igraju posljednju utakmicu skupine u Europskoj ligi protiv škotskog Celtica, 11. prosinca u Zagrebu. Nažalost, Dinamo je pogubio sve šanse za prolazak u sljedeću rundu ovog natjecanja. Celtic, klub bogate tradicije dugo nije bio toliko nekvalitetan… Šteta zbogm ranijih Dinamovih posrtaja, dojm smo da se Dinamo lako može razračunati sa slabašnim današnjim Celticom.

Celtic je kroz svoju povijest osvojio više od 100 trofeja što ga čini jednim od najtrofejnijih klubova na svijetu. Čak 45 puta je bio škotski prvak, a 36 puta je slavio u nacionalnom kupu. Celtic je 1967. godine bio i prvak Europe, postavši prvi britanski klub kojem je to uspjelo. Otkako je Rangers završio u stečaju, Celtic je apsolutni vladar škotskog nogometa osvojivši zadnja tri naslova škotskog prvaka.

No, u našem Sportskom muzeju danas ćemo se sjetiti jedne dramatične priče. Kroz povijest za Celtic koji se diči svojom katoličkom orijentacijom mogli su igrati i igrači protestanti, dočim su za Rangers kroz najveći dio povijesti smjeli igrati samo protestanti, katolicima je bio ulaz doslovce zabranjen. Tako je bilo sve do 1989. godine. Tada je proslavljeni igrač Celtica, katolik Maurice Johnston potpisao ugovor za  protestantski Rangers. Sektaštvo u Glasgowu uobličeno u rivalstvo između dvaju klubova, katoličkog Celtica i protestantskog Rangersa, protiv kojeg se škotsko društvo s više ili manje uspjeha bori desetljećima, silno se razmahalo kad je taj napadač crvene kose odlučio napraviti transfer za kojeg se nikad nitko prije nije odlučio.

Karijere Mo Johnstona išla je uzlaznom putanjom. Sjajno je godinama igrao za Celtic, a potom je bogato transferiran u francuski Nantes kojeg je trenirao hrvatski stručnjak, Ćiro Blažević. No, Johnston se u Francuskoj baš i nije snalazio. Odlučio se vratiti natrag u Škotsku krajem osamdesetih godina. Usput, svim britanskim novinarima stalno je u razgovorima za tiražne medije spominjao kako na Otoku ne postoji klub za kojeg bi igrao, osim njegovog Celtica. Svjedoci kažu da je u tim trenucima imao i ponudu Manchester Uniteda, no Mo je opet rekao isto – samo Celtic.

Štoviše, čak se i pojavio u Glasgowu gdje je rekao da pregovara sa Celticom i da će najvjerojatnije nakon Nantesa njegov klub biti Celtic. Bio je uporan i čak je na konferenciji za novinare rekao da je njegov prelazak u Celtic – gotova stvar. Kako su ga navijači Celtica zaista obožavali, tako je već pripreman doček na Celtic parku za ljubimca iz nekadašnjih vremena. Ipak, nije sve izgledalo tako idealno, Celtic je držao da nema konkurenciju u pregovorima, nije ni slutio da bi Johnston mogao otići u redove najžešćeg rivala, protestantskog Rangersa koji, k tome, nije u svoje redove uopće primao nogometaše koji su bili katolici. Međutim, Johnston je potajno pregovarao s Rangersom. A želju za angažmanom ovog nogometaša iskazao je tadašnji trener Rangersa Graemme Sounnes koji je smatrao da se “konačno treba prekinuti s vjerskom segragacijom u momčadi”. Mnogi su smatrali njegovu želju neizvedivom,

“Zanima me samo jak Rangers, a ne tko igra za njega”, tvrdio je taj trener. I konačno, dogodila se senzacija. Mo Johnston je potpisao za Rangers, a ne za Celtic, a navijači oba kluba doslovce su se digli na zadnje noge. Celticovi navijači su ga proglasili izdajnikom, a dobar dio Rangersovih navijača također se protivio angažiranju katolika, čak je upriličeno spaljivanje zastava i klupskih godišnjih iskaznica od strane radikalnih pristalica Rangersa.

Sektaštvo u Glasgowu gdje su u na trenutke nepodnošljivoj zajednici živjeli katolici i protestanti ovim se transferom iznova razbuktalo, Ipak, Johnston je skupio hrabrost i zaigrao je kao prvi katolik za protestantski Rangers. Mrzili su ga i navijači katoličkog Celtica i protestantskog Rangersa. Uistinu mu nije bilo lako. Primjerice, navijači Rangersa pod prijetlom sile zabranjivali su ostalim navijačima da navijaju kad bi Johnstone postigao gol za Rangers. Johnstone je pružao izvanredne partije za Rangers i nakon dvije sezone otišao je u Everton. Igrao je još kasnije za škotski Falkirk i američki Kanzas City.




I danas ga svi pitaju kako je izdržao dvije godine igrajući za Rangers. preživio je brojne uvrede i napade, kuću su mu pokušavali zapaliti, prolaznici. Na ulici su ga napadali, pratila ga je neprestance policija, a probleme s navijačima i katoličkog i protestantskog kluba, Celtica i Rangersa, imala je i njegova obitelj. Preživio je i o tim događajima i danas nerado priča.

Autor:Andrija Kačić - Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.