fbpx
Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

RAZVALIO JE JUGOSLAVIJU I PREDVIĐALA MU SE VELIKA KARIJERA! Završio je puneći bačve, a jedan potez stajao ga je novca i karijere

Autor: Andrija Kačić Karlin

U dane, duge i preduge, Hajdukove rezultatske krize nižu se sjećanja navijača. Na one sjajne nogometaše koji su ostavili trag u Hajduku, pa se sa sjetimo i danas govori o njima. Ovo je pričica o ikoni Prve hrvatske nogometne lige i Hajduka, sjajnom igraču iz Gruda kraj Konavala, Zvonimiru Deranji.

Nevjerojatno nadaren i spretan ipak nije napravio karijeru kakvu su mu predskazivali, no da je jedan od najtrofejnijih igrača Hajduka otkako je Hrvatske – jest!

S Hajdukom je osvojio dva naslova prvaka i dva kupa. Što bi današnji igrači Hajduka, i uprava dakako, dali za takvu nisku trofeja?

Popularni Popaj

Zvonimir Deranja je nogomet počeo igrati u lokalnim klubovima, u Slavenu iz Grude, Konavlima i kratko u dubrovačkom GOŠK-u. Nakon što su ga zamijetili skauti Hajduka prešao je u omladinsku školu splitskog kluba.

No, ako ćemo pravo, u Split je došao kao izbjeglica 1993. godine, zbog srpsko-crnogorske agresija na jug Hrvatske obitelj se preselila, rodna kuća mu je spaljena, a popularni „Popaj”, kako su ga nazvali navijači, žario je i palio hrvatskim terenima. Kao junior se 1996. godine probio u prvu momčad i sve šokirao svojom nogometnom pojavom.

Za Hajduk je nastupio ukupno 276 puta i zadao 105 golova, od čega 66 u službenim utakmicama i 39 u prijateljskim. Nije ostvario impresivnu inozemnu karijeru, igrao je kasnije u belgijskim i francuskim niželigaškim klubovima, no Hajdukovim navijačima ostao je u najljepšem sjećanju.

Nakon karijere obnovio je svoju rodnu kuću u Grudi, otvorio malu, lokalnu nogometnu akademiju u svom malom mjestašcu, proizvodio vino, a ljetos je otišao raditi u Saudijsku Arabiju, sa zadatkom da i tamo otvara nogometne akademije, s obzirom da tu ima puno iskustva.




Igrao je sjajno i za mladu reprezentaciju Hrvatske, u sjećanju je i čuvena utakmica u Beogradu kada je mlada reprezentacija Hrvatske, do 21 godine, razvalila Jugoslaviju sa 6-2, a posebno su u tom dvoboju sjajili Deranja, Šokota i Mikić. Deranja je tih dana igrao tako dobro da mu se predviđala velika karijera i transfer u neki klub iz liga „petice”.

No, u životu ne ide sve kako je planirano i kako se najavljuje. Rano su ga počele stizati ozljede a epilog je bio igračka stagnacija. I Deranja nije ostvario veličanstvenu karijeru, nije čak odigrao niti jednu utakmicu za A reprezentaciju Hrvatske, jednostavno je nestajao… Nikad nije ostvario svoj puni potencijal. Pucanje križnih ligamenata stajalo ga je i karijere i novaca. A zadnja lože mu je pukla nekoliko puta. Dobro je da danas i hoda.

Ipak, to ga nije omelo da si sastavi život po svojoj mjeri.

„Nogomet sam prestao igrati rano, već u 31. godini, zadnje sam igrao za Split, Jednostavno sam odlučio vratiti se, skrasiti se. Iao sam priliku nastaviti živjeti bez nogometa u Francuskoj ili Belgiji, ali odluka je pala. Vratio sam se kući. Vuklo me prema kući”, objašnjavao je svoju odluku o povratku na jug Hrvatske Zvonimir Deranja.




I što je radio ili što radi „Popaj”#? Trenirao je djecu na fino uređenim terenima, bavi se vinogradarstvom, okopavao je lozu, brao, punio bačve. Ništa mu nije bilo teško. Pritom je polagao i ispite za trenera, pronašao je mir u obnovljenoj kući. A zapravo je pronalazak mira u životu i najveći uspjeh.

Slušajući ga, vidite da je riječ o čovjeku koji stoji čvrsto na zemlji i koji ne žali zbog svoje sudbine. Zanimljivo ga je čuti i kada priča kako je nakon teških ozljeda radio s Joškom Vlašićem, ocem i trenerom svjetske visačice Blanke i danas vrhunskog nogometaša Nikole.

Zapravo, Zvonimir Deranja se s Joškom Vlašićem oporavljao i trenirao a istovremeno je s njima radio i prve treninge izvodio tada mali Nikola.

Foto: Nino Strmotic/PIXSELL

Zanimljivo je i navesti da je njegov otac Luka 25 godina igrao u lokalnom Slavenu, uostalom tako je i Zvone počeo igrati nogomet prateći oca. No, otac Luka je bio gorljivi Dinamovac i otac i sin se i danas slažu kako je Zvone slučajno završio u Hajduku.

„Ja bih volio da Dinamo pobijedi Hajduka 4-3 a da moj sin da sva tri gola za Hajduka”, eto tako sam ja navijao kad mi je sin igrao za splitski klub”, riječi su Luke Deranje.

Dva hektara vinograda sa šest tisuća loza danas je obiteljski posao Deranja koju nadgledaju zajedno otac Luka i sin Zvonimir. Ipak, sin s trenerskim licencama polako ali sigurno traži svoje mjesto u nogometu.

„Rad s mladima najbolji je temelj za učenje svakog trenera. Jer, tada djeca uče od trenera, a trener od djece. To je najjača trenerska škola”, izjavio je davno jedan od najvećih svjetskih trenera, Tomislav Ivić.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.