Dan kad je sportska pravda pokazala svoje istinsko lice, kad se utjelovila u Goranu Ivaniševiću!

Gorana tada, nakon tri poraza u finalu prethodnih godina, nisu za ozbiljno uzimali niti najvjerniji navijači, kamoli teniski stručnjaci. Prije ovoga Wimbledona gdje je Ivanišević došao s pozivnicom, posve izvan forme, prije meča prvog kola naš je tenisač u svoju sobu zalijepio poster najboljeg hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića koji je tragično stradao u prometnoj nesreći 1993. godine. Sam Ivanišević kasnije je priznao da je "s Draženom svako jutro razgovarao"...

Legendarni hrvatski tenisač Goran Ivanišević, deveti srpnja 2001. neće nikada zaboraviti, kao uostalom ni mnogi od nas. Već tada je rekao da ne mora više nijedan meč pobijediti, jer nakon osvajanja najvećeg turnira svijeta, u gore spomenutim okolnostima, došao je do kraja puta!

On je uoči ovog turnira 2001., zauzimao 125. mjesto na svjetskoj ljestvici te je mogao nastupiti isključivo uz pozivnicu, koju su mu organizatori i poslali. Prije toga tri puta je došao do finala i uvijek je bio poražen.

I tako bez pritiska, koji je Ivaniševića pratio prethodnih godina kada je u All England Club dolazio kao favorit, rješavao je protivnika po protivnika.

U polufinalu ga je čekala domaća uzdanica Tim Henman. Meč se zbog kiše otegnuo na tri dana, a na kraju je u pet setova, hrvatski tenisač izborio još jednu ulaznicu za finale, koje se netipično za Wimbledon odigravalo u ponedjeljak.

Ivanišević je osvojio prvi set, no u drugom je Australac izjednačio. U trećem je setu Ivanišević održao svoj servis, a u šestom je gemu napravio break. Samo jedan set ga je dijelio od osvajanja Wimbledona. No tada je počela drama. U šestom mu je gemu četvrtog seta pri servisu suđen prijestup, a zatim i aut. Goran je izgubio servis. U 15. gemu Ivanišević je uspio uzeti Rafteru servis, a nakon 4 meč lopte, u 16. gemu Goran Ivanišević je osvojio Wimbledon. Konačni rezultat bio je 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7.

Prva Goranova reakcija je bila: – Ne znam je li ovo samo san, nadam se da me sutra netko neće probuditi i reći nije se dogodilo, nisi osvojio. Zahvaljujem organizatorima na pozivnici, zahvaljujem svima koji su prije Wimbledona još uvijek vjerovali u mene. Na kraju i posveta: Ovo je za Dražena Petrovića, nadam se da me gore gleda, on je bio najveći.

Goran je na Wimbledon stigao s pozivnicom kao 125. igrač svijeta u tom trenutku.

“Ne znam je li ovo san i hoće li mi sutra netko uzeti Wimbledon. Želio bih se zahvaliti All England Clubu na pozivnici jer inače to ne bih osvojio. Ovu pobjedu posvećujem jednom dragom prijatelju koji je sada na nebu – Dražene, ovo je za tebe”, kazao je Ivanišević, koji se zahvalio svojem ocu i svima onima koji su vjerovali u njega.

“Nije mi više važno i ako izgubim svaki meč do kraja života. Ovo je to, ovo je kraj puta. Prošlu noć sam spavao samo dva sata i cijelo vrijeme mislio – uvijek si bio drugi. Nastavit ću s tenisom, ali, shvatite me, Wimbledon je ono što sam čekao cijeli život. Ljudi su me cijenili kao trostrukog finalista Wimbledona, a sada štogod činio odsada, uvijek ću biti pobjednik Wimbledona”, rekao je Ivanišević.

Po povratku u Splitu dočekalo ga je 150 tisuća ljudi.