REKAO JE DRSKO MAMIĆU ‘NE’ I MORAO JE TEŽIM PUTEM! Život ga potom nije mazio, a sad je upao u probleme

Priča Roberta Murića je nešto drugačija. Ta je priča još jedan u nizu detalja koji se guraju pod tepih kad se priča o imidžu uspješnog razvojnog kluba. I on je tema našeg feljtona o velikim asevima hrvatskog nogometa, a koji se možda nisu razvili onako kako smo mislili…

Priča je to, dakle, o momku koji je, umjesto da po redovnoj proceduri na raskrižju proda dušu Vragu, samo nastavio ravno. Mislio je da može uspjeti i sam, čak i u velikom Ajaxu, ali je istovremeno, čini se, previše idealizirao vlastiti talent. Uslijedilo je lutanje sporednim cestama, usporavale su ga i ozlijede, a onda se zaobilaznim putem i razočaran vratio se u Hrvatsku.

“Došao je trenutak u karijeri da ga se počne predstavljati na travnjaku, a ne kroz medije”, pohitao je Ivan Mance na predstavljanju u Rijeci okrenuti priču u smjeru Murićeve budućnosti na Rujevici, umjesto vrćenja tada i dalje najinteresantnije sapunice oko tog rastanka s Dinamom. “Znamo svi o kakvom se igraču radi i s kojim kapacitetom”.

Turska kao greška

Bilo je teško znati o kakvom se točno igraču radi i koji su njegovi pravi kapaciteti. Znali smo ponešto o njegovoj individualnoj tehničkoj superiornosti u mladim kategorijama, ali i o pomalo, govorilo se, lijenom karakteru, možda i ne sasvim sportskom životu; to su bili elementi koji su dotad definirali Murića kao igrača. U Ajaxu je odigrao nepunih pola sata seniorskog nogometa, dok je u Pescari ostao na svega šest nastupa. Za Bragu nikada nije ni debitirao. Skupio je 7 nastupa za B momčad.

U Rijeci je proveo tri godine i dokazao da stavrno je igrač koji ima nešto posebno. Jer bio je njihov najbolji igrač te općenito jedan od najboljih igrača lige, a svojom je llijevicom zabijao svima. Imao je sve i činilo se da se vratio u život.

“Nakon bilo koje kritike ide pojašnjenje koje kritiku pretvara u savjet”, pričao je tada o svom odnosu s trenerom. “Neki dan mi prigovori zbog jednog krivog dodavanja, ja se sam čudim otkud to, a onda mi kaže: ‘Ti si predobar igrač da promašiš taj rutinski pas, to je samo glava i pristup. Ajmo!’ započinje kako izgleda priča s Bišćanom.

I to me diže, gotovo iz treninga u trening. A sve ostalo je, naravno, na meni. Da ga slušam i iza sebe ostavim kiksove koji su donekle dozvoljeni klincima. Jer ja klinac više definitivno nisam” zaključuje vrlo jasno.

Zaigrani klinac uspijeva se u specifičnim okolnostima nametnuti ponajprije svojim talentom, što mu negdje drugdje, gdje bi se od njega tražilo više na planu obvezne igre, možda ne bi uspjelo. U HNL-u mu je uspjevalo, ali ne i u Turskoj.

Tamo je skupio 26 nastupa ove godine, ali ostao je bez gola i čini se napravio još jednu grešku u svojoj mladoj karijeri. Spominjao se njegov povratak u Dinamo, ali koliko je to realna opcije ne zna se, ali činjenica je da bi Bišćan iz njega mogoa još jednom izvući najbolje.

On je zapravo igrač koji je bio najveći talent uz Alena Halilovića. Svađa s Mamićem oko razno raznih stvari na kraju ga je istjerala iz Dinama, a njegova uvjernost da može sam na čist talent bez rada dovela ga je do toga da za Ajax odigra samo pola sata. U Rijeci je pokazao da može, a u Turskoj opet da ne može.  Tko zna možda na ljeto ponovno se odazove na zov Rujevice.