Deset godina otkako nas je napustio nogometaš koji je mogao sve, ali je bio ništarija u privatnom životu

Autor: Andrija Kačić Karlin

George Best uistinu je bio najbolji, ali samo kratko, no po sebe je bio - najgori.

Danas je 10 godina otkako ga više nema. Prije 10 godina umro je jedan od najtalentiranijih nogometaša svih vremena, ujedno i jedan od najzanimljivijih sportaša ikada.

“Maradona good, Pele better, George – Best!” (Maradona dobar, Pele bolji, Best najbolji). Tako se o njemu govorilo i pisalo. Mnogi se slažu, većeg nogometnog talenta na kugli zemaljskoj nije bilo. Ali, ali..

Povijest nogometne igre prepuna je zanimljivih likova, a zacijelo jedan od najboljih igrača bio je najintrigantniji. Riječ je o momku iz Sjeverne Irske, George Bestu koji je opčinjavao nogometne zaljubljenike, a potom ih znao šokirati svojim iščašenim, pa i nakaradnim ponašanjem. Bio je posvemašnja suprotnost surovim profesionalcima, volio je nogomet, a obožavao je raskalašeni život. Jasno da takva karijera nije mogla dugo potrajati…

Rodio se u nemirnom  Belfastu, Sjeverna Irska. Imao je tri sestre i brata. Talent za nogomet pokazao je već sa 15 godina kada ga primjećuje Bob Bishop, skaut kluba Manchester Uniteda. U telegramu kojeg je Bishop poslao Sir Mattu Busbyu pisalo je ni  manje ni više:

– Mislim da sam otkrio genija.

Za Manchester United debitirao je 1963. godine. Te godine klub je završio sezonu na drugom mjestu. Dok je George igrao za Manchester, osvojili  crveni  dva puta naslov prvaka Engleske. Pritom George Best je 1968. osvojio i nagradu europskog nogometaša godine. Nakon te 1968. sve je krenulo nizbrdo.

Počeo je sve češće piti, propuštati treninge i utakmice. U 11 godina igranja za Manchester, šest sezona zaredom bio je najbolji strijelac kluba a u sezoni 1967/68 i najbolji strijalac Prve engleske Lige. Nakon toga, igrao je za druge klubove ali više nije bio  velika zvijezda kao 1968. Karijeru je završio 1983. u 37. godini,  ali zapravo je prestao  igrati kvalitetan nogomet  već u 25. godini.

Ženio se dva puta i imao sina u prvom braku. Njegov alkoholizam doveo je do toga da je češće spavao u bolničkom umjesto u vlastitom krevetu. Unatoč činjenici da mu je presađena jetra, Best je nastavio piti. To ga je naposljetku i ubilo. Preminuo je 25. studenog 2005. u Londonu dok je imao samo 59 godina. Na pogreb mu je došlo više od sto tisuća ljudi.

Što je ljude opčinjavalo dok je Best igrao nogomet? Uistinu je bio sjajan igrač, s nevjerojatnim tehničkim znanjima i  mogućnostima.  Bio je dribler, dodavač, strijelac, asistent, s loptom je mogao sve, a sve je napravio kad bi mu se to htjelo. Kad mu se nije htjelo, doslovce je znao biti nepomičan… I na terenu praktički nije postojao. Čak je i Pele rekao, ne samo jednom, “kako u životu nije vidio boljeg igrača”, što je Best za života držao najvećom pohvalom o svojoj karijeri, no život izvan terena javnosti je bio zanimljiviji nego fenomenalne partije na terenu.

Jer, Best se nije ustručavao  opijati se svakodnevno, obožavao je žene, viski, a ni kocka mu nije bila strana. Dakako, s tim porocima morala je ugasnuti i njegova karijera, makar se s njegovom karijerom ne treba sprdati. Jer, u nogometu je napravio dosta da bi zauzeo počasno mjesto u nogometnoj povijesti.

Kao mršav i suh dječak nije prolazio niti u nižerazrednim klubovima svog rodnog Belfasta, a u Manchester United došao je na već spomenutu preporuku Boba Bishopa…  Stigavši u United 1963. i odmah pružajući krasne partije, postao je popularan poput Beatlesa tih godina, a neki su ga nogometni novinari nazvali i ‘petim Beatlom’.  Iako je i u to vrijeme pio i kockao se, mijenjao žene poput žileta, Best je na krilima euforije doveo 1968. Manchester United i na krov Europe. U finalu Kupa prvaka, baš zaslugom Besta, United je nadvisio jaku Benficu predvođenu Eusebijom.

Igrao je za United čak 11 godina, a šest puta je bio najbolji strijelac kluba,s dva osvojena naslova prvaka. No, niti u Unitedu nisu imali vječno strpljenje prema raskalašenom Bestovom ponašanju. Izjave poput one kako je dio zarađenog novca zapio, dio prokockao, dio zakurvao a ostatak potrošio bezveze, dizali su na noge članove uprave Uniteda. Best je počeo dolaziti na treninge kad je htio i u stanju u kakvom je htio, čaša se prelila i 1968. United ga više nije trpio niti želio.

Igrao je potom Best od nemila do nedraga, nastupao je za nižerazredni Stockport u Engleskoj, Cork u Irskoj, Los Angeles u SAD-u, pa je bio u londonskom Fulhamu, američkom Fort Laudedaleu, škotskom Hibernianu, da bi naposljetku pokoju utakmicu odigrao za lokalne klubove u Engleskoj poput Bornemoutha i Tobemorea.

Cijeli vrijeme se opijao i kockao, ganjao žene, kao i one njega. Novca je nestajalo, Best se zaduživao, ali i dalje je bio bahat:

– U jednom razdoblju uspio sam se odvojiti od alkohola i žena. Bilo je to mojih najdužih dvadeset minuta u životu, govorio je novinarima koji  su ga također opsjedali.

I nakon završetka karijere Best je ostao na naslovnicama svih britanskih, ali i mnogih svjetskih novina. S alkoholom se budio, uz njega zaspao, zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno. No, ni tada nije prestao uzbuđivati javnost svojim izjavama. Pa, kad bi ga pitali o Davidu Beckhamu, ispljunuo bi:

– Ne zna igrati lijevom nogom, ne zna igrati glavom, ne zna oduzeti loptu, ne zabija puno golova, ali osim toga je dobar.

Kao njegov nasljednik, i po igrama i po neurednom životu, nametnuo se Paul Gascoigne. Best je i za njega imao riječi ‘utjehe’:

– Jednom sam rekao da je Gascoigneov IQ manji nego broj na njegovom dresu, a on me pitao – ‘Što je to IQ’?

I dok je Platini za vrijeme njegova karijere pričao da je Best izmislio rock’n’roll nogomet, dok je Busby govorio da “Best ima šest nogu”, te dok su bekovi i halfovi, njegovi čuvari na terenu, bili blizu njega tek kad bi se rukovali poslije utakmice, za Besta je malotko poslije karijere imao lijepe riječi. Stalnim opijanjem doveo se u bezizlaznu situaciju, prodavao je medalju Kupa europskih prvaka, transplantirana mu je jetra, no nije prestao piti i umro je u 2005. godine.

Danas čak i zračna luka u Belfastu nosi njegovo ime, nogometne enciklopedije spominju ga u najljepšem svjetlu, no iako je bio best (najbolji), po sebe je bio worst (najgori).

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.