Dinamovi žuti dresovi nisu dio tradicije, već bespotreban modni hir

Današnje čelništvo Dinama uporno izbjegava pričuvnu bijelu varijantu dresova, te smo zadnjih nekoliko godina svjedoci Dinamovih drugih garnitura u raznim varijantama, od srebrne i zlatne pa sve do narančaste. Mnogi takve pokušaje drže zatiranjem klupskog identiteta...

Pozivati se u Dinamu na tradiciju prigodom predstavljanja novih žutih gostujućih dresova u najmanju ruku je pretenciozno. Dinamo je uistinu koristio crno-žute prugaste dresove 1953. godine, te u razdoblju od 1962. do 1964. godine, no tradicionalni Dinamovi pričuvni dresovi su najčešće kroz povijest bili – bijeli. K tome, ovi današnji su posve žuti, bez vidljivih crnih pruga, tako da niti s najmanjom tradicijom nemaju dodira. Prije nalikuju na vratarski dres Marijana Vlaka iz šampionske 1982. godine…

Očito je, današnje čelništvo Dinama uporno izbjegava pričuvnu bijelu varijantu dresova, te smo zadnjih nekoliko godina svjedoci Dinamovih drugih garnitura u raznim varijantama, od srebrne i zlatne pa sve do narančaste. Mnogi takve pokušaje drže zatiranjem klupskog identiteta…

Novi žuti, pričuvni dresovi koje je klub predstavio kao podsjetnik na tradiciju iz pedesetih i šesdesetih godina zaista nisu na približnom tragu Dinamovih pričuvnih dresova iz tog doba. K tome, Dinamo nije u crno-žutoj opremi igrao u trijumfalnoj 1967. godini kada je osvojen Kup velesajamskih gradova kako su isprve u klubu ovih dana tumačili..

Na turneji po Južnoj Americi Dinamo je 7. veljače 1953. godine igrao protiv Penarola, izgubio je s 2-1, pogodak je dao Željko Čajkovski. I tadašnjem vodstvu kluba svidjela se oprema kluba iz Montevidea, nabavljen je jedan komplet i Dinamo je na povratku neke utakmice domaćeg prvenstva igrao u toj opremi. No, današnji žuti dresovi malo su nalik ondašnjim. Pruge, crno-žute nekad su bile deblje i uočljivije, baš kakve i danas ima Penarol. Današnji dres je gotovo posve žuti, s tanašnjim crnim crtama, ne prugama.

Inače, Dinamo je najduže i najčešće koristio varijantu bijelih dresova za gostujuće dresove. Čak je i neke domaće utakmice znao odigrati u bijeloj opremi, poput dvoboja Kupa pobjednika kupova 1983. protiv Porta u Zagrebu. Protiv Porta u skupini Lige prvaka 1998. godine na Maksimiru Dinamo je također igrao u posve bijeloj opremi.

Bijelu pričuvnu opremu klub je koristio i dok je nosio naziv Hašk-Građanski i Croatia. Dinamo je 1965. godine osvojio jugoslavenski kup u finalnoj utakmici protiv Budućnosti u Beogradu, pobjedom 2-0 u bijelim dresovima s tankim plavim okovratnikom. U bijelom dresu Dražan Jerković je tadašnjim političarima digao kose na glavi rečenicom prigodom preuzimanja pokala:

– Kup ide tamo gdje mu je mjesto, u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u Zagreb!
Dinamovi nostalgičari i danas su sjetni kad se spomene bijeli pričuvni dres. Koji izgleda nepovratno odlazi u povijest. Pa, nije valjda stoga što nalikuje Hajdukovom dresu?