Jurica Jerković jedini je nogometaš na svijetu koji je igrao s Peleom i Maradonom!

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Odigravši preko 500 utakmica za Hajduk, kasnije dvjestotinjak za švicarski Zurich, Jerković je igrao i na dva svjetska prvenstva za reprezentaciju Jugoslavije, 1974. u Njemačkoj i 1982. godine u Španjolskoj. Imao je čast i postaviti kamen temeljac za novi Hajdukov stadion na Poljudu, građen za Mediteranske igre u Splitu 1979. godine. Uz sve njegove silne rezultatske dosege neizostavan je podatak u njegovoj biografiji da je zabio pogodak na čuvenoj Maracani pred gotovo dvije stotine tisuća ljudi na oproštaju najbojeg nogometaša svih vremena - Edson Arantesa de Nascimenta Pelea!

U našem malom Nogometnom muzeju mora se naći, pa i počasno, mjesto za dugogodišnjeg Hajdukovog igrača Juricu Jerkovića. Kao predvodnik čuvene generacije splitskih nogometaša početkom sedamdesetih godina Jurica Jerković doživljavo je sve počasti, a za neke se pak izborio i sam. Uz sve njegove silne rezultatske dosege neizostavan je podatak u njegovoj biografiji da je zabio pogodak na čuvenoj Maracani pred gotovo dvije stotine tisuća ljudi na oproštaju najbojeg nogometaša svih vremena – Edson Arantesa de Nascimenta Pelea!

Bilo je to 1971. godine…

No, zanimljivo jest da je Jerković igrao ne samo s Peleom, nego i s Maradonom, 16 godina kasnije. Prisjeća se Jerković:

– Tadašnja reprezentacija Jugoslavije 1971. godine bila je pozvana, zbog priča da igra kao europski Brazil, da uveliča oproštaj Pelea u Brazilu. Ja sam dao lijepi zgoditak na njegovom oproštaju i to je ostalo zauvijek u sjećanju. Ali, igrao sam i s Maradonom na jednoj spektakularnoj reviji 1987. godine kad sam nastupao za reprezentaciju svijeta, bili smo u momčadi Maradona, Boniek, Branco, Dirceu i ja.

Jerković je jedini nogometaš na svijetu koji je, eto, igrao i s Peleom i s Maradonom

Ima igrača o kojima se priča i godinama nakon što su prestali s aktivnom karijerom. Ima i igrača o kojima se priča i desetljećima nakon zadnje utakmice.

Jedan od takvih likova zacijelo jest Jurica Jerković. Čuveni broj ‘deset’ splitskog kluba iz trofejne generacije sedamdesetih godina koja je osvajala naslove i kupove jugoslavenskog prvenstva kao da je sakupljala čokoladice, a u europskoj konkurenciji samo spletom i nesretnih i neiskusnih okolnosti nije zauzela vrh koji joj je prema kvaliteti te Ivićeve generacije i pripadao.

Jurica Jerković bio je predvodnik te generacije i o njemu se i danas među Hajdukovim navijačima, ali i kod štovatelja dobrog nogometa, priča s poštovanjem.

Jerković je danas miran čovjek, prati Hajduk iz distance, no izvrsno je upućen u aktualna nogometna zbivanja. Kao igrač bio je pravi prototip veznog igrača koji je mogao baš sve. Organizirati igru, zabiti, asistirati, bio je ljubimac navijača i u Splitu se još uvijek prepričava njegov oproštaj od kluba u prijateljskoj utakmici protiv Aston Ville 1978. godine. S transparentom na toj utakmici – ‘Radunica kala mala – Juru velikana dala’!

Odigravši preko 500 utakmica za Hajduk, kasnije dvjestotinjak za švicarski Zurich, Jerković je igrao i na dva svjetska prvenstva za reprezentaciju Jugoslavije, 1974. u Njemačkoj i 1982. godine u Španjolskoj. Imao je čast i postaviti kamen temeljac za novi Hajdukov stadion na Poljudu, građen za Mediteranske igre u Splitu 1979. godine. U rijetkim istupima pred novinarima tek kaže:

– Sretan sam da sam bio pripadnik jedne od najuspješnijih generacija Hajdukovih nogometaša kojoj je, spletom okolnosti, nedostajao samo europski trofej da zaokruži misiju o svom velikom nogometnom poslanju.

Teško uspoređuje i današnja i ondašnja vremena…

– Potpuno su druga vremena i tu su usporedbe teške. Mi smo bili jaka europska snaga, danas to nije slučaj. Mi smo bili dominantni u tadašnjem jakom jugoslavenskom prvenstvu, Hajduk sad kaska, zaostaje i u hrvatskom prvenstvu gdje bi mu Dinamo trebao biti jedini konkurent. A baš i nije. Hajduk zaista zaostaje za Dinamom i tu bi se silno trebalo potruditi da ga stignemo. Hajduk, držim, ima tu snagu da se opet vrati na staze slave, no to je posao, mora biti posao, ne samo želja.

A nogomet vašeg vremena i danas, općenito?

– Stručnjaci vole reći da se igra različito, ja se ne bih složio. Vele da se prije manje trčalo, nisam baš siguran. I mi smo u utakmici protiv ravnopravnih suparnika svi trčali do iznemoglosti, isto kao što i danas atlete tako trče u bitnim utakmicama. Možda se i taktički nešto promijenilo, no opet uspijevaju igrači koji znaju igrati nogomet, a ne oni koji samo trče. Nogomet je jednostavna igra sa složenim rješenjima. Uvijek je tako bilo.

Po Jurici Jerkoviću očevi su davali imena sinovima, a nema Hajdukove utakmice a da se s tribina ne čuje:

– Jerković bi to odigrao ovako…

Zaslužni član Nogometnog muzeja, nesumnjivo!

Autor:Andrija Kačić-Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.